Red Dead Redemption 2 odmah je postao megahit. Nijedna open-world igra nije bila tako živa
Dosad nismo imali prilike koristiti ovako punokrvni simulator nekog univerzuma. Kao da vas je netko ubacio u tematski park Westworld
Prethodni nastavak Red Dead Redemptiona, onaj iz 2010. godine, nije bila najzabavnija igra u povijesti, niti je bila najduhovitija, niti je imala najbolje napisane dijaloge ili najspretnije realizirane mehanizme tučnjave i pucnjave po Divljem zapadu; sve to imala je sasvim korektno, ponekad vrlo dobro. Ono što je inicijalni Red Dead Redemption činilo posebnim bila je nevjerojatna količina autentičnih emocija koju ste, ako biste se uživjeli u glavnu priču, mogli osjetiti, a posebno – blagi spoiler alert – u njenom posljednjem, trećem činu, koji se na krajnje uvjerljiv i surov način bavi pitanjima neuspjeha, razočaranja, smrti i onog što ostaje nakon nje.
Možda jer sam spletom okolnosti u to vrijeme živio na prostoru nekadašnjeg Divljeg zapada, što je pojačavalo cjelokupni dojam, Red Dead Redemption u sjećanju mi je ostao kao posebno upečatljiva igra, jedna od rijetkih na čije sam se scene vrlo doslovno rasplakao. Kako nadograditi takvu iskustvo, kakvu priču ispričati, a da obogati onu prethodnu, što pisci, dizajneri i programeri mogu napraviti, a da Red Dead Redemption dotakne iste emotivne razine?
Odgovor, čini mi se nakon nekoliko dana igranja, jest u tome da ni ne pokušavaju. Umjesto još jednog melankolično-nostalgičnog westerna, dakle osobnog epa punog previranja, preokreta i jakih sentimentalnih trenutaka, u mnogim svojim elementima Red Dead Redemption 2 djeluje kao sušta suprotnost svog prethodnika. Umjesto čvrste priče o osveti, spasenju i ostavštini, developeri Rockstar Gamesa stvorili su duboki divljezapadni simulator s tisućama likova, zapleta i podzapleta, povezanih sudbina, čarobnih krajolika i nasumičnih trenutaka.
U obližnjem saloonu s kolegom sam se napio do razine nesvijesti
Iskustvo je neobično. U prvih nekoliko sati činilo mi se da je ova nova verzija pomalo obična, da ne kažem dosadna, lišena emotivnih ushita koje tako dobro pamtim iz prethodnika. Uistinu nevjerojatna veličina svijeta koji imate pred sobom djeluje zastrašujuće, na početku i zatupljujuće; kad pred sobom imate sve, pred sobom nemate ništa. Doslovno, nakon uvodnih misija upoznavanja, koje su solidne, ne i spektakularne, sjedio sam na svom virtualnom konju i gledao u nepreglednu preriju, brojna jezera, rukavce rijeke, brežuljke i udaljene planine.
U tim uvodnim satima izostanak čvrsne narativne strukture može uzrokovati osjećaj zbunjenosti, ispraznosti, pomalo i anksioznosti. No, nakon što prestanete razmišljati i počnete slobodno jahati, stvari se počnu događati – i to sasvim spektakularne stvari.
U obližnjem saloonu gradića Valentinea s kolegom sam se napio do razine nesvijesti; u takvom stanju bježali smo šerifu, pri čemu sam ostao bez konja, šešira i ostatka opreme; drvo ispod kojeg sam se probudio nalazilo se na sasvim drugom kraju mape; tek sam došao sebi, a dva razbojnika počela su me natjeravati do pruge, gdje sam im utekao tako što sam pretrčao par metara ispred jurećeg vlaka; zatim sam, u očaju, prebio nekog jadnog farmera, ukrao mu pištolj i konja, i uspio se izbaviti iz nevolje.
