Trileri Harlana Cobena u svijetu su postali poznati kao nevjerojatne priče koje ne možete ispustiti iz ruku do posljednje stranice, a knjiga "Velika iluzija" također ne odskače od toga. Zanimljivo je zapravo kako mnoge knjige opisuju takvima, a "Velika iluzija" je zapravo definicija toga iz razloga što pisac stvara takve situacije da niste sigurni ni kako bi se osjećali zbog nekih dijelova knjige.
Priča prati Mayu, bivšu vojnu pilotkinju čiji je suprug nedavno ubijen pred njenim očima u Central Parku. Maya pati od PTSP-a zbog ratnih trauma s Bliskog istoka te joj ubojstvo muža dodatno stvara kaos u životu i otežava njezino duševno stanje do neizdrživosti. Ono što je baci preko ruba je činjenica da je policija za ubojstvo optužila upravo nju.
U nekom trenutku od prijateljice dobiva skrivenu kameru da nadgleda dadilju koja čuva njezinu dvogodišnju kćer Lily, a dok je pregledavala jednu od snimki, Maya ugleda mrtvog supruga Joea kako se igra s njihovom kćeri. Situacije koje se odvijaju nakon toga dosta su napete i nevjerojatne, a upravo zbog njih ovu knjigu ćete pročitati u dahu.
Cijelo vam se vrijeme čini kao da gledate film, a ne kao da čitate knjigu
Zanimljivo je i to da je knjiga pisana toliko jednostavno da nemate nikakvih problema s „težinom“ literature, a cijelo vrijeme vam se čini kao da zaista gledate film, a ne da čitate knjigu. Ovakav tip knjige odličan je izbor uvijek, samo ta radnja i način na koji se događa obrat u nekim dijelovima dosta vas „izludi“. Mada, nije ni to nekada loše. Uvijek je odlično pročitati knjigu o kojoj ćete razmišljati još danima na način „zamisli da se to meni dogodi, pa nemam pojma što bih napravila“.
