''Vrijeme leti'' – stara je to izreka koju su mnogi ponovili sto puta. Ne znamo imaš li i ti taj osjećaj, no nama se čini da mjeseci i godine doslovno projure. Kao da vrijeme brže prolazi dok se zabavljamo i – starimo. Djeci se ljeto čini jako dugo, a mi odrasli jedva dočekamo godišnji i, kad ga konačno dočekamo, prođe u minuti. Djeca često govore da im je dosadno i da je škola dugo trajala, a nama se pak čini da tjedni prođu brzinom munje. Sjeti se samo silnih kava koje, nažalost, nerijetko dogovaramo i po tjedan ili dva unaprijed. I tada se često zapanjimo koliko je vremena prošlo.
Pa 2020. godina kao da je bila jučer, a ne prije četiri godine. Uz to, tko bi rekao da ove godine djeca rođena 2006. slave punoljetnost. Nevjerojatno. U svojoj knjizi iz 1890. godine, "The Principles of Psychology", filozof i psiholog William James napisao je da se isti vremenski prostor čini sve kraćim kako starimo. Dakle, nisi jedina kojoj godine sve brže idu.
No, zašto s godinama sve nekako brže prođe, posebno ono što dugo čekamo. Psiholozi tvrde da za to postoje dva objašnjenja. Na našu percepciju vremena utječe perspektiva iz koje promatramo neki tjedan, godinu ili događaj. Osmogodišnjaku je tjedan dana puno, dok je osamdesetogodišnjaku to u postotku puno manji dio života – naspram onoga što je već proživio. Stoga se osamdesetogodišnjaku čini da je tjedan projurio. Jednostavno, što smo stariji, to je jedna godina manji dio cijelog života.
Drugi razlog još je zanimljiviji
Drugo, psihologija tvrdi da mozak puno bogatije kodira i pamti nova iskustva. Zbog toga se obično vrlo lako možeš prisjetiti svih detalja važnih, prijelomnih trenutaka u životu, dok s druge strane, rijetko tko zna što je ručao prije mjesec dana. Na svakodnevna ponovljena iskustva mozak ne troši toliko vremena na pohranjivanje. S druge strane, kodira sve ono novo i drugačije. Djeca istražuju svijet, sve im je novo i izazovno i ta su iskustva bogato kodirana u mozgu. Uz toliko informacija i podataka koji se obrađuju, djeca imaju osjećaj da vrijeme prolazi sporo. Čini im se da vožnja do mora traje sto godina – kao i, na primjer, praznici.
Odrasli takve svakodnevne situacije "šturo" procesuiraju, postale su nam uobičajene. To je jedno od objašnjenja zašto starenjem svakodnevnica brže odmiče. Zanimljivo objašnjenje daje i profesor Adrian Bejan, a temelji ga na fizici obrade neuralnih signala. On pretpostavlja da se s vremenom usporava brzina kojom obrađujemo vizualne informacije, a upravo to subjektivno ubrzava protok vremena.
Usredotočujući se na vizualnu percepciju, Bejan tvrdi da sporije vrijeme obrade rezultira opažanjem manje "sličica po sekundi". To znači da između percepcije svake nove "mentalne slike" prolazi više stvarnog vremena. S druge strane, u djetinjstvu i mladosti imamo više novih iskustava, a mozak nam je poput usporene kamere koja snima tisuće slika u sekundi. Zato imamo dojam da smo maleni sto godina, prenosi Science in the News.
Vodeći se tim zaključkom, znaš li što treba napraviti? I u zreloj si dobi dopusti istraživanje i nova iskustva. To će ti ostati urezano, a možda tako barem malo usporiš vrijeme. Učini nešto drugačije i ne odgađaj stvari – za sutra. Uostalom, upravo nova iskustva uzrokuju neurogenezu u mozgu, rađanje novih moždanih stanica – piše Huffpost. Zašto se onda ne odvažiti na avanturu i, kad već tako brzo prolazi, uživati u svakom trenutku?
POGLEDAJ VIDEO: KAKO BITI SRETAN?