I još nije znala da me on poznaje, a navela je i nešto u stilu "ševi k'o vidra", pa sam si skoro na vizitku napisao Vidrivoje Fišić, ševim vrhunski po kućama ili koitalni dostavljač. Ali nisam, nego sam samo nastavio misliti da širim dobro sa svim curama s kojima sam nakon toga bio. A dobro znate kakve su cure... Danas, kad se probudim s utrnutom desnom rukom, a skočni zglobovi cokću k'o kastanjete, mislim da sam od vidre malo evoluirao u periandropauzalnog morža. Takav mi je i donedavno, do odlaska u teretanu, bio i seks, samo što nisam poslije obavljenog skeča dobio srdelu u čvalje, nego se kilavo i uspuhano odgegao po postkoitalno pivce. A seks je tako dobra stvar, i tako te rastereti, i razveseli, i nasmije, i poslije bi mogao ovoliku hrpu suđa proprat i tri zida ofarbat od elana... Volim dobar seks, rado ga se sjećam i želim si ga obilje u 2013. Na desetom mjestu novogodišnjih želja je dakle – puno seksa...
Posao
Htio bih imati radno vrijeme koje ću sam kontrolirati, po mogućnosti tijekom tjedna, a ne vikendima, pošteno plaćen, s lovom koja sjeda na vrijeme u koje su ti obećali, onoliko koliko ste dogovorili. Htio bih osloboditi svoju kreativnost, gristi i veseliti se onome što stvaram, bez da me cenzuriraju i režu ljudi koji su puno manje upućeni u ono što pišem od mene, ali moraju slušati naredbe nekog odozgo. Kako mi na zadnja tri mjesta nije ispunjeno ama baš ništa od ovoga navedenog, sve naredno će biti puno bolje, pa eto meni razloga za veselje! Želim puno kvalitetno odrađenog posla, nagradu u vidu novca i fer godišnji odmor, ako ga zaslužim, a hoću. Mislim da sam se rodio u krivoj državi, ali nada umire posljednja.
Putovanja
Ako izuzmemo Farske otoke, Gibraltar i još poneku enklavicu, ostala mi je samo Moldavija da kompletiram Europu. Ali ne želim još tamo, ostavljam to za neke bolje dane. Ili trebam skupit petlju i otići staviti zadnji križić na mapu, pa će s novim zadacima doći i bolje vrijeme? Ne znam, uglavnom dvojim između Vijetnama/Laosa/Tajlanda i Perua za godišnji, kad sam već osvojio aranžman na nagradnoj igri, i slatko odbrojavam dane. Crvić u guzi rules! Nego, je l' zna netko pošto je pivkan ispred Angkor Wata ili Machu Picchua, ili da nosim putnu? I da, kome nisam rekao, Kuba više nije raj zemaljski, raja je skontala da turisti imaju nešto što im Castro nije spomenuo – novac, i očekujte žicanje i potezanje za rukav kao na placu u Tunisu. Jedino što će vam umjesto Šuker govoriti – Tito.
Prijatelji
U razmaku od tjedan dana sreo sam dva bivša najbolja prijatelja. Jedan je tu funkciju vršio od trećeg osnovne do trećeg srednje, drugi od trećeg srednje dok se nije zaljubio u fatalnu plavušu i više ga nismo vidjeli. Bez nje. Nasmijasmo se, sjetismo davnih dana, provalismo neku prastaru foru i pogledasmo što u pod, što u daljinu. Ništa zajedničko, jebate... Ova dva konja koja smatram najdražima ugnijezdili su se s nekim tetama, limitiralo im izlaske, pivo i tračanje, ali se noktima borimo za rijetke petkove kojima se potiho izvučemo na Pub Quiz i živo nas zabole za plasman jer seruljimo, pijuckamo i tupavo se smiješimo tih par sati. Dok ne počnu stizati "gdjesni" SMS-ovi. Starim, ali prijatelje ne dam, ove godine nema propuštanja bitnih datuma, od Bischofshofena, preko Planice, mog rođe, do Rakijade u Humu!
Tulumarenje
Iako je u 2012. bilo divnih satiranja i skakanja po stolovima kod Trapana, bizarnih derneka s vinskom tematikom na Vino.comu, makarskom Wine Expou i još ponegdje, spontanih produljenih popodneva kad samo sjedneš na kavicu, pa čak i jedan dućandžija, moram priznati da su me zaobišli klasični divni tulumi gdje netko primi gitaru i onda svane. Dabogda nijednu sliku Katarine Hendricks ne vidio ovog ljeta gospodnjeg ako negdje ne zarevem, makar sad dok traje rukometno prvenstvo s ekipom sa zbora i klape. Zeljo, Joso, Maraska, gdje gledamo polufinale uz spontano jetreno sakaćenje?
Mir
Kako ću i ove godine, kao i svake, umjesto da kupim kredit za pošteni auto, sve spizdit na neko putovanje i legiće, tako mi je uz klasičnu želju za mirom u svijetu, ova dodatno pojačana. Iako fakat ne znam kako objasniti somalskim otmičarima da nisam hadezeovac, pa da će dobiti za mene neku otkupninu, nadam se da će me zaobići takva sudbina. I da će svako dijete svijeta imati mirno i veselo djetinjstvo, s puno hopsanja, nogača i priča za laku noć, umjesto petardi i onog goreg od petardi. Dobro, Unicefe, kaj još niste skužili da sam ja idealan ambasador, a kaj čekate?!
Ljubav
Što sam stariji i iskusniji, sve više shvaćam da je zaljubljenost jedno čudesno stanje u kojem ti mozak ode na mute, a srce na maksimum. Zaljubljenost nema hepiend, nitko nije vječno zaljubljen i treba to raditi kratko, ali kompletno. I ne biti tužan kad te realnost okrutno mlatne. Volim puno ljudi, poznajem i one zle, ali im ne mogu suditi ni nauditi, pa ih se klonim. Da je svijet jednostavan bilo bi nam dosadno i sve ravno jer se ne bismo imali čemu veseliti. Pa ću se u 2013. svaki dan ponovo pomalo zaljubiti i tjerati želučane leptiriće da mi radom krilaca leggiere tope mast. Takozvana ljubavna dijeta, ajmo, Šimlešo, da te čujem sad!
Zdravlje
Krenimo odozdo. Sanirat ću gljivičasti nokat, opet odrezat masnotkivnu kvrgu pored testisa, takozvano dobroćudno treće jaje, posjetit čiku koji mi za pare gura prst u riticu svakih pet godina kad se usudim, a možda i na prvi pregled prostate. Guženje, buraz... Što se tiče gornjeg dijela, skupit ću hrabrost i lovu za operaciju ramena, istražit krčenje u uhu i sipino crnilo u oku, pomirit se s ćelavošću, kupiti kremu za napalmiranje leđnih dlaka i počupat obrve. Ili to spada u estetsku kirurgiju? Liposukciju ostavljam za 2014. jer sam, fala ti bože, u teretani u dva mjeseca skinuo osam kila. Protiv kolesterola ću se boriti tako da neću ići doktoru, iako ću u jednom trenutku morati zbog liječničkog za bowling i curling... Joj, mi reprezentativci...
Sreća
Odlučio sam da ću je imati. Srećo, vidimo se večeras!
Rok
Neki dan sam došao po Juniora i rekao da idemo na trening. Čovječuljak ima naznake astme, pa mu je doktor propisao puno plivanja. Rok ne voli ići na plivanje jer mu se ne da sudarati sa stotinjak mićih meduzislava i moruzgvica (da ih je deset po stazi – taman, ali Hrvatska...) u pola staze i u ponekad ledenoj vodi. Ali gospodin Finoguzi odustao je i od nogometa i karatea, a ja ne želim da ima grbu kao ja, jer: "Sine, pa kad nisi ništa htio trenirati, a mi smo te lijepo pitali. Sad odi na faks i pazi preko ceste." Kako je bio na ferijama, tako nit je bazen radio, nit je bilo treninga i napravila se pauza od skoro dva tjedna. I on mi je u suzama rekao da – ne ide. Onda je tata Riba iz duše i primozga izvukao desetak pričica iz života, prilagođavajući, lažući, uljepšavajući i još štošta, a sve to na putu do bazena, da bi završio rečenicom: "Ulazi u svlačionicu jer je to dobro za tebe, kužiš. I Rok je rekao: "Može, kužim, super!" Staklena su se vrata zatvorila, mahnuli smo si, a ja sam sjeo na klupu ispred bazena. Da sam pušač, zaslužio bih definitivno tu cigaretu, ali ovako sam samo blejao u zvjezdano nebo i bio ponosan i na sebe i na njega. Jes da su kasnije pale i palačinke i zabranjene supstance u vidu čaše kole, građenje kule šatora od svih jastuka u stanu i gledanje crtića do nedopustivih 22.15, ali Mališa opet pliva. Bit ću strog, ali pravedan Tata s velikim T, najteža i najkompliciranija autoželja za 2013., i daleko najbitnija. I to mi je nit vodilja. Sretno u vašim odlukama, ja sam svoje odredio.
