U nekoj budućoj povijesti hrvatske književnosti pisat će da je Kristian Novak vratio Međimurje u mentalnu mapu i izveo ga, zajedno s ruralnim kajkavskim, nakon dugog, nezasluženog tavorenja u dijalekatskom getu, na nacionalnu književnu scenu.
No, ovaj roman nije pisan na kajkavskom nego na standardu, a jezično raslojavanje s nekoliko varijanti kajkavskog i osobenjačkim idiolektima ide ruku pod ruku s nijansiranjem palete boja koja likove čini životnima. A nijanse nipošto nisu samo crne.
Roman o osobnom putovanju iz osvijetljenog, otuđenog, neobaveznog i urbanog u tamno, blisko i ruralno
Črna mati zemla roman je o uspješnom mladom piscu, Matiji Dolenčecu, koji stvaralačku i ljubavnu blokadu pokušava otkloniti dosežući vlastitu, do amnezije potisnutu priču, onu koju je kompenzirao izmišljanjem svih drugih priča. Roman o osobnom putovanju iz osvijetljenog, otuđenog, neobaveznog i urbanog u tamno, blisko i ruralno. Potisnuta pak priča Dolenčecova života traumatična je priča o njegovu djetinjstvu u međimurskom selu, o smrti oca, o osam samoubojstava, dva demona, gubitku prijatelja, o velikim mitovima i lokalnim legendama, o otvorenom povijesnom prijelomu 1991., svakodnevnim lažima, o osjećaju krivnje, o okrutnosti, samoći i ljubavi.
Ovaj roman je i skica za ostvarenje uspješne ljubavne veze i ekološko upozorenje
Sveobuhvatnost, dubina i potresnost, intimne scene iz polumraka, majstorski portreti, mučne epizode nasilja i pedofilije, humoristički proplamsaji i fine refleksije čine ovaj roman ruralnom panoramom i galerijom nezaboravnih portreta, hororom osvijetljenim svijećama iz tamne šume i umotanim u maglu hladnih obala rijeke, historijskom rekonstrukcijom s tenkovima koja bilježi i nogomet i socijalizam i arhetipska ponašanja. No, to ni izdaleka nije sve: ovaj roman je i skica za ostvarenje uspješne ljubavne veze i ekološko upozorenje i još štošta. Bauk i bogme, toti roman te tak vužge ka je Jankovićova Dunja odma tri naslovnice napruavila.
Ulomak iz knjige Črna mati zemla 'Ušao sam kroz žičanu ogradu među kokoši i čučnuo da vidim odakle su njih dvojica bila iskočila. Iz polumraka su me gledale jedne male, svinjske oči i jedne oči kao u goleme muhe mesarke. – Najte se bojati, hodite vum! I njih dvojica polako i plaho izađu na svjetlo. Pujto je vrtio svoje ogromno stopalo i gledao u blato, a Hešto je bezuspješno pokušavao stajati na dvije noge i poravnavao rukave velikoga kaputa. Pujto reče, gledajući u stranu: – Nas nišči osim tvoje bake ne pozove kaj dojšli vum, a i ona samo duk treja kokoše tirate. – Mij joj radi pumoremo – doda Hešto – ale smo večijno časa f kmice. – Govorili su drugačije nego ljudi u selu, često su zavlačili kratke riječi, a duge kratili. Jezikom i grlom su jako naglašavali “r” i lijeno zavijali kada bi izgovarali “a” ili “o”. “Nos” su izgovarali kao “naus”, a “dom” kao “daum”. No, mogao sam ih dobro razumjeti jer su se povremeno trudili govoriti tako da ih razumijem. Već sam vidio kako slažemo flotu brodova i kako ih učim čitati. – Fala – reče Pujto pomalo žalosno – fala ka si nas pozvo, mi nemremo vum s kmice ako nas nešči ne pozove. Itekako sam dobro zapamtio što mi je rekao.'
Troje najbržih čitatelja koji su prvi točno odgovorili na kvizove o romanu Kristiana Novaka Črna mati zemla koje smo objavili u ponedjeljak 18. ožujka, dobili su po jednu knjigu Algoritma iz biblioteke mali KaLibar.
U prvom kvizu knjigu Damira Avdića, Tiket za revoluciju dobila je Jasna Hladnić.
U drugom kvizu knjigu Antonije Novaković, Birali ste broj koji se ne koristi dobila je Andrea Stanić.
U trećem kvizu knjigu Davora Špišića, Samovar dobio je Rajko Potkonjak.
Pravila nagradnjača saznajte ovdje.
arti-201211230152006
