Mnogi koncerti uživo nisu vrijedni tih novaca koje dajete za ulaznicu; oni su preglasni, na njima vlada prevelika gužva, prevruće je, prehladno ili je nešto drugo posrijedi.
"U noći kada sam vidio Led Zeppeline zvuk je bio užasan, a kad sam konačno dobio priliku vidjeti Erica Claptona u kasnim 1970-im, bio je totalno uspavan", piše Steve Guttenberg za Cnet.
Mnogi koji više vole slušati glazbu uživo na koncertima kažu da takva glazba dodaje novu dimenziju cijeloj priči. Tvrde tako da se energija glazbenika jednostavno ne može osjetiti na snimljenim nosačima zvuka kakvi su primjerice CD, ploča ili neki digitalni formati.
Ipak, zahvaljujući tehnologiji danas postoji i mnoštvo koncertnih snimki, pa ovaj argument možda samo dijelom vrijedi.
Kod kuće možete slušati upravo onu glazbu koju želite i kada je želite te ona gotovo uvijek zvuči bolje od onoga što čujete u koncertnim prostorima. Živa glazba može biti uzbudljivija, ali snimljena glazba je izbrušena do detalja i usavršena tako da je na kraju odobrena od strane izvođača. I veliki dio izvođača sam će se složiti da je takva glazba bolja od njihovih nastupa uživo.
Naravno, uz živu glazbu postoji vjerojatnost otkrivanja neočekivanog uzbuđenja, a to se ne može dogoditi kad slušamo snimljene pjesme. No, kada bendovi na turneji iz noći u noć sviraju isti repertoar pjesama, oni to čine na prilično očekivan način, bez puno iznenađenja.
David Byrne (Talking Heads) zabilježio je u svojoj knjizi "How Music Works" da su žive izvedbe i studio za snimanje dvije u potpunosti nepovezane vještine. Neki bendovi i umjetnici su puno bolji u jednoj, a neki u drugoj. Što je vama bolje?
