Fabio Fognini, po svemu sudeći, ima stav kako ne postoji loš publicitet. Svima je dobro poznato da Fabio zna izvaliti svakojake kontroverzne stvari na svojim tiskovnim konferencijama i u brojnim medijskim istupima, nekad samo kako bi nekog popljuvao i privukao pozornost. Tako ovih dana kruži Fogninijeva izjava u kojoj se osvrće na novu tenisku generaciju i propisno je omalovažava. U svom stilu je izjavio kako je cijela ta priča oko NextGena “sranje” i kako nema smisla da Denis Shapovalov kao 25. igrač svijeta igra na terenu broj 1, dok igračice poput Garbiñe Muguruze igraju na manjim vanjskim terenima.
Međutim, postavlja se legitimno pitanje je li to istina koja samo ružno zvuči. Opravdano je zapitati se koliko su zapravo dobri igrači iz takozvane ‘nove’ generacije. Jesu li zaista toliko dobri koliko ih ATP pokušava prikazati ili je Fabio u svojem grubom pristupu ipak u pravu i je li cijela priča samo napuhana marketinška kampanja kojom se žele stvoriti nove zvijezde?
Podsjetimo se, prošle je godine organizaciji ATP-ja u Milanu krenuo event u nazvan NextGen, turnir koji bi trebao postati tradicionalan i okupljati najbolje igrače s Toura koji su mlađi do 21 godinu. Osim što je natjecanje samo po sebi zanimljivo jer u tenisu ne postoji ništa slično tome, još se cijela priča čini privlačnijom gledateljima tako što se začinjava širokom paletom novih pravila i uvjeta koji se testiraju na tom turniru gdje je maksimalna motivacija osigurana i visokim novčanim nagradama.
Međutim, ruku na srce, ATP to ne radi kako bi testirao nova pravila na stvarno kompetitivnom turniru koji je više klase od obične ekshibicije, niti kako bi mlađim igračima osigurao svjetla pozornice. ATP to radi jer se boji pada popularnosti tenisa kao globalnog sporta jednom kada Roger Federer, Rafael Nadal, Novak Đoković i Andy Murray objese svoje rekete o klinove. A to će biti relativno brzo, jer su sva četvorica s krive strane 30. godine života. Dakle, u ATP-ju cijelom ovom NextGen kampanjom zapravo pokušavaju izgraditi popularnost novim klincima kako bi mogli preuzeti reflektore glavne scene u onom trenutku kad velika četvorka napusti tenis.
I to je legitiman marketinški i strateški potez koji za ATP ima puno smisla. Međutim, kad se priča pogleda neutralnim očima, ostaje za procijeniti je li Fabio zaista u pravu kad kaže da bi NextGen igrači trebali skrenuti sami na sebe pozornost — kao što je to učinio Nadal s 19, kad je osvojio svoj prvi Roland Garros — ili to samo progovara ljubomora jer se foks miče s njegove karizme na neke nove klince?
Sascha Zverev je daleko najuspješniji igrač iz nove generacije. Toliko je dominantniji od ostalih da je već s 20 godina preskočio NextGen turnir jer je sljedećeg tjedna nastupao na završnom mastersu među ‘velikim dečkima’ u O2 Areni u Londonu. Trenutno je treći igrač svijeta, ima tri Masters 1000 titule i drugi je nositelj na Roland Garrosu. To su nevjerojatni rezultati za 20-godišnjaka, bez obzira u koji kontekst se stavljali. Ono što njegovi kritičari imaju kao oružje jest činjenica da Zverev na Grand Slamovima nikad nije išao dalje od osmine finala, a njegove predstave na ovogodišnjem Roland Garrosu — gdje je u drugom kolu gubio od Dušana Lajovića 2:1 u setovima, u trećem kolu spašavao meč lopte protiv Damira Džumhura, pa mu je trebalo pet setova i protiv Karena Hačanova — ne ostavljaju predobar dojam pred završnicu turnira.
