Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe

<heading2>
 76 dana sam na splavi za spašavanje
</heading2>
<para>
 Steven Callahan, iskusni moreplovac i graditelj brodova s diplomom iz filozofije se u šestmetarskoj jedrilici početkom 1982. sam uputio na put preko Atlantika, od Kanarskih Otoka do Kariba. Tjedan dana je plovio po vrlo jakom vjetru, a onda se jedne noći jedrilica zabila u neidentificirani predmet na moru, probušila i počela tonuti. Callahan je sam ugradio nepropusne pretince u jedrilici koja nije odmah potonula pa je stigao pokupiti stvari koje su mu bile potrebne za preživljavanje. Nakon što se ukrcao na splav za spašavanje, vraćao se još par puta do broda i ronio ne bi li se što bolje opskrbio sve dok ga pred jutro struja nije odnijela dalje od brodića. Sljedećih 76 dana je preživljavao loveći morske životinje kad je iscrpio oskudne zalihe hrane. Skupljao je kišnicu i kondenziranu vodu, ali mu je to tek davalo oko pola litre vode dnevno. Uspio je preživjeti jer se oko njegove splavi za spašavanje stvorio minijaturni ekosustav. Prvo je privukao ribe ostacima hrane, lovio ih podvodnom puškom i udicom, njihovi ostaci su privukli ostale ribe i vodene životinje, a slijedile su i ptice. Na kraju je došao do obale Antigue gdje su ga primijetili i spasili lokalni ribari.
SAZNAJTE VIŠE: u knjizi Stevena Callahana <emphasis>ADRIFT: 76 DAYS LOST AT SEA</emphasis>
</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="http://www.youtube.com/embed/HKma0hTALLM"/>
<heading2>
 Kanibalizam na 3.600 metara nadmorske visine
</heading2>
<para>
Ragbijaši Old Christians kluba iz Montevidea u Urugvaju su putovali avionom na utakmicu u Santiagu u Čileu 13. listopada 1972. Da, bio je petak. Put im je počeo dan ranije, ali su morali stati i prenoćiti u Mendozi u Argentini zbog lošeg vremena. Njihov je dvomotorac veselo vrtio propelere, a piloti su nastavili vožnju kroz klanac visoko u Andama. Vidljivost je bila nikakva, a oni su krivo zbog jakog frontalnog vjetra procijenili put koji su prošli i prerano počeli spuštanje. Prvo su ostali bez jednog krila kad su zakačili jedan planinski vrh, a onda i bez drugog kad su zakačili još jedan. Ono što je ostalo od aviona se nastavilo strmoglavo obrušavati prema najbližem tlu. Udarili su u obronak i klizali dok se nisu zaustavili u nanosu snijega. Od 45 ljudi koliko ih je bilo u avionu, 12 ih je odmah poginulo ili podleglo ozljedama brzo nakon nesreće. Još ih je petero umrlo do sljedećeg jutra, a jedna je osoba preminula nakon osam dana. Ostatak je imao brdo problema s kojima se morao suočiti. Dio ih je bio ozljeđen, većinom sa slomljenim nogama, bez ikakvih lijekova i medicinskih potrepština, nisu imali zimske odjeće i obuće, niti opreme za snijeg, prije svega naočale koje bi spriječile snježno sljepilo. A glavna stvar, nisu imali hrane. Par čokoladica i grickalice iz aviona su brzo nestale, a na 3.600 metara tijelo treba puno kalorija da bi se zagrijalo, dok u okolini nema ničega što bi raslo i živjelo. Zajedno su odlučili da će jesti preminule, počevši s pilotom. Nisu do te odluke došli lako, ali nisu imali izbora. Nakon jedanaest dana su saznali preko tranzistora na kojem su slušali vijesti da je potraga za njima otkazana. Spašeni su nakon 72 dana, sredinom prosinca, nakon što su dvojica preživjelih, Nando Parrado i Roberto Canessa, pješke prešli planinu i došli do Čilea, te obavijestili nadležne. U međuvremenu je još osam poginulo nakon što se na mjesto nesreće sručila lavina.
SAZNAJTE VIŠE U: knjizi Piers Paul Reada <emphasis>ALIVE: THE STORY OF THE ANDES SURVIVORS,</emphasis> knjizi Nando Parrada s Vince Rauseom <emphasis>MIRACLE IN THE ANDES: 72 DAYS IN THE ANDES AND MY LONG TREK HOME</emphasis>, igranom filmu <emphasis>ALIVE</emphasis>, dokumentarcu <emphasis>STRANDED</emphasis>, sajtu <emphasis>www.viven.com.uy</emphasis>
</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="http://www.youtube.com/embed/E7QOruBUxjY"/>
<heading2>
 Ostavljen sa slomljenom nogom se sam spustio niz planinu
</heading2>
<para>
Među alpinistima se ono što je izveo i preživio Joe Simpson smatra nizom od najdojmljivije prikazanih alpinističkih vještina. Sa svojim se penjačkim partnerom Simonom Yatesom uputio na osvajanje do tada neosvojive zapadne strane preko 6.000 metara visokog vrha Siula Grande u Peruanskim Andama 1985. godine. Uspjeli su u svom pothvatu i počeli se spuštati teškim sjevernim grebenom. Simpson se poskliznuo i nezgodno se dočekao pa slomio nogu. Već su izgubili na vremenu zbog lošeg vremena pri usponu i ostali bez goriva za peć pa nisu mogli topiti snijeg i led za piće. Vrijeme se pogoršavalo i trebalo se spustiti 1.000 metara do ledenjaka ispod njih. Yates je vezao dva konopca dužine 50 metara i počeo spuštati Simpsona niz stijenu sve dok nisu zapeli. Simpson se nije mogao popeti natrag jer su mu ruke bile smrznute, a Yates nije imao snage da ga povuče. Nije imao izbora, nego presjeći konopac. Simpson je pao u procijep u ledenjaku, a Yates, iscrpljen i promrzao je iskopao rupu u snijegu da se zaštiti od oluje. Drugi dan se spustio i vidio u kojoj je situaciji bio Simpson, zvao ga je ali nakon što nije bilo odgovora, pretpostavio je da je ovaj mrtav. No, Simpson je bio živ nakon pada od 30 metara. Sletio je na izbočinu u procijepu, a kada se osvijestio <emphasis>skužio</emphasis> je da je konopac prerezan i da je Yates sigurno pretpostavio da je mrtav. Izašao je iz pukotine i tri dana bez hrane i vode puzao i skakutao do baznog logora u kojem je susreo iznenađenog Yatesa koji se spremao vratiti u civilizaciju.
SAZNAJTE VIŠE U: knjizi Joe Simpsona <emphasis>TOUCHING THE VOID</emphasis>, dokumentarcu <emphasis>TOUCHING THE VOID</emphasis>
</para>
<hmn:youtube xmlns:hmn="https://web.burza.hr/xmlns/humanapi/embed" src="http://www.youtube.com/embed/0slYY_YaCrY"/>