Glavni lik Morgan je, blago rečeno, tipična nasilnička budala
Tako izgleda prosječan dan u svijetu novog Red Dead Redemptiona. Puno više od bilo koje open-world igre dosad, više i od serijala GTA istih developera, svijet oko vas živ je, kompleksan i zapetljan, a sve što radite ima konkretne posljedice. Spasite nekog zalutalog trapera od ugriza zmije, i bogato će vas nagraditi kad to najmanje očekujete. Poštedite skitnicu kojeg se prekinuli usred pljačke neke bogate dame, i prvom prilikom on će vas pokušati ubiti. Na duže vrijeme propustite brijanje i kupanje, a ljudi oko vas dobacivat će neuljudne komentare.
Svjesna odluka developera da ne pokušavaju ponoviti narativne vrhunce prethodnika najbolje se očitava u dizajnu Arthura Morgana, lika kojim upravljate. On je, blago rečeno, tipična nasilnička budala, drugi čovjek bande kojoj pripadate, egzekutor naredbi bez pretjerane dubine, u osnovi neloš čovjek čije djelovanje, eto, obiluje pljačkama, ubojstvima i otmicama. Razlika prema protagonistu prošlog nastavnika, kompleksnom Johnu Marstonu, ogromna je, no vjerojatno se radi o svjesnoj odluci pisaca da Morgan bude dovoljno plitak i suh, kako biste njegovu ličnost tijekom igranja sami mogli izgraditi.
Ako ste gutali špageti-westerne, ovo je ostvarenje svih maštarija
Priča Red Dead Redemption 2 počinje krajem 19. stoljeća, 12 godina uoči radnje prethodnika. Pripovjedni okvir poznat je i ustaljen – kao u čuvenom westernu Sama Peckinpaha, Pat Garrett & Billy The Kid, vjerojatno najuspjelijoj nostalgičarskoj odi posljednjoj fazi Divljeg zapada, likovi često kude nadiranje civilizacijskih normi, odumiranje starog Zapada, i kraj ere razbojničkih bandi i slobodnog kriminala (pisci igre dovoljno su mudri, da uporno ukazuju na licemjernost takvih zabluda). Vaš lik Arthur Morgan sudjeluje u jednoj od posljednjih takvih bandi, u smiraj njenih aktivnosti, a pozadinska tema nastavka upravo je nesigurnost razbojnika u okolnostima koje nadolaze.
Nije pretjerano kazati, da dosad nismo imali prilike koristiti ovako punokrvni simulator nekog univerzuma. Kao da vas je netko ubacio u tematski park Westworld, sami birate želite li igrati poput empatičnog gospodina ili pasjeg skota, hoćete li spašavati dame u nevolji, ili ćete iz prikrajka vrebati naivne trgovce i bogataše. Ako ste u djetinjstvu gutali šund romane o Divljem zapadu, ili ste se navukli na Deadwood, Westworld ili špageti-westerne, ovo je istinsko ostvarenje svih mogućih maštarija.
Pristup je izvanredno pogođen za eru društvenih mreža
Osim što je ispravan za unaprjeđenje serijala, simulatorski pristup izvanredno je pogođen za eru društvenih mreža, posebno Instagrama i Twitcha kojih u vrijeme izlaska prvog Red Deada nije bilo. Nepregledne mogućnosti u igri također znače nepreglednu količinu zabavnih materijala za dijeljenje, pa je gotovo nemoguće zaobići klipove igrača koje je vlastiti konj odlučio šutnuti preko litice, masovnih tučnjava u gostionama ili urnebesno loših pokušaja pljačke vlaka.
Poput svakog dobrog serijalnog ostvarenja, bit nije u neprekidnom ponavljanju formule, već u njenom mudrom i ciljanom razvoju, miksanju i nadograđivanju, uz zadržavanje gradivnih jedinica koje su originalnu ideju učinile toliko zaraznom. Red Dead Redemption 2 u tome je uvjerljivo uspio.