Njegova je majka izgubila mnogo rodbine u holokaustu, no unatoč današnjoj odličnoj vojnoj suradnji između Njemačke i Izraela, Eshel je odbio koristiti njemački automobil, te je zatražio je Chevrolet Malibu.
Izrael i Njemačka uspostavili su normalne trgovačke odnose 1959. godine. Njemačka se složila i isplatila reparaciju u iznosu od 45 milijuna maraka. Unatoč tome, izraelski general očito nije naklonjen ničemu što dolazi iz zemlje koja je uzrokovala smrt šest milijuna Židova.
Čini se da je ovdje ipak riječ o nacionalizmu, koji je i dalje dominantan kad se govori o automobilima. Što bi bio nacionalizam u automobilskoj industriji? Budući da je svaki automobil koji se danas proizvodi napravljen od komponenti koje su proizvedene u mnogim tvornicama svijeta, ima li smisla uopće pitati je li Porsche njemački automobil ako ga je nacrtao Nizozemac i ako je proizveden u Finskoj? Možemo li u tom slučaju Porsche zvati njemačkim automobilom?
Amerikanci također zbog tih razloga ne žele primjerice kupovati japanske automobile.
Uostalom, general se nije bunio kad je Njemačka prije nekoliko mjeseci prodala nove podmornice Izraelu. Berlin je tada uporno nijekao da bi te podmornice mogle biti dio izraelskog nuklearnog arsenala. No, pokazalo se da jurišne podmornice klase Dolphin Izrael oprema atomskim naoružanjem te da će do 2017. Izrael od Njemačke kupiti još šest takvih podmornica.
Eshel, poznat po tome što je predvodio grupu od tri zrakoplova F-15 Eagle u preletu iznad Auschwitza 2003. godine, nepopustljiv je vojnik. Sigurni smo da će to Nijemci razumjeti. Biznis je biznis.