Ljudi koji su preživjeli nemoguće 
   Aron Ralston, prema čijoj je nevolji snimljen film 127 sati, morao si je odrezati ruku kako bi preživio. Što su sve ljudi bili prisiljeni učiniti kako bi preživjeli u ekstremnim uvjetima? 

   76 dana sam na splavi za spašavanje


   Steven Callahan, iskusni moreplovac i graditelj brodova s diplomom iz filozofije se u šestmetarskoj jedrilici početkom 1982. sam uputio na put preko Atlantika, od Kanarskih Otoka do Kariba. Tjedan dana je plovio po vrlo jakom vjetru, a onda se jedne noći jedrilica zabila u neidentificirani predmet na moru, probušila i počela tonuti. Callahan je sam ugradio nepropusne pretince u jedrilici koja nije odmah potonula pa je stigao pokupiti stvari koje su mu bile potrebne za preživljavanje. Nakon što se ukrcao na splav za spašavanje, vraćao se još par puta do broda i ronio ne bi li se što bolje opskrbio sve dok ga pred jutro struja nije odnijela dalje od brodića. Sljedećih 76 dana je preživljavao loveći morske životinje kad je iscrpio oskudne zalihe hrane. Skupljao je kišnicu i kondenziranu vodu, ali mu je to tek davalo oko pola litre vode dnevno. Uspio je preživjeti jer se oko njegove splavi za spašavanje stvorio minijaturni ekosustav. Prvo je privukao ribe ostacima hrane, lovio ih podvodnom puškom  i udicom, njihovi ostaci su privukli ostale ribe i vodene životinje, a slijedile su i ptice. Na kraju je došao do obale Antigue gdje su ga primijetili i spasili lokalni ribari.
SAZNAJTE VIŠE: u knjizi Stevena Callahana ADRIFT: 76 DAYS LOST AT SEA



