Naime, riječ je o priči mladog Mađara Miklosa koji nakon oslobađanja iz koncentracijskog logora brodom putuje u Švedsku. Liječnici mu zbog tuberkuloze predviđaju svega nekoliko mjeseci života, a nakon te vijesti mladić odluči napisati pisma svim Mađaricama u toj zemlji. Jedna od djevojaka je Lili, koja se putem pisama jako poveže s Miklosom bez da ga je ikad u životu vidjela, dok se on istog trenutka zaljubi čim dobije njezin odgovor.
Tijekom dopisivanja Miklos i Lili prolaze kroz velike prekretnice u životu, a nakon prvog susreta jasno je da je riječ o ljubavnoj priči koja preživi uspone i padove kakvih mi danas nismo ni svjesni. Oboje su stotinama kilometara odvojeni od domovine, ne znaju što se dogodilo s njihovom obitelji te svakoga dana strepe od novih pisama i novih informacija.
Glavni likovi su, za promjenu, potpuno iskreni
Groznica u zoru
"Groznica u zoru" čitatelju daje jasan osjećaj što se događalo u Drugom svjetskom ratu, a ono što je fascinantno, glavni likovi potpuno su iskreni, bez trunka patetike. Lili je snažan lik koji naizgled naivno vjeruje prijateljima, ali do kraja knjige odvažno slijedi svoje srce. Miklos s druge strane uporno želi živjeti bez obzira na to što mu liječnici rekli, a u dubini duše zna da će se vratiti kući i nastaviti živjeti. Srećom, par na kraju dobiva sretan završetak koji od samog početka zaslužuje.
Čitatelji na kraju knjige dobiju osjećaj zadovoljstva u smislu da za neke tragične priče ipak postoji završetak koji ne mora nužno biti turoban, ni u slučaju Drugog svjetskog rata. Mađarski redatelj Peter Gardos "Groznicu u zoru" napisao je na temelju pisama svojih roditelja, što je još jedan detalj više koji knjizi daje veliki plus. Iako se na početku čini da se knjiga čita s grčem u želucu zbog razdoblja koje opisuje, riječ je o romanu koji na kraju ostavlja upravo suprotan efekt. Odlično napisano i sve preporuke!
