Misterij nestale posade: Slučaj koji mornare ispunjava jezom

U rano jutro 7. studenog 1872. trgovački je brod pod imenom Mary Celeste, pokazati će vrijeme, iz luke u New Yorku zaplovio na put zbog kojeg mornare i danas prolaze trnci.

Na putovanju prema Genovi je brodom s 1701 bačvi industrijskog alkohola upravljao vrlo iskusni kapetan Benjamin Briggs te njegov pomoćnik Albert C. Richardson kojeg je kapetan sam odabrao, baš kao i ostale članove međunarodne posade koju si činili Danac, četiri Nijemca te kuhar Amerikanac. Kako je želio da mu supruga vidi Italiju, kapetan je poveo i nju, kao i njihovo tek rođeno dijete. 

Ni mjesec dana kasnije, 4. prosinca, Mary Celeste je na udaljenosti od pet kilometara blizu Portugala uočila posada britanskog broda Dei Gratia. S obzirom da je brod besciljno krivudao poderanih jedara, posada Dei Gratie odlučila mu se približiti. Na palubu Mary Celeste prvi se ukrcao glavni časnik palube Oliver Deveau, a prizor koji ga je dočekao vjerojatno nije očekivao ni u noćnim morama. 

Na brodu naime nije bilo apsolutno nikoga, kao ni tragova borbe ili bilo koje vrste nasilja. Bilo je doduše mnogo vode između gornje i donje palube te oko metar vode u brodskom skladištu. No, brod je unatoč tomu bio u savršeno plovnom stanju, bez opasnosti od potonuća.

Nakon što se na palubu ukrcalo još nekoliko članova posade Dei Gratie, oni su ustanovili da su nedostajali svi dokumenti osim brodskog dnevnika. Brodski sat nije radio, baš kao ni uništeni kompas dok su seksant i morski kronometar nedostajali. Jedinog čamca za spašavanje nije bilo, a nedostajalo je i vršno uže koje je bilo privezano za brod dok je drugi kraj plutao u vodi. 

Posebno je zanimljivo bilo to da su sve osobne stvari i dragocjenosti posade i kapetanove obitelji bile netaknute zbog čega je odbačena mogućnost piratstva, a s obzirom da nitko sa sobom nije ponio lulu, kapetan Dei Gratie i osobni prijatelj Benjamina Briggsa zaključio je da je posada brod napustila u panici. Šestomjesečne zalihe hrane i pitke vode bile su netaknute. 

Štogod da se dogodilo s posadom, ona više nikada nije viđena niti pronađena. U posljednjem dnevničkom zapisu unešenom 24. studenog ne mogu se isčitati naznake nekakve nevolje. Istraga nikada nije iznjedrila odgovore, samo nekoliko teorija koje su se kroz nadolazeća stoljeća samo gomilale. 

S obzirom na zaista tajnoviti nestanak cijele posade s ispravnog broda, Mary Celeste sve do danas rado spominju i ljubitelji paranormalnih fenomena u kontekstu izvanzemaljske otmice ili pak divovskog podmorskog čudovišta koje je napalo brod. 

Prema jednoj od vjerojatni(ji)h teorija brod je uplovio u oluju nakon čega je kapetan naredio evakuaciju. No, u području na kojem je brod pronađen u tom razdoblju nije zabilježena ni jedna oluja. Nekoliko teorija spominje plimni val koji je s palube zbacio cijelu posadu u more, no i te su teorije odbačene s obzirom da u tom razdoblju nije zabilježen ni jedan značajniji plimni val. 

Najprihvaćenija teorija je pak i jedna od najintrigantnijih. Naime, nakon detaljne istrage na brodu utvrđeno je da od 1701 bačvi nedostaje njih devet. I to jedinih devet bačvi koje su izrađene od hrasta lužnjaka, a ne bijelog hrasta kao sve ostale bačve. 

Lužnjak je naime dosta poroznije drvo pa je mogućnost od curenja tekućine prilično veća. Mnogi su stručnjaci zbog toga uvjereni da je curenje alkohola moglo uzrokovati njegovo ispravanje, a pare je potom zapalila iskra koja je nastala usred trenja između obruča dvije bačve. 

S obzirom da je skladište bilo otvoreno, plamen i dim su počeli sukljati na palubu zbog čega je, prema ovoj teoriji, posada najvjerojatnije pomislila kako će brod eksplodirati te je zbog toga napustila brod. 

No, i ova teorija ima jedan nedostatak koji u obzir uzima mali broj ljudi. Pitanje je naime zašto se posada nije vratila na brod kada su vidjeli da brod nije eksplodirao i da je plamen ugašen. Ma koliko brzo veslali, brod im je sigurno još satima bio u vidokrugu...

Mary Celeste je nakon istrage opet stavljen u funkciju na više od desetak godina kada ga je jedan kapetan odlučio namjerno uništiti želeći prevariti osiguravajuću kuću. Njegov misterij pak nikada nije riješen, a tako će, čini se, i ostati. Mi ćemo se vječito pitati kako je moguće da vrlo iskusna i provjerena posada nestane s ispravnog broda usred povoljnih vremenskih uvjeta, a mornari će se na njen spomen vječito ježiti.