Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Vrijeme leti

Njezin je sin želio obične flastere umjesto onih s likovima iz crtića: Odmah je znala kako je odrastao

Ova je mama na vrlo jednostavan način shvatila kako njezin sin odrasta

Bilo je vrijeme za otići u školu. Želio je flaster, ali ne onaj kakav inače koristi. Ipak je sada nešto stariji i ozbiljniji. Male situacije su te koje najbolje pokazuju kako se stvari mijenjaju.

Želim obične flastere

“Još pet minuta i vrijeme je za otići u školu. Moj najstariji sin dolazi do mene sa žuljem na nozi.
‘Mama, možeš mi dati flaster?’

‘Naravno’, odgovaram i krećem u potragu za flasterom u našoj kutijici prve pomoći. On hoda odmah za mnom. Tražim najbolji flaster, a on viri u kutijicu. Izvukla sam flaster s printom Star Warsa. Ovakvi dizajnerski uvijek lakše uklone bol. Mislim u sebi.

Usred moje misli, sin me prekida i pita me: ‘Mama, imaš li neke obične? Ne želim ove s dizajnom.’ Bila sam u šoku i pitala ga kako to misli. Uhvatio me nespremnu. Moja popijena kava se okreće u trbuhu. Okrenula sam se i pogledala mu lice.

‘Ali, uvijek si htio te zabavne, dizajnerske?’
Prvo je bio Elmo, zatim su bili Transforemri i sad je Star Wars. Prisjetila sam se njegovih ozljeda i flastera koje je tada koristio.
‘Da, mama. Možda sam s četiri godine volio takve flastere.’
‘Ali, ti si i dalje…’ Stala sam na vrijeme, ali shvatio je što sam htjela reći.
‘Devet. Imam devet godina, mama. Tako da, imaš li što protiv da uzmem one najobičnije ovaj puta?’
Nisam si mogla pomoći. Morala sam se nasmijati i zagrliti ga. Pomislila sam kako više nije mali, iako ga ja i dalje vidim takvog. Ali baš tada, kad sam već razmišljala o budućnosti i tome kako će se jednom dana oženiti i otići od doma čula sam ono što sam trebala.

‘Mama, hoćeš li mi staviti flaster na prst? I dalje trebam tvoju pomoć oko ovoga.’
Ponovno sam ga zagrlila. Možda je prestar za likove, ali i dalje me treba.
Zamotala sam mu prst najbolje što sam mogla. Nešto kao zagrljaj. Samo s flasterom.

Raznježilo me kad sam shvatila kako više ne želi likove, ali me i dalje treba da mu stavim flaster.
Hvala ti Bože što nas s vremenom podsjećaš da cijenimo trenutke roditeljstva. Čak su i oni najteži prolazni.”

Izvor: Pop Sugar

Povratak na Net.hr