Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ispovijest mlade cure

‘Postao si kronični alkoholičar, bojala sam se tvoje agresije i više nisi bio onaj koji me štiti od zlog svijeta. Ti si bio taj zao svijet’

Piše: Žena Net / Vrijeme: 14:00 11.11.2017 / Rubrika:
Foto: Joris Louwes / flickr
0

Mlade ljubavi obično su strastvene i snažne, ali zbog nedostatka zrelosti obično su od samog početka, većinom, osuđene na propast. Tu je situaciju prošla i ova djevojka, koja je sada odlučila napisati otvoreno pismo svom bivšem, koji joj je priuštio pakao, ali mu je svejedno zahvalna na ljubavi koju joj je pružio. Evo što je napisala, a možda se i ti uspiješ pronaći u ovoj njenoj priči

“Bili smo mladi, bili smo izgubljeni, i htjeli smo mnogo više no što smo u tom trenutku mogli podnijeti. Kad sam te prvi puta vidjela, osjećala sam kao da te oduvijek poznajem. Nikad do tog trenutka nisam upoznala osobu s kojom sam se jednostavno automatski povezala – i to nije bilo samo zbog popijenog piva, bilo je to zato što si razumio moju ranjivu stranu. I ja sam razumjela tvoju…

Sve je, barem neko vrijeme, bilo savršeno, a zatim se naglo promijenilo. Postalo je divlje. Oboje smo trebali tu neku vrstu ekstaze, koju u tom periodu života jednostavno nismo mogli dobiti, pa smo jedno drugome postali lijek. I bilo je zabavno. Bio si tu za mene tijekom mnogih mojih ‘prvi puta u životu’ iskustava. Naučio si me plivati, kao maleno dijete. Držao si me i grlio kad mi je bilo hladno i vodio me u bolnicu kad bih se razboljela. Nasmijavao si me kad sam htjela zaplakati i natjerao si me da te volim i onda kad sam prezirala sve ostale.

Ali dobri trenuci ne traju zauvijek…

‘Bili smo previše mladi i blesavi da bismo mogli razgovarati o problemima koji su nas mučili’

U vezu nam se uvukla dosada i oboje smo jednostavno izgubili pojam o vremenu. Nikad mi nisi mogao oprostiti moje pogreške. A ja tebi nisam mogla oprostiti sve one laži.

Ljubomora nas je zatim dovela do samog ruba ludila, ali ondje nismo stali s povrjeđivanjem jedno drugoga – htjeli smo se međusobno kontrolirati i posjedovati.

Zatvorili smo se u tu neku tamnu rupu za koju smo mislili da je ispunjena ljubavlju, ali bila je ispunjena isključivo našim bijesom i iz nas je crpila energiju. Gledao si me kao svog najvećeg neprijatelja, a ja sam tebe gledala kao osobu koja me izdala. Ali ni u tim trenucima nisam te mogla mrziti. I sigurna sam da ni ti nisi mogao mrziti mene.

Oboje smo sa sobom nosili težak emocionalni teret, ali smo bili previše mladi i previše blesavi da bismo o njemu mogli razgovarati. Umjesto toga, osjećaje smo držali u sebi, a sva ljutnja koja je nakon toga izašla iz nas jednostavno je bila neizbježna. Strah i ljubav su postali jedno i ti si mislio da si pobjedio. Bojala sam se tvog nekontroliranog bijesa, no ti si na to bio i više nego ponosan. Ti si se plašio mog slobodnog duha i pokušavao si ga zatomiti. Bili smo toliko zaokupljeni misijom da postanemo vlasnici jedno drugoga, da smo zaboravili koliko se ustvari volimo…

‘Više nisi bio moj partner i ljubavnik, postao si taj ‘zao svijet’ od kojeg sam se inače skrivala u tvom naručju’

Posljenji put kad sam te vidjela bio je kap koja je prelila čašu. Zajedno smo razvili tu odvratnu naviku, ali zbilja nisam mislila da ćeš ići do kraja. Postao si kronični alkoholičar i za mene si postao jedna sasvim nova osoba. Više nisi bio moj partner i ljubavnik, nisi bio muškarac kod kojeg sam se obećavala skrivati od okrutnog svijeta.

Ti si postao taj ‘zao svijet’, a zatim si i mene sa sobom povukao u val nevolja.

Tada sam znala da je između nas gotovo, baš kao što sam to znala i tisuću puta prije, kad smo prekidali ovaj naš odnos. Ali tada me nešto istinski uvjerilo da se naši putevi više nikada neće sresti. Više nisi bio muškarac u kojeg sam se zaljubila, muškarac za kojeg sam bila spremna žrtvovati čak i vlastitu slobodu.

I meni je iznimno žao zbog svih mojih pogrešaka. Oboje smo zajedno uništili naš mali raj koji smo u početku stvorili. I žao mi je zbog toga. Nikad nisam htjela da ispadne tako, ali nisi mi ostavio baš mnogo izbora kad sam na tvom mobitelu pronašla njenu fotografiju… Do tada nisam imala pojma kakav je osjećaj kad ti netko slomi srce, i čini mi se da se još uvijek nisam oporavila. Sada to znam, jer znam da me trenutno mrziš onoliko strastveno koliko si me nekada volio. I znam da misliš kako je situacija kod mene identična. Ali ja nikad nisam bila onakva osoba, ti si to stvorio od mene.

I želim ti reći: Naša je zajednička vožnja bila skroz naopaka, ali ipak ti hvala što si me volio.”

Izvor: Thought Catalog

Piše: Žena Net / Vrijeme: 14:00 11.11.2017 / Rubrika:

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr