''Tri gracije'' – rekla sam prijateljici kad smo u subotu hodale središtem talijanskog grada Como. Tri dame u srednjim godinama prošle su tik do nas toliko glamurozno i elegantno da čovjeku odmah postane jasno gdje se nalazi. Hodale su jedna do druge, kao da se taman vraćaju s Tjedna mode, sve tri u balonerima na vezanje, niskim urednim punđama i – naravno – sunčanim naočalama.
Talijanke doista drže do elegancije pa se na njihovoj subotnjoj špici rado pokazuju u najboljem izdanju, a u tome ih slijede i muškarci. Naravno da ima onih koji na ulice izađu u trenirci i majici s kapuljačom, no čini mi se da su većinom u tamnim kaputima, košuljama i puloverima, uredno dotjerane frizure. Zaista se vidi da talijanskim gradovima 'vlada' glamur – pa čak i tijekom hladnijih vikenda kakav je bio ovaj.
Otići do Italije nikada nije bilo jeftinije. Pogodiš li datum, kartu do Milana (Bergamo) niskobudžetne avio kompanije možeš naći već od 14,99 eura u jednom smjeru. Naravno, cijena uključuje samo ručnu prtljagu, a kako ovce i novci ne idu skupa, iz Zagreba po toj cijeni u prosincu možeš kretati petkom navečer i vratiti se, recimo, u nedjelju poslijepodne ili u ponedjeljak. U drugim kombinacijama kao i ususret blagdanima, let je nešto skuplji stoga je planiranje ključno.
Kad stigneš na talijanski aerodrom, trebao bi do centra Milana i dalje voziti autobus, a za vikend-putovanja može se naći cjenovno prihvatljiv smještaj izvan gradskoga središta ili u milanskoj okolici. Prva mi na pamet pada Magenta koja je udaljena tridesetak kilometara, no solidno je povezana vlakom i metro linijama. Dakako, za dva ili tri dana u Milanu pripremi više love, posebice želiš li obaviti dobar šoping. U tom će ti slučaju trebati nekoliko prosječnih hrvatskih plaća.
S više od dva milijuna turista godišnje, Milano se svrstava u top 50 najposjećenijih gradova na svijetu. Prijestolnica je to mode u kojoj sjedišta ima Armani, Prada, Valentino, Gucci… - i zato je pravi raj za sve trendseterice i ljubiteljice dizajnerskih kolekcija. Ali i za nas koje ih volimo samo promatrati iz izloga.
Modni raj prepun turista
Slavna Grand Galleria Vittorio Emanuele II najstarija je trgovačka galerija i, uz katedralu, simbol Milana. Smještena je u centru grada, doslovno nasuprot veličanstvenoj katedrali, a izgrađena je u obliku križa te je ostakljena. Kad ušetaš u nju, s pravom ćeš imati osjećaj da si ušla u modni raj.
S jedne strane Prada, s druge Saint Laurent, s treće Moncler, s četvrte… ma mogla bih nabrajati do sutra. Luksuzne trgovine čuvaju se pod budnim okom, u njima vlada mir i raskoš, no zato je u Galeriji na stotine ljudi. Neki razgledavaju izloge, drugi traže mjesto za popiti finu kavu ili aperitiv (bez toga u Italiji ne ide), a treći se dive i fotografiraju.
Maštaš li o savršenoj Instagram fotografiji, za to ćeš se trebati potruditi jer je ljudi – što domaćih što turista – bilo toliko da je gotovo nemoguće uhvatiti čist kadar. Možda bi bilo najbolje doći u ponoć ili u pet ujutro – u šali sam prokomentirala.
Slično je i pred najvažnijom znamenitosti, spomenutoj katedrali Duomo. Jedna od najvećih katedrala u Europi građena je više stoljeća pa se može pohvaliti s – pazi sad – 135 tornjeva i 3200 kipova koje se nalaze na njenom krovu. Stubama se može popeti do krova katedrale i uživati u panoramskom pogledu na grad. Pogled od milijun dolara koji sam, nažalost, gledala samo s fotografija.
Kod katedrale sam došla oko 14 sati, a red za krov bio je ogroman. Nešto poput reda ispred zagrebačkog HNK kad se u prodaju 'lansiraju' karte za balet Orašar. Dolazim do redara koji kaže da za danas više nemaju slobodnih mjesta. Izgleda da se treba doći puno ranije.
Nekad ne ide po planu…
OK, kad već ništa od krova, mislila sam da ću barem iznutra moći razgledati velebnu katedralu. Dva su ulaza: jedan za vjernike, drugi za turiste. Službeno se ulaz plaća otprilike sedam eura, ali sam čula da se na vjerničkom ulazu može ući besplatno. I ondje je red velik omeđen metalnom ogradom. Redar mi govori da, ako sam dobro shvatila, počinje misa te da, uđem li sada, moram ostati do kraja. Očito moja želja za razgledavanjem katedrale nije bila vrijedna tolikog čekanja u redu i toliko dugog boravka jer sam ipak bila ograničena vremenom.
Stoga sam si obećala da će katedrala pričekati moj drugi posjet.
Ipak, nisi bio u Milanu ako se nisi slikao ispred velebnih tornjeva. Nije to lagan zadatak posebice želiš li 'uhvatiti' cijelu katedralu. Uz to, tik do katedrale pozamašna skupina azijskih (vjerojatno) turista raširila je svoj transparent iza kojeg su se hihotali i veselili, dok se nekoliko metara od njih održavalo okupljanje povodom ratnih zbivanja u Gazi. Zaista, centar Milana središte je različitih kultura i nacionalnosti. Prema nekim procjenama, 15 – 20 posto stanovništva čini strana imigracija.
