Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ispovijest

‘Nekad sam bila zgodna i na račun svog izgleda mogla sam dobiti što sam htjela. A onda se sve promijenilo’

Djevojka je ispričala svoje iskustvo s krizom identiteta, kako je prestala biti ‘lijepa’ i kako je napokon pronašla sebe

“Nikad se nisam osjećala lijepom, sve do negdje 18. godine. Kao dijete uvijek sam bila čudna i malo deblja od većine prijateljica, ali kako sam rasla, dobivala sam sve više oblina na tijelu. I onda su me, preko noći, počeli zvati ljepoticom.

Bilo je to fascinantno, ali i nekako opojno. Vjerovali ili ne, kad ste ‘konvencionalno atraktivna’ osoba u društvu može biti čudno, a posebno kad si sama sebe cijeli život pitala mogu li te ikada nazvati lijepom. I uvijek je lijepo primiti kompliment, zar ne? Nakon godina u kojima sam se osjećala kao ružno pače, to što sam sada bila lijepa bilo mi je kao da sam cijeli svijet dobila na srebrnom pladnju.

Jednom kad sam počela vjerovati u to da bih ja zapravo mogla biti ‘lijepa’, odmah sam pomislila da je moja atraktivnost ono što sam oduvijek i trebala ponuditi svijetu.

Nisam morala ni plaćati za stvari

Biti lijepa postalo je svakodnevno. Nisam trebala znati što se događa u svijetu da bih započela razgovor sa strancima.  Na sastancima nisam trebala govoriti previše uvjerljivo. Nisam trebala osvajati ljude. A nekad čak nisam morala ni plaćati za stvari.

Mrzim to reći, ali jednom kad sam naučila kako treptati okicama i nabaciti opojni smiješak, vrlo sam lako mogla prolaziti kroz razgovor. Ljepota se toliko nagrađuje da nisam ni primijetila da sam sama sebe spustila na toliko ostalih područja. Moja pojava činila je da se ljudima odmah svidim, pa zašto bih se ikada trudila biti zanimljiva? Nikad me nitko nije pitao o edukaciji, mojim interesima, hobijima. Samo su mi govorili da sam lijepa.

Ali onda su se stvari počele mijenjati.

Kako se sve promijenilo

U posljednjih devet mjeseci, zaručila sam se i udala, i krenula sam pokušavati zatrudnjeti. Pokušavam se naviknuti na svoje nove identitete. Ne-lijepa je jedan od njih.

Mjesecima prije vjenčanja, uhvatila sam sama sebe previše zadubljenu u silnim emocijama koje sam osjećala, pa nisam imala vremena brinuti o tome kako ću izgledati kao mladenka. Umjesto da sam mršavila za svoj poseban dan, dobila sam priličnu količinu kilograma. Iako s vjenčanja imam samo lijepe uspomene, moram priznati da se baš i nisam osjećala kao prekrasna mlada.

Na sve to, prestala sam uzimati kontracepcijske pilule na bazi hormona (nakon sedam godina) kako bih se pripremila za bebu. Ne moram ni reći da mi je tijelo poludjelo. Moj nekada čisti ten bio je prekriven aknama, kilogrami su se nakupili, a tijelo mi je prekrio osip. Prvi puta nakon tinejdžerskih dana, nisam se osjećala baš ni malo atraktivnom. Izlaženje u javnost bilo je previše i plašilo me. Tko sam dovraga ja ako nisam lijepa?

I drugi su to počeli primjećivati

Ne znam je li to bilo samoispunjavajuće proročanstvo, ali kad sam sama prestala biti zadovoljna sobom, prestala sam dobivati i reakcije drugih na koje sam navikla. Kunem se, čak su i muškarci u trgovini prestali flertati sa mnom.

Iako me moj suprug uvjeravao da sam i dalje prekrasna (pametan čovjek), znala sam da se nešto promijenilo. Nisam se više osjećala kao da mogu zavladati prostorijom samim zamahom kose, ili jednim osmijehom riješiti sve probleme. Ustvari, osjećala sam se kao da me ljudi jedva primjećuju. Kad je pažnja nestala, pretpostavila sam da sam se svima sviđala samo zato što sam bila lijepa. Postala sam ranjiva dok sam tražila mrvicu samopouzdanja u sebi. Htjela sam da vide kakva sam zaista – ovoga puta iznutra.

Dopustila sam si da budem Barbie lutka

Zbog toga što sam sve nade položila u svoj izgled, bilo mi je teško otkriti tko sam zapravo, bez da se osjećam kao najljepša osoba u prostoriji. Moje samopouzdanje, ispalo je, bilo je temeljeno na tome kako drugi vide moj izgled, i bila sam ljuta. Dopustila sam si da postanem Barbie lutka – super slatka za gledati, ali to je to. Sjetila sam se djevojčice kakva sam bila. Ona se nije osjećala lijepom, ali se osjećala snažnom i pametnom, što je više nego ja danas.

Odlučila sam vidjeti što će se dogoditi ako prestanem ganjati svoj izgled i pokušam se povezati sa stvarnim talentima i vještinama koje sam zakopala duboko u sebi. Oduvijek sam htjela pisati, ali uvijek sam se bojala da će to uništiti ono što ljudi misle o meni. Tek u ovom trenutku kad sam se osjećala ružnom osjetila sam da nemam što izgubiti i krenula za tim. Počela sam pisati svaki dan i dobivati pozitivne reakcije. Zatim su moj radi i objavili, a to nisam nikad očekivala da će se dogoditi.

Kriza identiteta pretvorila se u blagoslov. Pronašla sam sebe

Nije sve bilo prekrasno, naravno. Trolovima nije dugo trebalo da izađu i počnu komentirati moje objave, govoreći mi da sam užasan pisac i da nemam talenta. Kada je izgled bio centar moga svijeta, kad bi me netko nazvao ružnom ili debelom – čak i na internetu – to mi je moglo uništiti cijeli mjesec. Tjednima bih o tome razmišljala. Ali kad sam sve svoje dijelove dala kroz pisanje, to je bilo snažnije nego samopouzdanje u izgled. Kako izgledam je tek igra genetskog ruleta, ali kako pišem – to je ono što ja stvarno jesam.

Ova kriza identiteta bila mi je blagoslov. Možda se više ne osjećam kao najljepša osoba u sobi, ali se smatram spisateljicom, umjetnicom, slikaricom, kreatoricom, vođom i mnogo drugih stvari – a čini se da im ‘ljepota’ nije ni do koljena.”

Izvor: Cosmopolitan

Imaš komentar?

Još iz rubrike

Povratak na Net.hr