Azil za pse riječkog Društva za zaštitu životinja treba hitnu pomoć dobrih ljudi! Našao se u velikom problemu jer su od početka godine volonteri spasili ekstreman broj njuškica! Odakle toliko pasa i kako im i vi možete pomoći - zna Maja Brkljača! Ovo je čovjekov najbolji prijatelj! Teško da bi se moglo reći i obratno! Neodgovorni vlasnici pasa u azilu smještenom na granici Viškova i Kastva stvorili su nikad ozbiljniju krizu! Volonterka u azilu Društva za zaštitu životinja Rijeka Merima Ferk objasnila je da su od prvog mjeseca pa do sada primili u azil oko stotinjak novih pasa! Preuzeli su pse iz romskog naselja gdje su se oni nekontrolirano kotili. I od tamo ih treba spasiti još pedesetak. "Velika većina tih pasa ne bi preživjela, zato što pogotovo ovi koji su nam došli iz romskog naselja, zbog toga što su psi kontaminirani s tolikim brojem parazita vrlo brzo ugibaju", objasnila je Merima. Njih 70 je u boksevima, a 30 tek okoćenih mini štenaca kod teta čuvalica. Oni će dobiti svu potrebnu skrb, ali azil ne može sam. Hitno trebaju kvalitetnu sitniju hranu, ogrlice i povodce, sredstva protiv nametnika, plahte, ručnike i dekice. Moguće su i novčane uplate. "Tri vreće hrane po jedno 15 kila to ode dnevno, plus štenci koji su na privremenom, oni moraju puno više papat jer su mali, to ide posebna hrana za puppije i juniore", kaže Dunja Jeličić, djelatnica u azilu. Na godinu udome do 400 pasa, trošak hrane, cjepiva, čipiranja, sterilizacije ili kastracije po svakome je oko 700 eura. Pomaže desetak volontera. Sanja Modrić ih vodi u šetnju. "Nije mi ni sad lako, ja tu plačem, ali nikad nisam imala takav osjećaj i teško i lijepo u isto vrijeme! Svaki ovaj pas ima svoju tužnu životnu priču. Jednoga je vlasnik ostavio blizu azila, vezanog za stablo i kraj njega bočicu vode! Zatvorene!", kaže. Ona je u azil danas stigla bez imena. Pripala nam je čast birati ga, dali smo ime Cvita kako se zove urednica koja je odobrila ovu priču! Ova Cvita traži svoj dom! Dobri ljudi prvi vapaj iz azila su čuli! Hrana stiže, ova obitelj popodne je donijela dvije vreće hrane! "Ja imam trećeg psa i mislim to je takva jedna ljubav posebna, uzajamna, čak imam dojam veća još, ako je moguće i njegova!", rekla je Gordana Glavić iz Viškova. Ovi psi su spašeni, ali sigurno zaslužuju više! Spavanje u kavezu azila ne može se mjeriti sa spavanjem u toplom naručju!