JURA KLINČIĆ, GOSPODAR ZAGREBAČKIH COPRNICA: / Sigurno ste prošli pored njega, a niste ni znali

Jura Klinčić legendarni je demon koji je proganjao mnoge Zagrepčane a štoviše, bio je i gospodar svih coprnica u Zagrebu. Bio je dežurni krivac za sve tuče i suše, pomore stoke i bolesti, ukratko sve nedaće koje su zadesile građane, a prema legendi dozivali su ga sami građani pričajući o čaranju i vješticama. Jedan od rijetkih zapisao o njemu datira iz 1704. sa suđenja (nazovimo ga tako) vješticama Jagi Cestarki i Margareti Krnzar.

Otkrile gospodara coprnica

Osim što su priznale da su vještice te kako im je njihova kapetanica Kavalerka davala mast i vodila na Medvednicu gdje su "onde tuču napravljale s pepela onoga s koterem žene mladi tork pare govoreći: na tuču se preverzi" rekle su i kako "Jura Klinčić iz Zaprešića, kmet gospona Čikulina, također coprnik i da je nad vsem coprnicam gospodar ter im je nosil pit". Nesretne žene su spaljene, no ako je vjerovati legendi, Jura je netragom nestao.

Priču o Juri Kličniću, uresivši je detaljima i nezaobilaznom pričom ponovo je oživio Željko Zorica u knjizi Usnuli čuvari Zagreba. "Živjela tako, u Zagrebu gradu, davne godine 1704., dva čovjeka – Franz Stančić i Leopold Pejačević – oba dobra kao kruh." počinje priču, dodajući kako je Stančiću išlo nešto bolje zbog čega je Pejačević postajao zavidan.

'Krupna glava s ušima nalik krilima šišmiša'

Šećući šumom, Franz je čuo cvilež i provirio iza stagla. " Neću ni pokušati opisati što je vidio….Stvor je imao krupnu glavu začinjenu ušima nalik šišmišovim krilima, koja je bila nasađena na trup sabijen kao u grbavca. Iz trupa su mu izrasle ruke nalik na lopate. Jadnik ih je prekrižio na koljenima zureći u svoje, žestoko ulijevo iskrenuto stopalo, koje je bilo uzrok boli i cviljenja.

Bijaše to Jura Klinčić, zagrebački demon, vještac i čarobnjak". Franz se sažalio nad demonom, učvrstio mu nogu udlagom, te ga odnio do njegove kuće. "'Gospodaru, ja, Jura Klinčić, kažem ti, ako ikada ustrebaš pomoć, dođi po mene. Pomoći ćemo ti.' Franz se tek kasnije, premećući događaj u svojim mislima, začudio: „Što li je Jura mislio govoreći u množini?“, piše dalje u Usnulim čuvarima Zagreba.

Susjedu stavio glavu na mjesto stražnjice

Nakon 15 godina, Franzovo imanje pgodile su nedaće . patke se davile u potoku, trava sušila, usjevi propali, krave se probijale rogovima. Tada se Franz sjetio Klinčića, pronađe ga i izjada mu se. "Klinčić ga pažljivo sasluša i reče: 'Pođi kući s mirom, čestiti Franz. Vidjet ću što se može učiniti'." Idućeg dana Franca je probudila dreka iz njegovog dvorišta, a kada je ustao u dvorištu je vidio susjeda Leopolda kojemu se " glava se nalazila tamo gdje mu je trebala biti stražnjica", opisuje se u knjizi.

"'Franz, dragi, dragi Franz, evo, priznajem sve pred tobom. Ja sam taj koji ti je davio patke i ubijao krave, palio travu i usjeve. Bio sam zavidan tvojoj sreći i uspješnosti. Činilo mi se da te nikada neću stići. Oprosti mi, Franz, oprosti!' Franz se nasmija, razumjevši sad što je Jura Klinčić mislio govorivši davno, u množini. Ta on je bio čuveni demon, vještac čarolija o kojemu su kmetovi o sajmenim danima toliko razglabali. Gospodar svih vještica i malih demona. Kako se smijao, tako mu se srce stvrdnjavalo, i na kraju prozbori: 'Pođi Leopolde u miru kući i zaboravi na sve. Ja ti pomoći niti mogu niti želim.' Uskoro je čuo kako je Leopold umro od gladi, ne mogavši jesti s glavom smještenom na mjestu zadnjice. Sva mu je hrana ispadala iz usta", kazuje pripovijest.

Oživio je u Ilici

Ubrzo su na suđenju vještice priznale da im je Jura Klinčić bio šef i da su po njegovu nalogu uništile Leopoldovo imanje. No gradski oci nisu uhvatili Juru jer je pobjegao uz malu pomož Franza".

No kako Blaga i misterije, ističu da to nije kraj. Pri gradnji kuće u Ilici 31, daljnji je rođak Franza Stinčića dao izraditi portret zaštitnika obitelji Jure Klinčića i postavio ga na pročelje kuće.