Od koncerata i kvizova, do izložbi i filmskih večeri - Pločnik je kultno mjesto zagrebačke scene. U 7 godina stvorili su ime i postali "the place" ljubitelja kulture, ali onda je u zgradi, stanove za najam kupila susjeda koja ih je odlučila zatvoriti, kažu u klubu.
"Nekim od naših zaposlenih, ljudima koji rade u Pločniku je rekla da mi imamo vrlo atraktivan prostor što je nama naravno logično došlo do nekog zaključka da nas se ciljano i planirano želi izbaciti odavde", prepričava osnivač Pločnika, Vedran Meniga.
Sa susjedima godinama nisu imali problema, uložili su u zaštitu od zvuka, radili po zakonu. Kad je došla investitorica sve se promijenilo. Kaže, počele su anonimne prijave pa su ponudili da dodatno izoliraju klub i njen apartman od buke. Nije prihvatila. Kad i to nije bilo dosta, ugasili su glazbu i mjesecima radili bez zvuka, ali prijave za glazbu nastavile su stizati.
"Svaki put bi ciljano upravo kad je događanje dolazila policija, znači netko je to pratio i sustavno vršio mobbing svaki put kad bi nešto radili. Nadležna policijska postaja Črnomerec, oni moraju doći kad netko pozove, oni su dolazili ovdje s okrenutim očima i svaki put rekli daj mi da to potpišem i idem jer su vidjeli da svaki put nema ništa", prisjeća se osnivač Pločnika, Vedran Meniga.
Nije to jedina dobrosusjedska priča u Zagrebu. U centru grada već 30 godina radi kultni Alcatraz. Ni oni nisu imali problema do unazad 10 godina kada se doselila nova stanarka i udružila snage s drugim susjedom i tada su krenule prijave policiji.
"Piše da su došli 600 puta ili 500, ali nisu našli nikakve elemente remećenja javnog reda i mira niti smo mi ikad bili penalizirani zbog toga", objašnjava svoj problem sa susjedima vlasnik Alcatraza, Ivan Milinković.
Situacija je toliko eskalirala da je "revni susjed" za vrijeme korone usred noći donio metar i odlučio izmjeriti razdaljinu među stolovima kako bi ih prijavio za moguće kršenje razmaka, što su snimile i nadzorne kamere.
"Ja vas pitam dali bi mi trebali zatvoriti noćni klub zato što se netko doselio pored nas i želi ptice, patkice i tišinu, došao je u centar. I pored noćnog kluba", pita se Milinković.
Isto pitanje postavili smo i prvoj osobe zagrebačke kulture. Grad, kaže, daje punu potporu Pločniku i sličnim mjestima.
"Mi smo kao cijela uprava u jednom zahtjevnom procesu analiziranja gradske imovine i svakako ćemo raspisivati natječaje u kojima će se moći i takve djelatnosti obavljati i poticat ćemo ih kroz naše kulturne politike. Zagreb neće postati spavaonica, Zagreb to nikada zapravo nije ni bio", obećava pročelnica Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo, Emina Višnić.
Ali, nažalost, sve više to postaje. Centar grada se ispraznio stanovništvom, sve je više turističkih i sve manje kulturnih sadržaja. Suživot susjeda i klubova sigurno nije jednostavan, ali apsolutni mir i tišina nespojivi su sa životom u središtu metropole. Na ovom mjestu održani su neki od najvažnijih koncerata hrvatske glazbene povijesti, no buka je za susjede bila previše. Klub je zatvoren davne 2002. godine i čini se da se po tom pitanju u Zagrebu nije puno toga promijenilo. Ne da se nije promijenilo nego se pogoršalo. Poznata glazbenica kaže da joj je posebno žao zbog Pločnika koji je bio posebno mjesto.
"Od Britanca pa do Ljubljane više nemamo ni jedno mjesto koje je fora. I to je nažalost istina. Tako da bez Pločnika smo zapravo taj zapadni dio grada ostavili na milost i ne milost kafanama i kafićima, ništa preveliko za klupsku ili urbani scenu nema. U nekom trenutku će nam se to obit o glavu. Mislim da će tu mlađe generacije nekako patiti", zabrinuta je Mirela Priselac Remi, poznata glazbenica.
No koga briga za mlade i kulturu kada je lakše iznajmljivati apartmane. Smeta nas buka, smetaju nas gužve, smetaju nas mladi ispred klubova. No, u Pločniku ne odustaju, borba se nastavlja, na ovom li nekom drugom mjestu…..
