U ovom stanu u Puli su živjeli i odrastali, a onda su se obiteljski udružili i napravili divan apartman
Ono kad se obitelj udruži i od napuštenog stana napravi divan boutique apartman. O ideji i realizaciji otkrila nam je sve Boba Blašković
“Stan je ovo u kojem smo nekada živjeli, a sestra Vesna i ja odrasle, krenule u vrtić, osnovnu školu” kaže mi Boba Blašković, suvlasnica stana, ali i mnogima poznatija kao autorica Dbloga specijaliziranog za dizajn i arhitekturu. Kako se radilo o stanu od 80 četvornih metara koji je godinama bio prazan, sa svojom obitelji odlučila se nedavno na prilično kompleksan pothvat – kompletno adaptirati i preurediti svoj nekadašnji obiteljski dom u svrhu najma.
“Od nas se nitko nikada nije bavio turizmom, ali smo s druge strane svi putovali, a ja kao novinarka i članica žirija Prix Villégiature Awards vidjela sam i mnoge najluksuznije hotele na svijetu. Sve što nam je nekako bilo dobro u hotelima i apartmanima u kojima smo dosad svi odsjedali, pokušali smo zajedničkim snagama spojiti u ovaj naš projekt apartmana Alloro. Ukratko, to je maksimalna udobnost spavanja, prirodni materijali, boje i prostranost” objašnjava mi Boba i kaže kako je to zapravo njihov mali obiteljski projekt.
Klasični problem budžeta i majstora
“Moj suprug Dražen Banković je inače arhitekt i on nam je bio najveća pomoć oko tlocrtne organizacije i rekonstrukcije, a kako je opremao i hotele pomogao je i s brojnim savjetima i trikovima za podizanje udobnosti. S druge strane, pomogli su i mnogi prijatelji sa svojim iskustvima oko vođenja apartmana, a naravno i naši roditelji koji su nam dali otvorene ruke i pomogli u svakom trenu kad god je trebalo. A trebalo je. Ipak je to stari građanski stan iz 1914. godine i bilo je puno nepredviđenih radova i problema. A kad smo kod problema, njih je najviše bilo s majstorima.” nastavlja s pričom Boba i ističe i onaj klasičan s budžetom, točnije kako od malog budžeta napraviti puno.
Stara kuhinja novo ruho
“Kako nam je budžet bio limitiran, razmišljali smo što možemo zadržati od postojećih stvari i malo ih osvježiti kako bismo popravili dojam. Jedna od tih stvari bila je kuhinja. Ona je prilično velika i skupa stavka, a naša je bila u dobrom stanju, samo stara. Zato smo odlučili da je nećemo mijenjati, nego da ćemo joj samo promijeniti ručkice i malo je osvježiti sa zelenilom i lijepim posuđem. Doslovno sam otišla u željezariju, uzela nove ručkice i pola sata nakon imali smo potpuno drugačiju kuhinju. Zato su bijele kuhinje uvijek tako zahvalne. U trenu ih možete osvježiti i uklopiti u stil koji želite” otkriva mi svoje trikove i prisjeća se kako je gorući problem ipak bio onaj oko pronalaska majstora koji će htjeti, bolje rečeno znati restaurirati stara drvena vrata, duple prozore, škure itd.
Život nisu Instagram i Pinterest
Na temu uređenja, Boba pak smatra kako se uvijek treba prilagoditi podneblju, okolišu i razmišljati pritom intenzivno o namjeni, funkcionalnosti, bez obzira koliko nam se nešto jako sviđalo na Instagramu i Pinterestu za kojim danas mnogi posežu i onda u konačnici sve kopiraju.
“Ne živimo u Instagramu i Pinterestu, nego nas zapravo zanima koliko je nešto funkcionalno, praktično, udobno. Zato naš apartman nismo htjeli zatrpavati fotogeničnim detaljima i dekoracijama koje bi smanjile funkcionalnost prostora, nego smo dekorativnost ostavili za zidove. No, što poručiti na svim tim ogromnim, visokim bijelim zidovima? Nešto o nama. Nešto zbog čega će se gost osjećati dobrodošao. Moja mama recimo obožava cvijeće. Moj tata je spretan čovjek. Moja sestra voli fotografije i slike. Moj suprug voli šetati po prirodi i otkrivati nova mjesta. Moja djeca mi vole brati cvijeće. A ja volim raditi nešto kreativno. I mislim da cvijet svakome može popraviti dan. I zato smo odlučili da se cvijeće ‘popne na zidove’. Umjesto reprodukcija i plakata, odlučili smo se za pravu stvar. Tijekom proljeća moja djeca su u svim našim šetnjama po Sljemenu, Žumberku, Jarunu ili Puli brala cvijeće, a ja sam ga prešala i radila herbarij. Kupili smo gomilu okvira za slike, iskoristili masu okvira koje smo već imali te po cijelom stanu postavili desetke plitkih polica s okvirima za slike.” govori mi iskreno i sa žarom Boba za koju se vidi kako uživa u interijerima i dizajnu i kako je izrazito ponosna na ovaj lijepi obiteljski projekt, koji nije suhoparan nego doista priča jednu lijepu priču.
Lovor kao vodilja i inspiracija
“S obzirom na to da se Alloro nalazi u staroj građanskoj zgradi i karakteriziraju ga visoki stropovi, štukature, ideja oko cijelog koncepta nametnula se sama po sebi. Želja nam je bila stvoriti boutique apartman koji je uređen kao lijep, ugodan i dizajnerski građanski stan, onakav u kakvom bismo i mi sami rado boravili. ” kaže i naglašava kako je zgrada zapravo smještena u pulskom parku Monte Zaro s mnoštvo lovora. Upravo im je lovor poslužio i kao inspiracija za naziv apartmana jer alloro na talijanskom zapravo znači lovor.
Ljubav prema dizajnerskim komadima i ispunjenje želje
S obzirom na to da je Boba velika obožavateljica i poznavateljica produkt dizajna i kuži se u cijelu tu domenu, nisam je propustila pitati kakve je komade namještaja postavila u stanu. Govori mi kako je krevet bio ključan i da je trebao biti velik i visok, a koji će na lijep način popuniti prostor, a istovremeno biti elegantan, klasičan, nenametljiv.
No, Boba mi govori da u cijelom projektu ima i najdraži komad namještaja, a to je luster Inga Maurera koji si je dugi niz godina željela. “Ovdje se divno uklopio i to iznad velikog drvenog stola u blagovaonici u koji sam također zaljubljena. Stol ima neravnine, godove, nesavršenosti, ali i fine, zlatne detalje, baš kao i život.” zaključuje.
