Noć vještica temelji se na Samheinu, blagdanu kojim su drevni Kelti slavili kraj radova i skupljanja plodova te početak hladnoga vremena. Slavio se točno između jesenske ravnodnevnice 23. rujna i zimskog suncostaja, 21, prosinca, a dolaskom Rimljana i julijanskoga kalendara, ustalio se datum 1. studenog. Papa Bonifacije IV 609. je 13. svibnja proglasio Danom mučenika.
Na taj datum je završavao rimski festival mrtvih – Lemuria, a Grgur III blagdanu je dodao sve svece, te pomakao blagdan 1. studenog, uglavnom se kako bi dokinuo slavljenje Samheina. Uostalom, i sam naziv Halloween dolazi od All hallows eve, odnosno večer uoči svih svetih.
Drevna vjerovanja zalijepila se za Dušni dan
Kako su (poganski) blagdani u pravilu vezani za prirodu i smjene godišnjih doba, tako su se i neka hrvatska (odnosno slavenska) vjerovanja vezana za dolazak hladnijeg vremena, dugih noći i doba godine u kojem se prestaje raditi na polju i koja sežu iz vremena prije kalendara jednostavno zalijepila na datum kojeg je Crkva odredila kao blagdan Svih svetih.
Zato su davno prije nego što je itko na ovim prostorima uopće čuo za Halloween, naši stari vjerovali kako noć uoči Dušnog dana na svijet dolaze duše pokojnika, kako ona dobre tako i one zle. Vid Balog, glumac i pjevač u Hrvatskim bajoslovljima tako je zabilježio neka od vjetrovanja u Podravini, a osobito su živa pripovjedanja i običaji u prekodravskom mjestu Gotalovo.
Kosturi koji odvlače djecu pod zemlju
"Glođani so proklete duše, zihađajo na Sesvečko noć, škromblajo, u zdrapanomu plaftaku, z lanci- vlečo hrđave lance za sebom, i ido po selu kaj bi koga ulovili. Glođani je… to te more z sebom odvleči v grob.” opisao je vjerovanja o zlim dušama koje izlaze u noći između Svih svetih i Dušnog dana. Dok ih mještani Gotalova opisuju kao kosture u podrapanoj odjeći, na Bilogori su ih doživljavali kao mračne tamne sjene, bez pravog ljudskog obličja, ali ipak s velikim iscerenim zubima i dugim dlakavim rukama.
Gotovo do naših dana Glođani su bili likovi kosima se plašilo malu djecu; uz razne varijacije: od toga da će ih strpati u košaru i odvući po zemlju, do toga da će im oglodati kosti, no to samo upućuje kako je posrijedi dublje vjerovanje koje je vremenom potisnuto i pretvoreno u dječju priču.
Tako, kako prenose Blaga i misterije, u Gotalovu se još vjeruje da noć uoči Dušnog dana treba provesti s obitelji i prijateljima. Tu noć osim prokletih duša nalik zombijima izlaze i one dobre duše, duše ljudi koje smo poznavali, jednostavno nazvane dušice.
Pokojnicima se ostavlja večera
“Na Sesvetsko noč dušice zihađaju z groba i dojdo doma na večerjo, dojdo jesti po noči. Ja im navek ostavim na stolu tanjere, sira, vino, diganoga kolača, pečenje- se kaj imamo, ja im skuham vino pak ostavim" bilježi svjedočanstvo mještana Balog. U kući u kojoj je nedavno netko umro, pali se svijeća na prozoru, jer tog dana duše pokojnih mogu posjetiti svoje voljene. Domaćica nakon večere domara (ukućana) iznosi na stol vino, čiste tanjure i pribor za jelo jer tu noć dušice dolaze jesti.