Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Iskreno i dosta bolno

Nekoliko žena iz Hrvatske je ispričalo koje su znakove na početku nasilnih veza ignorirale, a priče će vas ozbiljno rastužiti

“Nakon svakog takvog ‘izljeva ljubavi’ i nakon što bi se ohladio uslijedilo bi: ‘Oprosti, bio sam živčan, ne znam što mi je, neće se ponoviti’, ali naravno, ponavljalo se sve češće…”

Kako prepoznati nasilnu i opsesivnu vezu? Vjerojatno se svaka od vas, koja se ikada našla u jednom, to zapitala kad je već bilo prilično kasno i kad su stvari već otišle predaleko. Često su znakovi, ipak, dosta očiti, ali ih u trenutku zaljubljenosti ili ne možemo ili pak ne želimo vidjeti i upravo se zato dogodi da u nasilnoj vezi ostajemo previše dugo.

Nekoliko žena iz Hrvatske, koje su se i same našle u jednoj ovakvoj nasilnoj vezi, odlučile su otvoreno ispričati koji su bili najraniji znakovi da su zapele u jednoj, ali ih ni one same na vrijeme nisu znale ili pak htjele prepoznati, kako zbog straha, tako i zbog činjenice da su u osobu bile zaljubljene preko ušiju.

Njihove su priče dosta tužne i zapravo vrlo dobar pokazatelj koliko ovakve veze iz nas mogu iscrpiti energije i radosti, ali možda vam upravo zbog toga pomognu da same na vrijeme prepoznate nalazite li se i vi u sličnom toksičnom okruženju i da se na vrijeme maknete.

‘Osjećala sam kako mnogo toga s njim moram raditi na silu i da nemam drugog izbora jer je on po defaultu jači od mene’

“Moj jedan bivši je bio takav tip.

Prvo odmah da raščistimo nekoliko stvari. Nikad me nije udario, nikad nije bio nasilan u smislu kako to gledamo po televiziji – šamar, modrice i slično – niti blizu toga. Ipak, mene su jako smetali neki detalji… Kad bih ja prigovorila, on je spomenuto smatrao zafrkancijom, a mene preosjetljivom. To je bilo nekoliko puta u početku naše veze i odmah mi se nije svidjelo, ali sam bila premlada i nisam se baš znala snaći.

Na primjer: Hodamo gradom i razgovaramo. Nakon nekog vremena smo se tiho posvađali – nitko na nikoga nije vikao, nitko nas nije čuo (osim ako nije baš stajao iza nas i slušao). Ja sam u svađi objavila da za mene njegovi stavovi nisu prihvatljvi, da s njim neću na ljetovanje, da želim odmak od situacije i da ne bih niti da se dalje viđamo.

On kuži stvar, nije mu po volji, ali želi sve okrenut u svoju korist i zagrli me rukom preko ramena i krene neki šaljiv tekst. Ja mu kažem da me pusti, da nisam dobre volje, a on neće i stišće me još jače. E sad, važno je znat da ja nisam davala signale zafrkancije prije toga, da je on to znao i da sam bila jako ljuta prije nego je on krenuo s grljenjem. To je bitno različito od onoga kad se cura poluzafrkava i samo čeka njegovu reakciju da se prestane durit. I to njegovo grljenje je meni išlo jako na živce. On je htio da ja prestanem s ljutnjom i mislio me nekako primorati da se udobrovoljim.

Ali ja tako i dalje hodam s njime ulicom punom ljudi i ne mogu se oslobodit. Nije to sad trajalo dva sata, ali dovoljno da se osjetim potpuno nemoćnom. Nisam u životu bila u situaciji da se silom moram suprotstavljati. Kad smo prošli pored nekog ulaza u zgradu istrgla sam mu se iz zagrljaja tako što sam se sagnula i pobjegla u ulaz.

On je došao za mnom i uopće nije kužio zašto sam ga bijesno pitala “Jesi li ti normalan? Što je ovo – demonstracija sile?” On se uozbiljio i rekao da pretjerujem. Otišla sam sama kući i bila sam malo zbunjena jer zapravo mi nije ništa posebno učinio, ali ipak… Ja nisam imala izbora protiv njegove sile i to je ono što kao jako mlada nisam baš razumjela. Nije se radilo ni o kakvoj fizičkoj povredi, već o tome da ja ne mogu uzvratit jer je on jači.

Slično je bilo još nekoliko puta kroz nekoliko godina. Osjećaj da razgovaramo silom i da on u nekom trenutku čini nešto što on želi, a ja ne mogu ništa jer on ima veće mišiće, me dovodio do ludila. Kao što rekoh, bila sam nezrela i mlada.”

