Ispovijest

Poznata glumica otvoreno: ‘Majčinstvo nije posao koji želim raditi. Prestanite me uvjeravati u suprotno’

Joy Bryant je 42-godišnja glumica koju možda znate iz serije Roditelji i djeca. I to je smiješno, jer u ovom otvorenom pismu piše upravo o tome kako nikad, u stvarnom životu, ne želi imati djecu. I moli sve da je prestanu ispitivati kad će se to dogoditi. ‘Neće se dogoditi!’

“Stvarno sam je*eno iznervirana. Ako me još jedna osoba upita hoću li i kad imati djecu, ili me pokuša uvjeriti da bih trebala imati djecu, ili mi ponudi svoj dobronamjerni savjet, ja ću, ja ću… *Duboki izdah* Ja ću im vrlo ljubazno reći da gledaju svoja posla.

Vidite kako sam naglasila riječ ‘ljubazno’, jer – dok ljudi nemaju problem s tim da su neljubazni, neosjetljivi, napadni ili pak jednostavno bezobrazni, ja kao osoba kojoj se obraćaju moram ostati smirena te se ili objašnjavati ili dostojanstveno braniti. Sretni su što sam dobro odgojena. Znam da ljudi ne misle ništa loše, ali to uopće ne bi trebala biti tema rasprave – jer ono što ja odlučim učiniti ili ne učiniti sa svojom maternicom ne bi trebalo biti ničija briga doli moja i moga supruga.

I dok bi on volio imati djecu, dovoljno me voli i poštuje da razumije i prihvaća moju odluku: da ja ne želim biti majka, da ja ne želim imati djecu, da se ja ne želim razmnožavati. Da, reći ću to još jednom: Ja se ne želim razmnožavati.

‘Ali tvoja bi djeca bila toliko lijepa’

Ne iznenađuju me oni anti-ženski prosvjedi odvratnih muških konzervativaca koji će osuđivati moju odluku o tome da ne želim imati djecu. Ali me, s druge strane, iznenađuju ostali ljudi – najčešće žene – koje bi trebale znati bolje od toga da komentiraju i osuđuju i preispituju odluke drugih žena. Upravo one govore najgluplje stvari. “Ali tvoja bi djeca mogla biti toliko lijepa!”

Ovo je jedan od najdebilnijih razloga koji mi je netko dao, ali je isto tako i moj osobni favorit. Znači, trebala bih imati djecu samo zato što postoji potencijalna mogućnost da će ona biti lijepa (i da ne zaboravim – sportski građena i pametna)? Trebala bih se obvezati na jedan od najtežih poslova u životu, sve zato da bih svijetu podarila još jednu lijepu ljudsku jedinku? Ne, hvala. U redu je.

Ali ipak ih ne mogu kriviti, zar ne? Mislim, vidim ih kako gledaju mene i mog zgodnog, visokog supruga i ne mogu dokučiti zašto smo odlučili namjerno potratiti tako vrhunska jajašca i spermu – kakvi smo mi sebični ljudi. Ali mislim da sam zapravo ja sebična, očito, jer odbijam biti sredstvo kojim na ovaj svijet dolazi još jedan novi život.

Koja je ono godina? “Ali bila bi tako divna majka!”

Bilo je potrebno mnogo odlazaka terapeutu i mnogo mirenja s majkom prije nego je umrla da shvatim da ona nije toliko čudovište koliko sam je ja takvom napravila. Ona je samo ljudsko biće koje je donosilo usrane odluke koje su duboku utjecale na mene. Ja ne bih bila takva majka. Moja se baka, s druge strane, uvijek žrtvovala i potrebe svoje djece, a zatim i moje potrebe, stavljala je ispred svojih – i uvijek je htjela biti sigurna da svi imaju ono što im treba. Umrla je od slomljenog srca. Ja ne bih bila ni takva majka. Na ljestvici od mučenice do čudovišta, ja bih vjerojatno bila čovjek. Bila bih ‘dovoljno dobra’ majka. Ali to i dalje nije dovoljno dobar razlog da zapravo poželim biti majka. Vjerojatno bih bila dobra i u natjecanju u jedenju, što ne znači da ću se u tome stvarno i okušati.

‘Pa bila si majka u seriji. I to divna majka’

“Ali to je toliko zabavno!”

Lažljivci. Dalje…

“Ali bila si toliko divna majka u seriji Roditelji i djeca!”

Ja nisam majka, ali sam glumila jednu na malim i velikim ekranima, pet puta – da budem preciznija. Bila sam majka u filmu Obogati se ili umri, imala sam troje djece u seriji Roditelji i djeca, a upravo sam trudna u seriji Good Girls Revolt. Tako da, da, pravi sam ekspert. A najbolji dio ovakvog ‘roditeljstva’ je taj što mogu glumiti mamu na jedan dan, a kad je taj dan gotov, dijete mogu vratiti njegovim pravim roditeljima i otići kući. Koliko je to genijalno, zar ne? I da, ja zapravo volim djecu. TUĐU djecu.

