Kako i priliči zadnjem meču ovog tipa na domaćem tlu, Davis Cup susret između Hrvatske i SAD-a bio je epski. S dolaskom novog formata natjecanja rijetko ćemo moći gledati svoje igrače u Hrvatskoj, a svakako se više neće ponoviti gledanje pet mečeva na tri dobivena seta u tri dana, kao što ni ja vjerojatno više nikad neću devet sati sjediti u komentatorskoj kabini, kao sada kad sam s Danielom Križom, Mirnom Zidarić i ostalim članovima HRT-ove ekipe odradio prijenos.
Bilo je to cjelodnevno i iscrpljujuće iskustvo za sve uključene, ali mislim da smo svi otišli kući s upečatljivim osjećajem. Igrači su nam pružili pravi spektakl i vrtuljak emocija: dizali nas i spuštali te na kraju razveselili.
Došli su Amerikanci znatno oslabljeni i trebao je to biti ugodan vikend. Njihov prvi igrač John Isner ostao je doma jer očekuje rođenje djeteta, Bob Bryan je izostao zbog ozljede kuka, a onda je otkazao i Jack Sock, koji je u paru s Mikeom Bryanom ove godine uzeo dva Grand Slama u parovima, a može itekako dobro igrati u singlu. Prvi je dan je sve ukazivalo na početna iščekivanja, laganim pobjedama Borne Ćorića i Marina Čilića.
Borna je u jutarnjem meču vrlo lako ispratio Stevea Johnsona. Iako je Johnson u jedinom njihovom prethodnom dvoboju slavio, i to na zemlji prije godinu i pol, Borna je pokazao kako je od tada puno više napredovao od Johnsona i opravdao svoj najbolji renking koji je ostvario ovog tjedna (#18). Tek u jednom setu je Johnson priprijetio — i to zato što mu je Borna dopustio, ne zato što je odigrao nešto spektakularno. Čim se približio, Borna ga je brzo pospremio natrag i pokazao tko je gazda na domaćem terenu.
U drugom je meču Frances Tiafoe trebao biti nepoznanica s obzirom na to da ni Borna ni Marin nisu igrali protiv njega u službenom meču (Čila ga je dobio na prošlogodišnjem Laver Cupu). Bio je to debitantski nastup za Tiafoea u Davis Cupu i imao je odmah vatreno krštenje protiv top 10 igrača. Marin je izgledao odlično na terenu, igrao izuzetno agresivno i s lakoćom ispratio Tiafoea s 3:0.
Već je atmosfera na Višnjiku bila opuštajuća, jer smo vidjeli koliko su dečki dominantni, a u paru su se spremali Mate Pavić i Ivan Dodig. U subotu je puni Višnjik svjedočio pravoj poslastici, meču parova u kojem nastupaju četvorica osvajača Grand Slamova u parovima! Feomenalan meč smo gledali, meč u kojem je Bryan doktorirao na mreži, a Ryan Harrison sipao bombe iz forhenda i bezuspješno pokušavao zatvoriti voleje na mreži. Pavić i Dodig su imali manje oscilacije u igri, pa čak i nakon što su se vratili od 0:2 u setovima i došli do petog seta, a pobjednika je nakon četiri sata i 45 minuta odlučivao tie-break. Potrefilo se da su na meč loptu Pavić i Dodig iz i-formacije krenuli u križanje, a Harrison pogodio retern točno između njih. Međutim, atmosfera je i dalje bila fenomenalna jer se očekivala Marinova pobjeda sljedećeg jutra.
Logičnu je odluku donio američki izbornik Jim Courier, da umjesto Johnsona pošalje Sama Querreya.
Iako Querrey ima jednu od najlošijih sezona u svojoj karijeri, iako je predao na svom zadnjem meču na US Openu i iako ima omjer 0:6 sa Čilićem, nisam bio iznenađen time. Querrey je već 10 godina u Davis Cupu, dugi je niz godina u vrhu svjetskog tenisa, ima iza sebe pobjede nad brojevima 1 i neizmjerno iskustvo igranja velikih mečeva. Bez obzira na izuzetno negativni omjer pobjeda i poraza s Čilićem, Querrey je svaki put bio blizu pobjede, a nikad nisu igrali na zemlji.
Čila je krenuo jako dobro u meč i rano došao do brejka, ali već u sljedećem gemu dopustio Querreyu poravnanje. Prvi set je ipak uspio dobiti u tie-breaku, jer mu je Querrey olako dopustio 5:0; iako je Marin napravio dvije neforsirane greške zaredom, priveo je tie-break kraju. U drugom setu ponovno je Marin prvi stigao do brejka prednosti, a Querrey opet uspio dohvatiti rezultatski deficit. Još jedan tie-break i još jedno veliko vodstvo, ovog puta čak 6:1, ali ponovno je Čila krenuo u seriju neforsiranih i ovaj put nekako uspio izgubiti čak sedam poena zaredom te ispustiti veliku prednost.