   Kanibalizam na 3.600 metara nadmorske visine


Ragbijaši Old Christians kluba iz Montevidea u Urugvaju su putovali avionom na utakmicu u Santiagu u Čileu 13. listopada 1972. Da, bio je petak. Put im je počeo dan ranije, ali su morali stati i prenoćiti u Mendozi u Argentini zbog lošeg vremena. Njihov je dvomotorac veselo vrtio propelere, a piloti su nastavili vožnju kroz klanac visoko u Andama. Vidljivost je bila nikakva, a oni su krivo zbog jakog frontalnog vjetra procijenili put koji su prošli i prerano počeli spuštanje. Prvo su ostali bez jednog krila kad su zakačili jedan planinski vrh, a onda i bez drugog kad su zakačili još jedan. Ono što je ostalo od aviona se nastavilo strmoglavo obrušavati prema najbližem tlu. Udarili su u obronak i klizali dok se nisu zaustavili u nanosu snijega. Od 45 ljudi koliko ih je bilo u avionu, 12 ih je odmah poginulo ili podleglo ozljedama brzo nakon nesreće. Još ih je petero umrlo do sljedećeg jutra, a jedna je osoba preminula nakon osam dana. Ostatak je imao brdo problema s kojima se morao suočiti. Dio ih je bio ozljeđen, većinom sa slomljenim nogama, bez ikakvih lijekova i medicinskih potrepština, nisu imali zimske odjeće i obuće, niti opreme za snijeg, prije svega naočale koje bi spriječile snježno sljepilo. A glavna stvar, nisu imali hrane. Par čokoladica i grickalice iz aviona su brzo nestale, a na 3.600 metara tijelo treba puno kalorija da bi se zagrijalo, dok u okolini nema ničega što bi raslo i živjelo. Zajedno su odlučili da će jesti preminule, počevši s pilotom. Nisu do te odluke došli lako, ali nisu imali izbora. Nakon jedanaest dana su saznali preko tranzistora na kojem su slušali vijesti da je potraga za njima otkazana. Spašeni su nakon 72 dana, sredinom prosinca, nakon što su dvojica preživjelih, Nando Parrado i Roberto Canessa, pješke prešli planinu i došli do Čilea, te obavijestili nadležne. U međuvremenu je još osam poginulo nakon što se na mjesto nesreće sručila lavina.
SAZNAJTE VIŠE U: knjizi Piers Paul Reada ALIVE: THE STORY OF THE ANDES SURVIVORS, knjizi Nando Parrada s Vince Rauseom MIRACLE IN THE ANDES: 72 DAYS IN THE ANDES AND MY LONG TREK HOME, igranom filmu ALIVE, dokumentarcu STRANDED, sajtu www.viven.com.uy



   Ostavljen sa slomljenom nogom se sam spustio niz planinu


Među alpinistima se ono što je izveo i preživio Joe Simpson smatra nizom od najdojmljivije prikazanih alpinističkih vještina. Sa svojim se penjačkim partnerom Simonom Yatesom uputio na osvajanje do tada neosvojive zapadne strane preko 6.000 metara visokog vrha Siula Grande u Peruanskim Andama 1985. godine. Uspjeli su u svom pothvatu i počeli se spuštati teškim sjevernim grebenom. Simpson se poskliznuo i nezgodno se dočekao pa slomio nogu. Već su izgubili na vremenu zbog lošeg vremena pri usponu i ostali bez goriva za peć pa nisu mogli topiti snijeg i led za piće. Vrijeme se pogoršavalo i trebalo se spustiti 1.000 metara do ledenjaka ispod njih. Yates je vezao dva konopca dužine 50 metara i počeo spuštati Simpsona niz stijenu sve dok nisu zapeli. Simpson se nije mogao popeti natrag jer su mu ruke bile smrznute, a Yates nije imao snage da ga povuče. Nije imao izbora, nego presjeći konopac. Simpson je pao u procijep u ledenjaku, a Yates, iscrpljen i promrzao je iskopao rupu u snijegu da se zaštiti od oluje. Drugi dan se spustio i vidio u kojoj je situaciji bio Simpson, zvao ga je ali nakon što nije bilo odgovora, pretpostavio je da je ovaj mrtav. No, Simpson je bio živ nakon pada od 30 metara. Sletio je na izbočinu u procijepu, a kada se osvijestio skužio je da je konopac prerezan i da je Yates sigurno pretpostavio da je mrtav. Izašao je iz pukotine i tri dana bez hrane i vode puzao i skakutao do baznog logora u kojem je susreo iznenađenog Yatesa koji se spremao vratiti u civilizaciju.
SAZNAJTE VIŠE U: knjizi Joe Simpsona TOUCHING THE VOID, dokumentarcu TOUCHING THE VOID

 VIDEO: 

#sraded

Ljudi koji su preživjeli nemoguće

Ljudi koji su preživjeli nemoguće