A to što sam glumila (ili glumim) majku nije me uspjelo uvjeriti da to i stvarno želim biti. Jer, ne vidim kako bi te glumljenje nekoga uvjerilo da taj netko moraš i postati, ili te učinilo kvalificiranim da to postaneš. Bila sam u mornarici u filmu Antwone Fisher i to me nije natjeralo da se zaista poželim prijaviti u mornaricu. Pa dajte, ljudi, to je Hollywood. Postoji mnogo roditelja koji su prilično ‘usrani’ roditelji u stvarnom životu. A vi mislite da sam ja dobro glumila majku? Hvala vam na tome. To samo znači da sam dobra u svom poslu. Tako da, ovo ću shvatiti kao kompliment.

‘Ova me rečenica najviše boli’

View this post on Instagram

Christmas Eve at our place. Merry Merry yo!!!

A post shared by Joy Bryant (@joybeezy) on

“Samo mu daj dijete već jednom!”

E ova rečenica zaista boli. Pogotovo kad dolazi od žena za koje sam mislila da ipak znaju bolje od toga da ovakvo što govore drugim ženama. “Samo mu daj dijete već jednom”, jer je to toliko jednostavno. Nije važno što ja osjećam, želim ili trebam, trebala bih mu ‘samo dati to dijete’, kao da se radi o oralnom zadovoljavanju. Ovdje govorimo o ljudskom biću koje bi trebalo biti željeno od strane onih koji ga kreiraju. Naravno, to nije uvijek slučaj, jer smo svi svjesni da postoji veliki broj neželjene djece na ovom svijetu, baš kao i onih ‘sretnih slučajnosti’. Ali ako par razmišlja o stvaranju novog života, oba partnera trebala bi biti za.

Trebala bih mu već jednom dati to oralno zadovoljstvo.

“Nemaš još puno vremena!”

Prema kojim kriterijima? Očito prema onima koje je odredio muški redatelj s kojim sam radila i koji je osjetio potrebu informirati me o ovome. Ogroman biološki sat koji mi visi za vratom odavno je ostao bez baterija; a uže na kojem se drži sve je slabije. Ja taj sat nosim više iz mode, nego zbog funkcionalnosti. A ipak nekako i dalje znam koliko je sati. Zato me prestanite zamarati.

Osim kad je riječ o hrani, zraku i prebivalištu, ono što je dobro za tebe, ne mora nužno biti dobro i za mene. Tvoji životni ciljevi nisu isti kao i moji životni ciljevi. Ili rečeno besmrtnim riječima pjesnika Jay Z-a, ‘what you eat don’t make me shit’.

‘Majčinstvo je posao koji ja ne želim raditi. Točka’

Majčinstvo, u svoj svojoj raskoši, i dalje predstavlja posao koji ja ne želim raditi. Nije važno koliko je dobar moj životopis ili koliko preporuka mogu dobiti. Ja ne trebam biti majka kako bi mi život bio ispunjen. Svu svoju energiju odlučila sam posvetiti ostvarivanju svega onoga što me veseli: dizajniranju odjeće, pisanju, putovanjima i razvijanju projekata koje želim stvarati. A jedan od takvih projekata eto baš uključuje ženu koja se ne boji donositi nepopularne odluke.

Izbor. Nije li to ono za što se borimo? Imati pravo na izbor i slobodu odlučivanja o tome što želite ili ne želite u životu? Ne tako davno nismo imali to pravo na izbor, nismo imali slobodu reći “Ja želim nešto drugačije od onoga što se od mene očekuje”, a zatim se tako i ponašati. Žene koje su to radile bile su otpadnice i buntovnice. Društvo je diktiralo naše postojanje, otuđilo nam je naša prava, reklo nam da sjednemo i šutimo, da svačije potrebe stavljamo ispred svojih jer naš život nije naš, da se život može gledati jedino kroz oči muškarca, da smo beskorisne ako na ovaj svijet ne donesemo novi život. Jer svrha žene nije bila ta da stvara samu sebe.

I dok su životi žena i njihovo postojanje i dalje na udaru, došle smo zaista daleko i postigle mnogo toga. Ne moramo biti te koje će se automatski razmnožavati. Moja maternica ne pripada svijetu. Ne pripada niti mom suprugu. Ona je moja i samo moja i ona ima pravo živjeti život onako kako ja to odlučim. A ako to ne uključuje djecu, to je okej, jer ja i dalje imam mnogo ljubavi koju želim pružiti i mnogo planova koje želim ostvariti kako bih svijet učinila boljim mjestom – radeći nešto drugo, a ne rađajući.

U nedjelju sam otišla pojesti hot-dog ondje gdje ga obično najviše volim jesti. Ljubazna prodavačica me upitala: ‘Kad ćete imati djecu? Bila bi tako lijepa!’ Evo ga opet. Ovo nikada neće prestati. Nisam se mogla ne nasmijati. A i nije imalo smisla udariti je pecivom. Pitala sam je ima li ona djecu. ‘Imam jedno dijete’, rekla je. I mogla sam, prema njenu izrazu lica, vidjeti da je to ‘jedno dijete’ nešto najbolje što joj se u životu dogodilo. ‘Ja neću imati djecu, nije to za mene’, rekla sam i dala joj novac za hot-dog. Pogledala me na trenutak i zatim rekla: ‘Ja častim.’ Uzela sam svoj besplatni hot-dog i odšetala sa zalaskom sunca. Svakome njegovo.”

Izvor: Lenny

Imaš komentar?

Još iz rubrike

Povratak na Net.hr