Hrvatska ima kvalitetnu klupu; svaki od igrača može pobijediti bilo koga na Touru
Taj tie-break drugog seta je bio prekretnica ovog meča. Nakon toga Čila je izgubio energiju i samopouzdanje, a Querrey se razmahao. Sljedeći set odlazi u Querreyevu korist s čak dva brejka, a u cijelom setu Marin ne uspjeva priprijetiti na Querreyevu servisu i Amerikanac počinje igrati sve bolje i bolje. Marin je čak pokušao okrenuti momentum razbijanjem reketa, ali kod njega takvo što ne donosi pozitivne nalete, što smo mogli vidjeti i na US Openu protiv Keija Nishikorija. U četvrtom setu je svatko držao svoj servis, i na 5:4 je Querrey došao prvi do brejka i dobio meč prije kojeg ga je malo tko vidio kao mogućeg pobjednika.
Ako izuzmemo taj neobjašnjivi tie-break drugog seta, najvažnija stavka statistike je bila razlika u neforsiranim greškama. Marinovih 72 naspram Querreyjevih 57. Querrey je igrač koji voli igrati agresivno, kratke poene, pokušati doći do mreže; nije dobar u fazi obrane. Marin nije prilagodio svoju igru njegovim nedostacima već se fokusirao na svoje adute u vidu agresivne igre i velikog broja winnera. No, nakon preokreta u drugom setu, to nije funkcioniralo, a plan B se nije nazirao.
Iako je Borna cijeli dan proveo u svlačionici, skrivajući se od jakog zadarskog sunca i time pokazao profesionalizam i spremnost na neočekivani Čilićev poraz, nekako je sporo ušao u meč i djelovao malo tromo. Gubio je u prvom setu, vratio brejk a onda u tie-breaku olako prepustio prvi set Tiafoeu, koji je djelovao kudikamo fokusiranije i bolje nego prvog dana. U drugom je setu Borna ubacio u brzinu više, pomeo ga sa 6:1, a nakon što je vodio s 5:1 u trećem već su neki stavljali ključeve u auto i spremali se na put.
Totalni deja-vu je sve šokirao, jer je Borna uspio ispustiti tu veliku prednost, Tiafoe je pokazao nevjerojatnu zrelost za 20-godišnjaka i dobio set u tie-breaku 13:11. Prvi put se osjetilo da svi prisutni počinju propitkivati odlazak u finale na Francusku i čuditi se kako je moguć ovakav scenarij. Borna je u tom trenutku uspio isplivati iz ponora i dobiti četvrti set 6:1. Počeo je padati mrak, nazirala se mogućnost da Hrvatska prvi put igra Davis Cup u ponedjeljak, ali Borna je nekoliko minuta prije sumraka uspio pokazati zašto je tako bitan našoj reprezentaciji. Nevjerojatnu mentalnu snagu je pokazao i po treći put u svoje 22 godine donio Hrvatskoj odlučujući meč.
Silni šokovi, preokreti i splet okolnosti nisu utjecali na njega i Borna je pokazao da je dostojni nasljednik Gorana Ivaniševića, Ivana Ljubičića i Marina Čilića u ovom prestižnom natjecanju. Takve mentalne sposobnosti tako mladog igrača, a pokzauje ih već po tko zna koji put, pokazuju zašto je Željko Krajan pozvao Bornu kad su mu je bilo samo 16 i na toj mu viziji treba skinuti kapu.
Nakon silnih godina Čilićevih odazivanja i požrtvovnosti, ovog puta je imao pravo na kiks u reprezentaciji jer je Borna netko tko može na svojim leđima ponijeti težinu ovakvog trenutka. Ono što mislim da je najvažnije jest to da Hrvatska ima dugu i kvalitetnu klupu; svaki od igrača može pobijediti bilo koga na Touru. Zajedništvo i žar koje posjeduje ova ekipa dovodi je u legitimnu poziciju za osvajanje, čime bi ušla u povijest kao zadnja koja je pobijedila u ovom formatu natjecanja te donijela drugu titulu Hrvatskoj.
Svi poznavatelji tenisa znaju kakav pakao će nas čekati u Francuskoj. Francuzi će najvjerojatnije odabrati nogometni stadion u Lilleu, gdje su igrali sve domaće mečeve u zadnjih nekoliko godina, uključujući i dva finala. Odabir podloge će vjerojatno biti beton, a oko 25.000 gledatelja napravit će jedinstvenu atmosferu. Međutim, nijedan od francuskih igrača se ne može prozvati favoritom nad ijednim od naših.
Dodao bih i to da se Zadar pokazao kao odličan domaćin. Zbog ovakvih je trenutaka šteta što se mijenja format natjecanja, iako je to opravdano kad se pogleda šira slika. Jednom ćemo svojim potomcima moći pričati o vremenima u kojima je hrvatska Davis Cup reprezentacija išla kroz domaće gradove i šamarala sve redom.
