Potvrđeno je, nažalost, da Hrvati čitaju ali da ne kupuju knjige; odnosno, knjige se ne prodaju, bile one u tiskanom ili elektroničkom obliku.
Pod pokroviteljstvom projekta „Brod knjižara-brod kulture“ u utorak je u Gradskoj kavani „Johann Franck“u Zagrebu, održana tribina pod nazivom „Elektroničke knjige vs. tiskane knjige“. Tribinu je vodio i moderirao mr.sc. Boris Hajoš, a o temi su razgovarali i debatirali renomirani hrvatski književnici, urednici i nakladnici.
Sanja Lovrenčić, književnica i direktorica nakladničke kuće „Mala zvona“, izjavila je poučena osobnim i profesionalnim iskustvima, da se tiskana i elektronička knjiga međusobno potiču: „Prodaja elektroničkih naslova još je ispod razine isplativosti, metoda distribucije još nije pravilno razvijena, no kako je potrebno vrijeme za razvoj, tako još ne postoji spremnost za definitivne zaključke.“
“Tiskana knjiga je umjetnost i živjet će dok živi čovjek, nasuprot elektroničkoj knjizi koja je tehnološka inovacija identična GMO hrani, koju čovjek ne može osjetiti“, rekao je Bogdan Arnautović, književnik i direktor nakladničke kuće „Aura“ koji čvrsto vjeruje u održivost tiskane knjige.
Petra Miočić, urednica portala „Pročitaj to“ tvrdi da mlađe generacije sve više čitaju elektroničke knjige iako one nisu dovoljno marketinški promovirane, pa utoliko ni dovoljno dostupne, no smatra da je “knjiga sama po sebi umjetnost i da je njezina bit u kvaliteti sadržaja“ s čime se složila i književnica Ankica Tomić: “Voljela bih da se bavimo sadržajem, a ne formom. Problem s kulturom jest jer je elitistička, a trebala bi, kao i svaka knjiga, biti dostupna svugdje i svima.“
Stjepo Martinović, književnik i nakladnik, potvrdio je važnost načina doživljaja teksta, složivši se s prethodnim govornicima da je E - knjiga samo ponudila tehnološku formu, ali da, kao i tiskana, ima svoju publiku: „Ako svatko gleda subjektivno, ostajemo vjerni knjizi, u kojoj god formi ona bila ponuđena“.
Marin Maletić, možda najgorljiviji zagovornik E - knjige na tribini, kao vlasnik pete E - knjižnice u svijetu, objasnio je način opstanka svoje Took book knjižnice:“ Knjižnica funkcionira jer za 39 kn mjesečno imate na raspolaganju 300 000 naslova, dok u knjižari od 1000 naslova nitko ne bi kupio knjigu, jer ljudi, jednostavno, ne kupuju knjige. Usluga prodaje E - knjiga još nije vidljiva, problematika prodaje je tržišna, a hrvatsko nakladništvo je još uvijek disfunkcionalno.“
Elektroničke knjige su posebno zanimljive zbog populacije slijepih i slabovidnih osoba jer funkcioniraju zvukom, dok su istoj skupini dostupne tek u 2-3 % ukupne svjetske tiskane produkcije. Za elektroničkom knjigom će posegnuti svi oni željni akademske ili stručne literature s posebnom namjerom, elektronička forma pruža mogućnost i izravnog kontaktiranja autora, a dokazano je i da starije generacije vole e - format radi prilagodbe fonta. Tiskana knjiga je, pak, vrijednost koja ostaje u trajnom posjed koja je materijalno estetski doživljaj, dok se elektronička knjiga gubi, i stoga ni cijena ne bi trebala biti ista.
