U želji da pronađe obitelj koja je, uvjerena je Marlene, slučajno izgubila urnu, vratila se u Vojsku spasa, gdje je kutiju i kupila. Uspjeli su stupiti u kontakt s prijašnjim vlasnikom kutije, koji je objasnio o čemu je riječ.
"Morala sam vratiti urnu s pepelom i barem pokušati saznati kome pripadaju posmrtni ostaci u njoj. Mislim da je to najmanje što sam mogla učiniti u toj neobičnoj situaciji", rekla je Marlene.
Vlasnik poduzeća za posmrtnu pripomoć Dan Miller potvrdio je Marlene da se doista radi o drvenoj urni, ali je bio zbunjen, jer je ona bila premala da bi u nju stali posmrtni ostaci čovjeka.
"U pravilu urne za ljude nisu ovako malene", rekao je Dan.
Tek kada je Vojska spasa kontaktirala vlasnika urne stvari su postale malo jasnije. Wade Anderson rekao je kako drvena kutija doista pripada njemu te da je riječ o posmrtnim ostacima njegovog pokojnog kremiranog psa.
Objasnio je kako se slučajno našla među stvarima koje je odlučio donirati Vojsci spasa.
"Zahvalan sam da što je kutija dospjela u ruke osobe koja je bila toliko pažljiva da mi je vrati", rekao je Anderson.
