Danas

RTL.hr

Zena.hr

RTLplay.hr

Impressum

Oglašavanje

Uvjeti korištenja

Politika kolačića

Pravila privatnosti

Kontakt

Kolumnisti

Magazin

Sanjarica

emedjimurje.net.hr

sib.net.hr

kaportal.net.hr

varazdinski.net.hr

finirecepti.net.hr

dubrovackidnevnik.net.hr

ezadar.net.hr

riportal.net.hr

Sport

Video

Webcafe


<para> 
Film <emphasis>Još jedna godina (Another Year) </emphasis>, redatelja <strong>Mikea Leigha</strong> jedan je najposebnijih na zagrebačkom kino-repertoaru. U filmu nema klasične dramaturgije, dakle ni zapleta ni raspleta, nego Leigh kroz četiri dijela filma vremenski smještena u godišnja doba prikazuje <emphasis>kriške života</emphasis> svojih junaka, njihov svakodnevni život i probleme. </para>
<para>Leigh dočarava prizore iz života idiličnog bračnog para, starog geologa Toma i psihijatrice Gerri (Jim Broadbent i Ruth Sheen), njihovog sina Joea (Oliver Maltman) i njegove djevojka Katie (Karina Fernandez), srednjovječne nesretne prijateljice Mary (Lesley Manville, nominirana za ovu ulogu za Europsku filmsku nagradu zajedno s Zrinkom Cvitešić), pretilog i alkoholiziranog prijatelja Kena (Peter Wight), Tomovog šutljivog starijeg brata Ronniea (David Bradley) te mračnog i neugodno temperamentnog nećaka Carla (Martin Savage).</para>
<para>Redatelj vidno uživa kontrastirajući smirenost dvoje glavnih protagonista te problematičnost njihovih prijatelja, osobito Mary i Kena čiji se samački životi puni alkohola doimaju nepopravljivo propalim, a ljubavni pokušaji uzaludnim. Početna epizoda u kojoj sredovječna žena (izvrsna Imelda Staunton) zbog nesanice traži liječničku pomoć, ne shvaćajući da ne treba sanirati posljedice nego uzroke, može se doimati slijepim rukavcem, ali je zapravo simptomatična za cijeli film.</para>
<para>Ako to i nije bilo vidljivo iz njegovih recentnih ostvarenja (drama <emphasis>Vera Drake</emphasis> o ženi koja obavlja ilegalne pobačaje sredinom prošlog stoljeća, komedija <emphasis>Samo bez brige</emphasis> o hiperoptimističnoj mladoj učiteljici Poppy) sada doista gledatelj ne može posumnjati u činjenicu da Leigh u radu na filmu ne polazi od unaprijed napisanog scenarija, nego u višemjesečnom radu s glumcima izvlači iz njih najzanimljivije situacija i dijaloge.</para>
<para>Struktura Leighova filma može biti frustrirajuća za nesenzibiliziranog gledatelja naviklog na klasičnu dramaturgiju, ali filmofili koji poznatiju Leighov rad i znaju što ih čeka neće ostati razočarani, jer je <emphasis>Još jedna godina</emphasis> krajnje realistično i životno uvjerljivo ostvarenje iznimno autentičnih likova i dobre glume u kojoj se može uživati.</para>

Realistične kriške života Mikea Leigha 
 
Film Još jedna godina (Another Year) , redatelja Mikea Leigha jedan je najposebnijih na zagrebačkom kino-repertoaru. U filmu nema klasične dramaturgije, dakle ni zapleta ni raspleta, nego Leigh kroz četiri dijela filma vremenski smještena u godišnja doba prikazuje kriške života svojih junaka, njihov svakodnevni život i probleme. 
Leigh dočarava prizore iz života idiličnog bračnog para, starog geologa Toma i psihijatrice Gerri (Jim Broadbent i Ruth Sheen), njihovog sina Joea (Oliver Maltman) i njegove djevojka Katie (Karina Fernandez), srednjovječne nesretne prijateljice Mary (Lesley Manville, nominirana za ovu ulogu za Europsku filmsku nagradu zajedno s Zrinkom Cvitešić), pretilog i alkoholiziranog prijatelja Kena (Peter Wight), Tomovog šutljivog starijeg brata Ronniea (David Bradley) te mračnog i neugodno temperamentnog nećaka Carla (Martin Savage).
Redatelj vidno uživa kontrastirajući smirenost dvoje glavnih protagonista te problematičnost njihovih prijatelja, osobito Mary i Kena čiji se samački životi puni alkohola doimaju nepopravljivo propalim, a ljubavni pokušaji uzaludnim. Početna epizoda u kojoj sredovječna žena (izvrsna Imelda Staunton) zbog nesanice traži liječničku pomoć, ne shvaćajući da ne treba sanirati posljedice nego uzroke, može se doimati slijepim rukavcem, ali je zapravo simptomatična za cijeli film.
Ako to i nije bilo vidljivo iz njegovih recentnih ostvarenja (drama Vera Drake o ženi koja obavlja ilegalne pobačaje sredinom prošlog stoljeća, komedija Samo bez brige o hiperoptimističnoj mladoj učiteljici Poppy) sada doista gledatelj ne može posumnjati u činjenicu da Leigh u radu na filmu ne polazi od unaprijed napisanog scenarija, nego u višemjesečnom radu s glumcima izvlači iz njih najzanimljivije situacija i dijaloge.
Struktura Leighova filma može biti frustrirajuća za nesenzibiliziranog gledatelja naviklog na klasičnu dramaturgiju, ali filmofili koji poznatiju Leighov rad i znaju što ih čeka neće ostati razočarani, jer je Još jedna godina krajnje realistično i životno uvjerljivo ostvarenje iznimno autentičnih likova i dobre glume u kojoj se može uživati. 

#još jedna godina

Realistične kriške života Mikea Leigha

Realistične kriške života Mikea Leigha