  • m_milica

‘Nakon tri mjeseca doslovno nisam mogla izaći iz kuće, a da on to ne zna’

“I ja sam jednom bila u takvoj vezi, ali nisam previše znakova primijetila u prvih mjesec dana, možda jer sam bila zaluđena njime. Ali onda su krenula pitanja: Gdje, kako, s kime idem van i što ću odjenuti… Zatim bi me sljedeći dan ispitivao koga sam sve vidjela, jesam li i koliko popila, kako sam plesala… Tražio je od mene da mu uvijek kažem tko mi šalje poruke i, kao što je gore već rečeno, da mu detaljno opišem tko je svaka osoba koju bih na ulici pozdravila… Tako je bilo u prva tri mjeseca, a kasnije pak praktički nisam mogla izaći iz kuće, a da on to ne zna. I da, non stop bi me zvao i slao mi poruke, a prvo bi pitanje uvijek bilo – gdje sam.”

  • cutiee

‘Dobila sam poluludi mail zašto mu se ne javljam tjedan dana, a ni jednom se nismo vidjeli’

“Hmm.. Nikad nisam bila u takvoj vezi, ali je bilo nekoliko “pokušaja veze” kad bi mi frajer napravio neke čudne divljačke ispade i to je zatim bio kraj “pokušavanja”. Na primjer, jednom je bilo skroz čudno… Dopisivala sam se s jednim dečkom preko interneta, skroz prijateljski, i onda su došli zimski praznici, mene tada nije bilo na faksu, a tamo bih obično išla na internet s obzirom da tada doma još uvijek nisam imala računalo, a zatim bi mi od njega stigao neki poluludi mail zašto mu se ne javljam tjedan dana.”

  • izgubljena

‘Nakon svakog bijesnog ispada bi mi se ispričao i obećao da se neće ponoviti. Naravno, ponovilo se’

“U jednom mojoj vezi se ta čudna agresija manifestirala nakon konzumiranja alkohola, ali eto, ja sam sve pripisivala upravo tome – alkoholu. Onda je krenulo vrijeđanje: Ti si glupa, ti si debela, ti ništa ne znaš, vikao bi na mene na ulici, jednom prilikom je uzeo moj mobitel i bacio ga u zid tako da ništa nije ostalo od njega, a gotovo ni od zida gdje je isti udario. Nakon svakog takvog ‘izljeva ljubavi’ i nakon što bi se ohladio uslijedilo bi: ‘Oprosti, bio sam živčan, ne znam što mi je, neće se ponoviti’, ali naravno, ponavljalo se sve češće, a da ne pričam o bilo kakvom mom druženju s prijateljima koje je bilo smak svijeta. Najbolji prijatelj ima motor na kojem smo znali otići na kavu u kvartu, ali nisam se više smjela voziti s njime, jer, što bi njegovi prijatelji mislili da me vide s drugim na motoru? On je tada imao 30 godina, tako da baš i nije bio balav.”

  • Dolores_Claiborne

‘U početku je bio jako pažljiv i često bi me zvao. No, vrlo brzo su počeli problemi’

“Na početku je bio jako pažljiv. Ne moraš razbijati glavu pitanjem: “Zašto ne zove?”, jer on zove često. No, uskoro počinju problemi. Predbacuje što ne zovem jednako često. Kažem da idem s frendicom na koncert, on se naduri. Dogovorim se s frendicom za izlazak, on se duri zašto ga nisam pozvala da ide s nama. Odem van, stalno šalje poruke i ljuti se ako napišem: “Laku noć” jer to znači da ne želim više komunicirati i da je dosadan. Odem na roštilj u prirodu s društvom, on se smrtno naljuti jer mi je mobitel cijeli dan nedostupan. Zove doma usred noći, kad mu kažem da to ne radi i da ne želim sad razgovarati, naljuti se jer “Sigurno nisam sama”. Za one kojima je možda čudno što sam htjela češće izlazit van s frendicama i ići na izlete s društvom, napominjem da sam bila jako mlada i nije bila riječ ni o kakvoj ozbiljnoj vezi, već smo bili zajedno tek malo više od pola godine. Bolesno.”

  • mio mao

‘Morala sam se maknuti s društvenih mreža i više se ni s kim ne čujem online’

“Od početka veze sam “zarobljena” ako to tako mogu nazvati, a velike su šanse da moj dečko pročita i ovo što pišem. Svakodnevno mi skenira mobitel i laptop, maknula sam se s društvenih mreža, ne kontaktiram online, ne pišem po forumima što sam prije jako voljela… Prije toga bi on mojim bivšim dečkima i poznanicima slao poruke bez da mi je dao priliku da im sama objasnim da sam u vezi.

