VRAĆALO SE I ZA MANJE

SRBI SE ZGRAŽAJU ZBOG POTEZA HRVATSKE POŠTE: ‘Sliči li ovo na fašizam’; A sve zato što čovjek nije napisao adresu po propisima…

‘Ne samo da sam oštećen, jer moji važni dokumenti nisu stigli u roku, nego sam povrijeđen kao čovjek i šokiran’, jada se

Srbin iz Mostara 7. travnja poslao je preporučenu pošiljku u Novi Sad, Fondu za izbegla, raseljena lica i za saradnju sa Srbima u regionu. Kuvertu, na kojoj je adresa bila ispisana ćirilicom, Hrvatska pošta Mostar primila je bez problema. No, ubrzo mu je vraćena.

“Pošiljka je bila preporučena s povratnicom i plaćena 16,80 KM. Danas dobivam kuvertu natrag. Zbunjen pitam poštara što je u pitanju. Zajedno zaključujemo da je na kuverti naljepnica na kojoj piše ‘zabranjeno pisanje ćirilicom’ i pečat Pošte Zagreb”, rekao je Mostarac za novinsku agenciju Republike Srpske.

Ističući kako je ćirilica jedno od službenih pisama BiH, dodaje da, ako već nije mogla biti poslana na ćirilici, Hrvatska pošta Mostar je to morala reći prilikom zaprimanja pošiljke.

“Ne samo da sam oštećen, jer moji važni dokumenti nisu stigli u roku, nego sam povrijeđen kao čovjek i šokiran”, jada se.

Tražili objašnjenje od Hrvatske pošte

Agencija je tražila objašnjenje i od Hrvatske pošte Mostar, iako je, sudeći po pečatu, Hrvatska pošta (koja nema veze s hercegovačkom tvrtkom) ta koja je vratila pošiljku.

Srpski mediji prilično su žestoko reagirali na vraćanje pošiljke nazivajući to skandalom, neki se pitaju “Sliči li ovo na fašizam?”, a treći se ne pitaju nego tvrde kako je “Hrvatska pošta Srbinu poslala jezivu šovinističku poruku”.

No bez obzira na službeni jezik u jednoj zemlji, za međunarodne pošiljke uglavnom vrijede malo drugačija pravila.

Primjerice, pravilnik o općim uvjetima za obavljanje poštanskih usluga u Hrvatskoj propisuje da “u unutarnjem i međunarodnom prometu adresa mora biti ispisana latinicom i arapskim brojevima.  Poši­ljka za inozemstvo može biti adresirana i pismom države odredišta, uz uvjet da su latinicom upisani naziv mjesta i naziv odredišne države”.

Vraćale se i za manje

A pošiljke su odbijane i za daleko manje. Najpoznatiji je primjer Turska. Nakon što je 1923. Turska Republika i službeno promijenila ime grada na Bosporu u Istanbul, dugo su uvjeravali ostale države da odustanu od korištenja drugih imena grada. Uspjeli su tek nakon što su počeli odbijati sve pošiljke naslovljene na Konstantinopol.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr