Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

BOŽICA NEBA

UZDRMANI TEMELJI JUDAIZMA I KRŠĆANSTVA: Arheloški dokazi tvrde – Jahve je imao ženu

Ašera, božica plodnosti se u više navrata spominje i u Bibliji

Ašera je božica majka koju su štovali drevni semitski narodi. Akađani su ju zvali Ašratu, a Hetiti Aserdu i Asertu. Spomenuta je i u Bibliji kao kraljica neba. Uvijek je pridružena kao supruga El-u, semitskoj riječi kojom su svi semiti označavali vrhovno božanstvo. Uključujući i Hebreje.

Stotinama godina prije nego je Abraham, odnosno Hebreji, došli na prostor današnjeg Izraela, na tom prostoru se štovala Athira, božica majka i plodnosti. Drevni Izraelci kada su nastanili taj prostor, dali su joj izraelsko ime Ašera i nastavili štovati.

Judaizam (i kršćanstvo) temelje se na mnogoboštvu?

No postavlja se pitanje što je ona predstavljala drevnim Izraelcima, kao i zašto je toliko često sparivana s Yahveom (Jahveom, Jehovom, HYH/HWH), ako su Izraelci bili monoteisti. Povijesničari i arheholozi su malo pomalo složili mozaik, a mnoge kockice pronašli su u samoj Bibliji.

Prema dostupnim dokazima, i drevnom Izraelu i Judeji, Ašera se štovala već od 12. st. p.n.e. sve do pada Judeje, vrijeme poznato kao predegzilno doba, odnosno prije onoga što se u Bibliji naziva babilonskim sužanjstvom.

Štovanje Ašere za sobom povlači i jednu prilično opasnu posljedicu – jasno pokazuje kako su tadašnji Izraelci i Židovi bili politeisti. Osim toga, pronađeni kipići i prikazi Ašere jasno krše strogu zabranu idolopoklonstva i izrađivanja prikaza božanstva.

Razlika religije u knjigama i u narodu

No postoji dobar razlog zašto o Ašeri nećete čuti s oltara crkava ili na vjeronauku, a nije u pitanju (samo) patrijarhalno preoblikovanje religije i Biblije. Postoji drastična razlika između religije učenjaka u metropoli i svakodnevne prakse u puku. Do danas su očuvani zapisi nastali iz perspektive vladajuće klase u gradovima, no velika većina stanovništva bila je nepismenima, i iako dio iste religije, imala je svoje običaje pa čak i svoja božanstva.

No čak ni učenjaci u Izraelu nisu mogli potpuno izbrisati Ašeru. U Bibliji se spominje 40-ak puta. To svjedoči koliko je njen kult bio raširen, a o tome koliko se svećenstvo i vladajući trudili skinuti je s iste razine od njihovog muškog boga, najbolje govori to što je većinu puta spomenuta u pogdrnom ili prezirnom kontekstu. No neke stvari nisu baš mogli izbrisati.

Drevni blagoslov ostao

Artefekt s natpisom ‘Blagoslovio te Jahve njegova Ašera’ s lokaliteta Khirbet el-Quom

U Bibliji se spominje i niz drugih božanstva, primjerice Moloh, koje su štovali drugi Kanaanci i protiv kojih bi se Izraelci i Židovi trebali boriti. No Ašera nije jedna od tih stranih bogova nego ni više ni manje nego Jahveova žena. Blagoslov koji se pojavljuje na nekim izraelskim lokalitetima glasi “Blagoslovio te Jahve … i njegova Ašera”.

Ne samo da je natpis stajao iznad izraleskog konačišta iz 9-8 st. p.n.e. te je pronađen i iznad lokaliteta koja su najvjerojatnije bila Jahvina svetišta u Samariji, Jeruzalemu i Temanu, nego se pojavljuje i u najranijim verzijama Petoknjižja, odnosno hebrejske Biblije. U najranijom verzijama Deuteronomije pojavljuje se zagonetni blagsloc “YHWH je sišao s Sinaja i zasjaše… a uz njegovu desnu ruku njegova Ašera”.

Jahvisti ju silom ju brisali iz Biblije

Ipak, kako se religija, odnosno religijski tekstovi pročišćavali, Ašera je sve više i više marginalizirana i do danas je svedena na svoj idol – u današnjoj varijanti Biblije se spominju tek drveni stupovi i figurice ašeri.

No ofenziva Jahvista je udarala po svim frontovima, i kako ističe Ancient origins, mnogi učenjaci misle kako je upravo Drvo spoznaje, odnosno mitska rajska jabuka zapravo dio propagande protiv Ašere. Drva su smatrali simbolom života i plodnosti u polupustinjskim regijama Palestine, pa su posljedično povezana i sa štovanjem Ašere. Upravo zato je drvo s plodovima te žena istaknuti kao glavni krivac za progonstvo čovjeka iz Raja.

Svojedobno dizani i veliki kipovi

Naravno, uništavani su i fizički prikazi. Kralj Roboam je podigao velike Ašere na svakom brežuljku, a prema Bibliji kralj Jošija je proveo opsežnu vjersku reformu i maknuo iz Izraela sve strane bogove, a to jezahvatilo i sve predmete načinjene za Ašeru. Ipak nisu uspjeli uništiti sve pa su ostale brojne figurice i amuleti. Većina je pronađena u iskopavanjima kod grada Ugarita na području današnje Sirije.

“Natpis na artefaktima odnosi se na zazivanje blagoslova. Blagoslov se, važno je istaknuti, zaziva od ‘Jahve i njegove Ašere’, što je jedan od brojnih dokaza da se radilo o božanskom paru. U kombinaciji s biblijskim tekstom iz Knjige kraljeva, koji opisuje štovanje Ašere u Jahvinom hramu, gdje su joj ženske službenice tkale ritualne tkanine, dokazi se više ne mogu ignorirati,” istaknula je Dr. Francesca Stavrakopoulou, jedna od prvih arheologa koja je iznjela tezu da je Ašera bila Jahvina supruga.

Njegujuća majka hraniteljica

Obzirom da je u figuricama prikazana s istaknutim grudima koje pridržava rukama, očito je kako je štovana kao brižni aspekt božice-majke. Osim toga, figurice su prvenstveno pronađene u domovima što dodatno potkrijepljuje tezu o njoj kao božanstvu koje se štovalo kod kuće. Ispočetka otvoreno, a kasnije tek skrovito.

Povratak na Net.hr