Fotografija je na kraju ipak uspjela, a zvučna mi je kulisa bila ulični gitarist koji je maestralno izveo 'Lost On You'. Na čas zaboraviš na gužvu i prepustiš se atmosferi i milanskom duhu.
A kako se u blizini nalazi srednjovjekovna utvrda Castello Sforzesco, nisam je mogla ne razgledati. Ljubitelji umjetnosti i arhitekture ondje će uživati jer velebna zgrada krije nekoliko muzeja i galerija. Šteta što je vikend prekratak da se sve to obiđe.
Dakako, osim muzejima, Milano obiluje kazalištima. Vjerojatno ti je poznat Teatro alla Scala u kojoj su se od 18. stoljeća naovamo izvodile premijere najpoznatijih opera, koncerata, baleta i recitala. I ondje možeš naći muzeje sa zbirkama likovnih umjetnina i skulptura.
Želiš li vidjeti originalnu 'Posljednju večeru' Leonarda da Vincija definitivno trebaš posjetiti crkvicu Santa Maria delle Gracie. U sklopu crkvice, djeluje muzej Cenacolo u kojemu se čuva 'Posljedna večera'. Rijetko tko to ne želi doživjeti uživo, no ima jedno 'ali'.
Bez rezervacije - ništa
Unaprijed se moraju rezervirati, odnosno kupiti karte. Nekoliko je varijanta, a postoji i vođena tura koja se ne može dogovoriti u posljednji tren.
Ali to nije sve! Desetak minuta pješke od centra nalazi se glavna javna galerija - Pinacoteca di Brera. Ondje možeš vidjeti remek-djela talijanske umjetnosti kroz sedamsto godina, a u blizini se nalazi poznata umjetnička akademija. Inače, ovaj se grad može pohvaliti i priznatim fakultetima i akademijama što, čini mi se, sve više prepoznaju i studenti iz Hrvatske koji školovanje na diplomskoj razini nastave upravo u Italiji ili je pak posjete u sklopu studentske razmjene.
Sad razumijem i zašto, no ipak često postoji jezična barijera jer Talijanima engleski nije omiljeni. To mi je znalo stvoriti komplikacije pri naručivanju hrane i pića, no ipak smo i to prebrodili.
Rižoto i gelato
Nemoj biti poput mene koja prethodno nije guglala u koji restoran sjesti. Tako sam za 25 eura pojela solidan rižoto milanese i neukusno meso, a kušala sam, rekla bih, ispodprosječnu pizzu. Tijesto je bilo tanko, no pizza mi se činila suha i poprilično mala. No terasa je u toj skrivenoj ulici ipak bila slatka pa je to popravilo dojam. Da sad mogu ponovno birati, možda bih pojela ručak u Organic Milanu ili Al Frescu koji se može pohvaliti time što je uvršten na Michelinov vodič za Italiju. Sve ovisi o tome kolikim budžetom raspolažeš, jasno.
Što se deserta tiče, možeš otići do slastičarnice Marchesi 1824. Ondje možeš kušati gelato, kroasan i pravu talijansku kavu, a možda vrijedi otići i do Bara Luce (do kojeg ovog vikenda nisam stigla) jer također serviraju slastice te 'osvajaju' ambijentom tipične milanske kavane.
Dan u Milanu zaokružila sam odlaskom u četvrt Navigli. Od centra grada udaljen je pet metro stanica s tim da moraš presjedati i pažljivo gledati gdje koji metro stoji. Karta stoji dva eura, no kako mi čitač nije htio očitati kartu, morala sam, poput zadnjeg kriminalca, čekati da netko otvori prolaz kako bih mogla ući. Pa je sve to izgledalo smiješno uz opasku starije gospođe: 'You can't do that'.
Navigli - miran dio grada
Nakon male avanture, kanali u četvrtu Navigliju osvojili su me.
Bilo je relativno prazno za petak navečer, no s obje strane pružale su se simpatične terase. Romantična šetnica i mostići kao stvoreni su za trenutke kad želiš pobjeći od vreve. U skrivenim uličicama kriju se unikatni vintage dućani (tim Milano zaista obiluje, samo treba istražiti), ali i suveniri po nešto povoljnijim cijenama. Upravo smo u tom kvartu naišli na bar koji nas je oduševio terasom, ali i ponudom koktela.
Naručiš li, primjerice, samo Aperol jer si u žurbi, platit ćeš ga osam eura, ali ćeš uz to dobiti i malu platu s mortadelom i toplim pogačicama. Iznenađenje – ne naplaćuje se dodatno!
Nisam se ni okrenula, a mobitel je pokazao da sam prehodala 19 tisuća koraka. To mi se činilo premalo za sve ono što mi je još ostalo za istražiti. Skrivene ulice, velebne nebodere koji su čisti kontrast milanskoj gradskoj jezgri, parkove, ali i muzeje.
Skok do jezera
A otkuda Como s početka priče? Subotu sam provela upravo uz jezero Como, jednom od najdubljih jezera Europe. Okružen je talijanskim Alpama, slikovitim gradovima te vilama. Istoimeni Como najveći je grad te bi te mogao oduševiti šarmantnim ulicama prepunim trgovima i restoranima, ali i povijesnim znamenitostima. Živo je, a opet puno mirnije nego u središtu Milana. Iako nije bilo ni podne, ljudi su na terasama nazdravljali aperitivima.
Čini se da je idila uz jezero 'osvojila' i Georgea Clooneyja koji je upravo ondje kupio nekretninu. Prošle je godine vrijednost njegove vile s 25 soba procijenjena na 100 milijuna dolara, a suprotno napisima, čini se da je glumac ipak ne namjerava prodati. Eto – uz malo sreće možda ćeš kavu piti s Clooneyjem.
Pogađate, tu sreću nisam imala.