Problem je eskalirao nakon par godina veze, kad sam počela osjećati neopisivu potrebu da ostanem sama. Dosadila mi je ta zarobljenost, to da se nekome moram opravdavati i kad nisam kriva i slične stvari. Sad kad je on vidio da me gubi, počeo me slijediti po cesti, čekati me ispred mjesta na kojem se nalazim, pratiti svaki moj korak…”

  • Ro

‘Trebala sam pažnju, a on je to jako dobro znao, pa bi mi govorio ono što je znao da želim čuti’

“Ja sam bila u vezi sa psihopatom, a da to nisam ni primijetila. Taj čovjek je toliko usavršio svoje vještine laganja, manipulacije i igranja, da sam naposljetku ja poludjela. Nakon prekida, a već i pri kraju veze, počela sam se osjećat tjeskobno, kasnije je slijedio velik pad samopouzdanja, osjećaj manje vrijednosti i naposljetku depresija…

Sve je počelo jednim susretom, gdje se on predstavio za nešto što nije, ali bez puno odstupanja, samo uljepšavanje. Zatim su uslijedili darovi, ništa vrijedno, samo manji znakovi pažnje… Zatim su, nakon samo par dana, uslijedili izljevi vječne ljubavi, pisanje mog imena na zid iznad kreveta, oslobađanje ormara za mene i slično. I naposljetku počela je veza u kojoj je sve išlo glatko, osim njegovim ispada, napada nerovoze, neobjašnjivog straha, prigovaranja zbog svega i svačega. Jako puno svađa zbog kojih sam znala da nisam kriva, ali sam se osjećala krivom jer me on nekako naveo na to. Dobio je od mene što je htio i onda me odbacio… U početku sam čak htjela da mi se vrati, ali kako je vrijeme prolazilo shvaćala sam kako sam, blago rečeno, u ogromnoj zabludi.

Nije mi bilo jasno kako sam mogla biti toliko glupa… Vjerojatno sam samo trebala malo pažnje i da nekome bude stalo do mene. A on mi je davao sve što sam voljela i htjela, pa sam mu, onako zaljubljena, povjerovala u sve što mi je govorio.”

  • Njušica

‘Na početku naše veze moj je bivšem poslao zahtjev na Facebooku, pa mu se javio i hvalio da je on sada sa mnom. No, to je bila sitnica…’

“Dakle, započeli smo vezu na kraju srednje škole, faks upisali u različitim gradovima, ali nema veze, pa mi se volimo i sve ćemo preživjeti! Sve je bilo divno i krasno prvih godinu dana ili nešto više – čuli bismo se svaki dan, viđali barem svaki drugi vikend, praznici su bili naši! Možda sam trebala nešto posumnjati nakon što je, odmah na početku naše veze, mom bivšem na Facebooku poslao zahtjev za prijateljstvo, i javio mu se pun sebe i govorio kako je sada on sa mnom i slično. Ne znam. Ali u početku se jednostavno činio predivnim i punim razumijevanja.

Sr*nja su počela kad je postao nesiguran i umišljao da gledam sve druge dečke na ulici, kako su mi svi zgodniji i, da nisam s njim, da bih vjerojatno skočila na prvog koji naiđe. Čak je mjesecima radio drame jer sam rekla da mi je zgodan jedan pjevač koji se njemu nikako ne sviđa! Od muških prijatelja sam se polako počela odvajati, zbog suptilnih komentara kako me svi gledaju, kako žele biti sa mnom, kako mi to nisu pravi prijatelji. Čak je i za neke moje prijateljice govorio kako nisu nimalo iskrene i kako me samo iskorištavaju.

Dakle, počela je ljubomora, postupno. Na kraju više ne bih smjela izaći u gradu u kojem studiram. Odnosno, smjela bih, ali bi me onda nazivao sto puta u večeri da vidi s kim sam, gdje sam, što radim i što pijem. Kad ću kući, jer nije normalno da djevojka ostaje predugo vani (s prijateljicama!!). Tako sam izgubila volju za izlaženjem. Ne sjećam se točno kad me prvi put udario. Sjećam se prve modrice, koja je nastala od jakog stiskanja ruke tijekom “objašnjavanja” A zatim je postalo sve gore…

I da, ja sam i nakon toga ostala s njim. Na trenutke mi se gadio, na trenutke sam ga obožavala. Ne znam ni sama zašto. Bilo je svega, izbacivanja iz stana u gradu u kojem on studira, prebrze vožnje jer je živčan, stiskanja prstiju jer mu se ne sviđa što govorim, kako se ponašam, koga gledam, s kim pričam. Polijevanja vodom usred grada jer sam pogledala dečke na igralištu, vrijeđanja.

Ta “veza” trajala je tri godine. Trebalo mi je puno snage da to napokon okončam. Samopouzdanje mi je bilo na nuli, jednostavno više nisam znala komunicirati s drugim ljudima… Bilo je strašno. Išla sam na jedan razgovor kod psihologinje. Ne znam, još se pokušavam sastaviti, sve je u redu dok me ne nazove. Ne javljam mu se, ali čim na mobitelu vidim njegov broj izbaci me iz takta. Postanem živčana, uznemirena, čak se osjećam i krivom što mu se ne javljam. Jer, on tvrdi da sam ja njemu uništila život, ja sam izvlačila najgore iz njega, on je imao velike planove za nas, i dalje ima… To udaranje, pljuvanje (doslovno i preneseno) i naguravanje sam valjda umislila. Ja sam ljubav njegovog života i slično…”

  • klon_sam

Imaš komentar?

Još iz rubrike

Povratak na Net.hr