Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

I TO JE TO

URNEBESNA PRIČA IZ 1995. GODINE POSTALA PONOVNO VIRALNA: ‘Evo ljudi, ovo vam je razlika između muškaraca i žena’

Eh kad bi bilo ovako jednostavno…

Bivši novinar i pisac, Dave Barry, omiljen je među svojom publikom zbog humora kojim oslikava svakodnevne situacije u kojima smo se svi bar jednom u životu našli. Prije 23 godine objavio je knjigu ‘Kompletan vodič kroz muškarce’ koja je i dan danas popularna.

U jednoj od kratkih priča objavljenoj o toj knjizi Barry je pokušao objasniti razliku između muškaraca i žena. Prenosimo je u cijelosti.

“Recimo da čovjeku imena Roger sviđa žena imena Elaine. On je pozove u kino, ona pristane, i bude im vrlo zabavno. Nekoliko dana kasnije pozove je na večeru i opet se zabave. Nastave se viđati i nakon nekog vremena viđaju se samo i isključivo međusobno, ni s kim drugim.

Jedne večeri dok su se vozili kući, Elaine je nešto palo na pamet i bez previše razmišljanja na glas je rekla: “Shvaćaš li da se mi viđamo ravno šest mjeseci?” U autu je nastupila tišina. Za Elaine da se tišina činila znakovito glasnom. Pomislila je: Bože, smeta li mu to što sam rekla? Možda ga naša veza sputava, možda misli da ga pokušavam natjerati na nekakvu obvezu koju on ne želi.

Istovremenu Roger si misli: Bože. Šest mjeseci.

A Elaine razmišlja: Hej, pa ni ja nisam sigurna želim li ovakvu vezu. Ponekad poželim više prostora da bih sama shvatila želim li nastaviti ovo… Mislim, kuda mi uopće idemo? Hoćemo li se samo nastaviti viđati na ovoj razini? Idemo li prema braku? Prema djeci? Jesam li spremna za takvu obvezu? Znam li ja njega uopće?

A Roger si misli: …dakle… da vidimo… Bila je veljača kad smo se počeli viđati, odmah nakon što sam nabavio auto, što znači… da vidim koliko sam kilometara prošao… Opa! Već sam davno trebao promijeniti ulje.

A Elaine razmišlja: Uzrujan je, vidim mu to na licu. Možda sam, u krivu. Možda on želi više od naše veze, više intime, veću obvezu, možda je on i prije mene osjetio da ja imam nekakvu rezervu prema ovome. Da, kladim se da je to. Zato nije htio govoriti o svojim osjećajima. Boji se da ću ga odbiti.

Roger misli: Morat ću im reći da opet provjere prijenos. Ne zanima me što ti kreteni kažu, ali ne mijenja brzine dobro. I bolje im je da ne krive hladnoću za to. Kakva hladnoća, preko 20 stupnjeva je, prijenos ne valja, a tim nesposobnim lopovima sam platio 600 dolara.

Elaine misli: Ljut je. Ne krivim ga. I ja bih bila ljuta. Osjećam se tako krivom što prvlačim kroz ovo, ali ne mogu si pomoći. Jednostavno nisam sigurna.

Roger: Vjerojatno će mi reći da je isteko 90-dnevno jamstvo… Gadovi.

Elaine: Možda sam preveliki idealist. Čekam princa na bijelom konju dok sjedim kraj dobre osobe s kojom volim biti i do koje mi je stalo. Kraj osobe kojoj je stalo i do mene. Osobe koja sad pati zbog moje sebične romantičarske maštarije.

Roger: Jamstvo? Žele jamstvo? Dat ću im ja jamstvo. Uzet ću njihovo jamstvo i…

“Roger”, reče Elaine na glas.

“Što je?”, upita Roger preplašeno.

“Molim te nemoj se ovako mučiti”, kaže Elaine sa suzama u očima. “Možda nikad nisam trebala. O Bože… Osjećam se tako… (u tom trenutku slomi se i zaplače).

“Što je?, upita ponovno Roger.

“Ja sam takva budala. Znam da nema princa. Stvarno to znam. Glupo je. Nema princa i nema konja”, kaže Elaine uplakano.

“Nema konja?”, pita Roger.

“Misliš da sam glupa, zar ne?”;, kaže Elaine.

“Ne!”, reče Roger, sretan da konačno ima pravi odgovor.

“Samo… Trebam… Trebam malo vremena”, kaže mu Elaine.

Uslijedila je pauza od 15 sekundi u kojoj je Roger pokušavao smisliti pravi odgovor. “Da”, rekao je. Elaine, dirnuta, stavi svoju ruku na njegovu.

“Oh Roger, zaista misliš to?, upita ga.

“Što?”, odvrati Roger.

“Ovo što sam rekla o vremenu”, odgovori Elaine.

“Oh. Da”, odgovori joj Roger.

Elaine se okrenula prema njemu i zagledala se duboko u njegove oči čineći ga nervoznim oko onoga što bi mogla reći sljedeće, pogotovo ako se opet radi o konju. Konačno je nešto rekla. “Hvala ti Roger”.

“Hvala ti”, uzvrati on.

Odvezao ju je kući, ona je čegla u krevet, zdvojna, uplakana, ležala je budna do zore dok je Roger došao kući, otvorio vrećicu čipsa, upalio TV i udubio se u teniski meč između dva igrača iz Čehoslovačke za koje nikada nije čuo. Mali glasić u glavi govorio mu je da se nešto važno dogodilo danas u autu, ali bio je siguran da nikad neće shvatiti što pa je zaključio kako je bolje da o tome ni ne razmišlja.

Idući dan Elaine je nazvala svoje najbolje prijateljice s kojima je pričala narednih šest sati. Prepričala im je sve u detalje, sve su analizirale, što je ona rekla, što je on rekao… Svaku riječ i gestu su preokrenule nekoliko puta. O ovoj temi nastavile su pričati narednih nekoliko tjedana, možda i mjeseci, nikada ne došavši do nekog razumnog zaključka.

U međuvremenu, Roger je jednog dana igrao tenis s prijateljem koji je poznavao i Elaine te je zastao tik prije jednog servisa i pitao ga. “Norm, je li Elaine ikada imala konja?”

I to vam je razlika između muškaraca i žena.

Povratak na Net.hr