Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ispovijest

Evo zašto svoju kćer više neću učiti da bude ljubazna i draga prema apsolutno svima

Julee Morrison svoju djecu oduvijek uči da budu ljubazna, draga i dobra prema svima te da nikoga ne osuđuju, jer nikad ne znaš kakvu priču netko nosi iza sebe. No, ponekad jednostavno nije u redu biti ljubazan. Evo zašto je odlučila da svoju djecu više nikad neće učiti ljubaznosti i dobroti, koliko god to čudno i ružno zvučalo

“Činjenica da djeca bivaju ubijena u školama je neprihvatljiva. Odavde pa nadalje bilo kakva debata postaje besmislena…

Naša djeca moraju biti sigurna. I to je to. I voljela bih s vama podijeliti vlastito viđenje situacije.

Za početak morate znati da sam i sama majka dvoje djece. I nakon škole s njima često razgovaram o njihovim odabirima, prijateljima, lekcijama. Razgovaramo o svemu.

Rekla sam joj da ga mora slušati, da mora biti ljubazna prema njemu

Kad smo se preselili, moja su djeca krenula u potpuno nepoznatu i novu školu. Kad sam ih dopratila u školu, jedan je dječak mojoj kćeri rekao ‘Zdravo’. A ja sam jedna od onih mama koja je svoju kćerku uvijek učila da “prema svima bude ljubazna.” Kćerka mi je rekla da taj konkretan dječak nema baš mnogo prijatelja.

Ja sam svojoj kćeri često govorila da “uključuje” druge. Bez obzira na sve. No, moja mi je kćerka govorila da je taj dječak uznemiruje. Ja sam opet bila majka koja je svojoj djeci uvijek govorila da “slušaju što im drugi govore.” Zatim bi mi kćerka rekla da taj dječak kod kuće ima ozbiljnih problema. Ja sam, također, majka koja svojoj kćerki govori da “Bude suosjećajna, jer nikad ne možemo znati što taj netko prolazi.”

A zatim sam jedan dan iz škole primila poziv. Započelo je ovako: “Ovdje školska savjetnica, zovem vas u vezi vaše kćeri. Sve je u redu…” Srce mi je počelo ubrzano lupati. Nikad me prije ni zbog čega nisu zvali iz škole, moja su djeca uvijek bila mirna. Nikad me nitko iz škole nije zvao zbog moje djece.

Zatim je nastavila: “Nekoliko vršnjaka vaše kćeri natuknulo mi je kako postoji taj jedan dječak koji vašoj kćeri pridaje iznimno mnogo pažnje.” Slušala sam je. A zatim mi je sinulo – Moju kćerku netko uhodi. Zamolila sam je da mi kaže tko je taj dječak, ali nije mi smjela ništa reći. “Mogu li vam ja reći ime, pa ćete mi vi potvrditi?”, upitala sam je. Znala sam o kome se radi. To je onaj dječak za kojeg sam kćeri rekla da bi ga trebala slušati. Uključiti u društvo. Prema kome bi trebala imati malo više suosjećanja.

Neki čudan teror preplavio mi je tijelo. Grlo mi se potpuno osušilo.

Zanimalo me što škola poduzima kako bi moja kćerka bila sigurna

Čitava je stvar eskalirala tijekom godina. Taj dječak neprestano je pratio moju kćerku. I verbalno ju je zlostavljao. Uznemiravao ju je do te mjere da je njezinim vršnjacima postalo neugodno. Moja kćerka čak nije bila ta koja se požalila.

I smjesta sam htjela znati što se po tom pitanju poduzima. Što škola čini kako bi zaštitila moje dijete?

Rekli su mi da su moju kćerku premjestili s predmeta na kojima je on. Učiteljima su rekli da pripaze na ponašanje tog dječaka i zaustave bilo kakvu interakciju koju on pokuša uspostaviti s mojom kćerkom. U hodnicima su postavljene kamere, a učiteljima je rečeno da na hodnicima prate situaciju tijekom odmora.

Moj se mozak pregrijavao. Razmišljala sam o tome koliko je zapravo malo vremena prošlo otkako su tek krenuli u školu zajedno i danas. Razmišljala sam o tome što sam propustila u svojim nervoznim razgovorima s kćerkom. Razmišljala sam o tome koliko je sve ovo moglo završiti loše. A zatim sam se, ispred školske savjetnice, rasplakala, govoreći; “Dosad sam ti davala grozne roditeljske savjete.” Zatim je uslijedila duga pauza.

Ona mi je rekla da je sve u redu i da je ona u redu. No, ja se nisam osjećala poput nje. Ja sam doslovno svoju kćer bacila gladnom lavu.

Ponekad jednostavno nije u redu niti potrebno biti ljubazan i drag prema svakome

Svojim pokušajem da odgojim dijete koje će biti suosjećajno, dobro, prijateljski nastrojeno i imati sve te preostale divne kvalitete koje, barem mi tako mislimo, našu djecu čine boljim osobama – učinila sam je nečijim plijenom. A tek prošle godine…

Zamislite samo taj horor, moja je kćerka prošle godine putovala u Washington i bila je smještena u istoj grupi kao i on. No, sad se stvar okrenula.

Moja je kćerka ovoga puta imala moje dopuštenje da ne bude ništa više nego ljubazna. I rekla sam joj da se u svakom trenutku drži blizu neke odrasle osobe. I ako se nikad dosad niste našli u ovakvoj situaciji, prilično je zeznuto. Ne želim da se moja kćer ičega plaši. Želim da bude snažna. Da bude slobodna. Ali shvatila sam da s njom sada mnogo češće razgovaram o tome da “Kao žena, na neke stvari jednostavno mora obratiti malo više pažnje…” Razgovaramo o tome kako je ponekad bolje da na određena mjesta ne odlazi sama.

Podsjećam je da, nakon što izađemo iz šoping centra, ostane u mojoj blizini te da prije ulaska u auto dobro provjerimo tko je oko nas. Nakon što uđemo, zaključavamo vrata i zatvaramo prozore. Kad negdje stignemo i parkiramo auto, uvijek joj govorim da pogleda oko sebe i pripazi na to tko je i što okružuje. Lista je preduga…

No, ono u što sam apsolutno sigurna jest da naša djeca, pogotovo u školi, jednostavno moraju biti sigurna. I s time se svi slažemo. No, pokušavam upozoriti na to da ponekad svoju djecu ne trebamo tjerati da budu ljubazna i prijateljski nastrojena prema apsolutno svima. Jer, to ih nekad može odvesti u mračnu ulicu. Ponekad jednostavno nije u redu niti potrebno biti ljubazan i drag prema svakome”, napisala je mama za portal Scary Mommy.

Imaš komentar?

Još iz rubrike

Povratak na Net.hr