NAKON 84 GODINE

GDJE JE NESTALA AMELIA? Jedan od najpoznatijih misterija napokon bi mogao biti riješen: Odgovor će dati nuklearni reaktor…

U srpnju 1937. Amelia Earhart je skupa sa svojim navigatorom Fredom Noonanom poletjela s Papue Nove Gvineje tijekom pokušaja obilaska svijeta – no, ni pilotkinja niti navigator nisu sletjeli na odredište

Istraživači Sveučilišta Penn State nadaju se da će uz pomoć nuklearnog reaktora konačno riješiti misterij nestanka Amelije Earhart – prve pilotkinje koja je samostalno preletjela Atlantski ocean. Earhart je junakinja jednog od najpoznatijih povijesnih misterija, piše Live Science.

Kobnog dana 1937. je pilotkinja skupa sa svojim avionom Lockheed Electra 10E nestala sa svih radara. Tog srpnja je Earhart je skupa sa svojim navigatorom Fredom Noonanom poletjela s Papue Nove Gvineje tijekom pokušaja obilaska svijeta. No, ni pilotkinja niti navigator nisu sletjeli na odredište, na otok Howland koji se nalazi na Tihom oceanu.

Tijekom leta je pilotkinja uspostavila kontakt s brodom obalne straže Itasca te je očito imala problem s radiom i instrumentima te nije bila točno sigurna gdje se nalazi. Earhart, Noonan i avion nikada nisu pronađeni.

Jesu li znanstvenici pronašli dio aviona Amelije Earhart?

Richard Gillespie je 1991. pronašao aluminijsku ploču u ostacima nakon oluje na pacifičkom otoku Nikumaroro, smještenom oko 300 kilometara od Howlanda. Gillespie je rekao da sumnja da je ploča možda došla iz aviona nestale pilotkinje, a sada tim Penn Statea koristi neutronski snop kako bi, nadaju se, otkrio skrivene tragove koji bi mogli potkrijepiti tu hipotezu. Inače, Gillespie je izvršni direktor Međunarodne grupe za oporavak povijesnih zrakoplova TIGHAR, koja je 1988. pokrenula projekt za rješavanje nestanka pilotkinje Earhart.

“U početku sam bio pomalo sumnjičav”, rekao je Kenan Ünlü, profesor nuklearnog inženjerstva u Penn Stateu. “Već smo se raspitivali o takvim stvarima, ali imali smo opsežan poziv s Gillespieom, koji je bio jasan da ih zanimaju podaci koje bismo mogli pružiti, čak i ako to dokaže da zakrpa nije mogla vjerojatno ne pripada avionu Amelie Earhart. Dogovorili smo se da vidimo što možemo vidjeti”, rekao je.

Istraživači se nadaju da bi tehnika nazvana neutronska radiografija mogla otkriti inače nevidljive tragove o podrijetlu aluminija. Istraživači su već utvrdili da je napadnut sjekirom uz rubove, osim jedne strane koja je “opetovano savijana” kako bi je otkinula od izvora. Ispaljivanje neutronskih zraka iz nuklearnog reaktora Breazeale u kampusu trebalo bi otkriti sve značajke ploče izrađene od nečega što nije jednoliki aluminij, rekli su istraživači. Da je metal samo obični aluminij, neutroni bi prolazili čisto. Ali sve molekule koje sadrže ugljik ili vodik na površini – možda komadići koralja koji su ispunili serijski broj urezan u metal, na primjer – raspršili bi neutrone. I obrazac raspršenih neutrona oblikovao bi sliku koralja (ili drugog materijala) na isti način na koji rentgenska slika otkriva kosti unutar vaše ruke.

Korištenje nuklearnog reaktora

Welsey Frey direktor je Centra za nuklearna istraživanja McClellan (MNRC) na Kalifornijskom sveučilištu u Davisu, još jednom mjestu koje koristi nuklearni reaktor za iste tipove naprednog snimanja neutrona. On i njegov tim nisu uključeni u projekt Penn State. Rekao je da će vjerojatno analiza Penn Statea otkriti zanimljive značajke aluminijskog lima koje bi mogle pomoći da se veže za Earhartovu ravninu ili opovrgnu vezu. Ali malo je vjerojatno da bi pronašli konačan dokaz da je aluminij potjecao iz tog određenog zrakoplovnog okvira.

“Hoće li dobiti informacije u kojem su dobu taj metal proizvedeni? Da, najvjerojatnije hoće. Hoće li ga moći vezati za avion Amelije Earhart? Vjerojatno ne”, kaže on. Neutronska radiografija slična je rendgenskom snimanju, rekao je. X-zrake prolaze kroz meka tkiva tijela, ali se odbijaju od tvrđih tkiva ili kostiju, koje su u prosjeku izrađene od težih atoma koji teže blokiranju rendgenske svjetlosti. Neutroni na sličan način lako prolaze kroz određene materijale, poput aluminija, ali imaju tendenciju odbijanja od materijala koji sadrže vodik i ugljik.

Žele otkriti sastojke materijala

Ako su istraživači imali sreće da se dokopaju aluminijskog lima iz pilotkinjine ravnine sa serijskim brojem skrivenim pod organskom tvari poput koralja – i ako je taj serijski broj na popisu za koji je potvrđeno da pripada njezinoj ravnini – onda bi neutronska radiografija mogla definitivno dokazati porijeklo aluminija. Također bi imao prednost da ne ošteti predmet, za razliku od drugih načina pronalaženja takvog serijskog broja. Ali za to bi trebalo puno sreće, rekao je Frey.

Istraživači Penn State-a također planiraju koristiti srodnu tehniku, poznatu kao analiza aktivacije neutrona, kako bi precizno identificirali kemijsku strukturu materijala, prema Ünlüu. “Ovaj pristup može odrediti sastojke materijala na osjetljivosti na dijelove na milijun ili dijelove na milijardu”, rekao je.

Frey je rekao da to puno obećava. Različite se legure koristile u različite svrhe u različitim točkama povijesti. Ako se ispostavilo da aluminij koristi leguru koja nije razvijena do Drugog svjetskog rata, na primjer, onda to ne može biti Earhartova. Ali ako se podudara s legurama od kojih se gradio zrakoplov u doba slavne pilotkinje, to bi pojačalo slučaj povezivanja s njezinim zrakoplovom. Frey je rekao da je koristio istu tehniku ​​kako bi utvrdio je li potkova pronađena u njegovom dvorištu možda poticala od Vaquera – jednog od kauboja španjolskog govornog područja za kojeg se priča da je napojila krave u ribnjaku u blizini njegove kuće – u 19. stoljeću . Njegova analiza čelika pokazala je da potječe iz vremena prije Drugog svjetskog rata, što je podržavalo teoriju. No, to nije dokazalo vezu.

Rezultati analize države Penn State bit će javni tek kasnije ove godine, rekli su istraživači. Zaista su se zafrkavali da su otkrili nove informacije, ali rekli su da trebaju usavršiti svoj pristup snimanju ovog objekta prije nego što postanu sigurni, piše Live Science.

Povratak na Net.hr