Denis Shapovalov, kojeg je Fabio uzeo u usta kao primjer napuhavanja igrača, bio je lani najmlađi sudionik NextGen turnira u Milanu te kao takav ima dodatni zalet u cijeloj NextGen priči jer čak i među ovima čije vrijeme tek dolazi on ima najviše vremena za dolazak. Fabijeva priča o tome kako Shapovalov igra na ‘jedinici’, dok Muguruza mora na vanjske terene bi čak možda i pila vodu s obzirom da je Muguruza bivša osvajačica Roland Garrosa, ali suština je da Shapovalov puni stadione puno lakše od Muguruze. U modernom tenisu je to tako, koliko god hijerarhija rezultata ili sportska logika trebale pokazivati suprotno.
Međutim, Shapovalov je svojim stilom igre i kvalitetom skrenuo pozornost na sebe. Ljudi ga žele gledati, nije tu pozornost javnosti dobio na lijepe oči.
Jedina njihova nesreća je što ih se uspoređuje s velikom četvorkom
Naposljetku, ako pogledamo gdje se nalazi ostatak društva iz NextGena, kakve rezultate ostvaruju i koje pozicije na rang listi zauzimaju ti mladići, vidjet ćemo da Hyeon Chung, Andrej Rubljov, Hačanov, Stefanos Tsitsipas, Borna Ćorić, Jared Donaldson i Frances Tiafoe zaslužuju itekakvu pozornost.
Chung je osvojio prvo izdanje NextGen turnira, a zatim igrao polufinale Australian Opena. Rubljov, kada ima svoj dan, šiklja rakete iz forhenda brže od velike većine igrača na Touru, ima vrhunske pobjede i zauzima 31. mjesto ATP liste. Hačanov je postao konstanta u top 50, ima dvije ATP titule i bio je na koračić od ulaska u drugi tjedan Roland Garrosa. Tsitsipas je ove godine uhvatio nevjerojatan zalet i okitio se jako velikim pobjedama te velikim skokovima došao do 39. mjesta. Ćorićev put svi jako dobro znamo, a ove sezone igra svoj najbolji tenis i prijetnja je za apsolutno svakog igrača na Touru. Donaldson i Tiafoe još moraju poraditi na svojem tenisu na zemlji kako bi ga doveli približno razini koju imaju na betonu, a svojim igrama i pobjedama ukazuju da će biti veliki igrači.
Ova mlada imena izgurala su iz vrha nekadašnje velikane poput Davida Ferrera, Tommyja Robreda i slične. Fognini nije samo provokativan i kontroverzan, on zna kako ne postaje ništa mlađi i zna da je 2015. u kojoj je triput pobijedio Nadala sve dalje. A sigurno zna da teniske bebe dolaze da izguraju i njega.
Kad se podvuče crta, neosporno je svi gore navedeni imaju potencijal za biti među top 10, a Zverev je već probio tu granicu i već dugo vremena tabori unutra. Kad se dogodi smjena generacije, dobar dio njih ima realnu šansu čak i ponijeti broj 1. A to nije znak manjka konkurencije, to je znak koliko je dobra i raznolika nova generacija igrača koja dolazi.
Jedina njihova mana — bolje rečeno, nesreća — je što ih se uspoređuje s velikom četvorkom, a najviše s Nadalom koji je svoje najveće uspjehe počeo graditi s 19 godina. To je u neku ruku nerealno i ne može se stavljati pred ove mlade dečke kao mjerilo njihove vrijednosti jer je to standard koji je praktički nedostižan. Jedan je Nadal. To što ova Next Gen ekipa s 19 godina ne osvaja Grand Slamove, ne znači da u njoj nema dostojni nasljednika i da nemaju šanse dostići neke rekorde. Njihova nesreća je samo u tome što ih se suočava s igračima koji su najveći u povijesti.
Zato Fabio nije u pravu, Next Gen generacija nije sranje. Dapače, riječ je o vrhunskoj generaciji kojima ćemo se diviti još dugi niz godina. Uostalom, to što ljudi žele gledati baš njih na najvećoj sceni također govori da su ti igrači stvarno dobri. I to puno prije nego su došli do svog maksimuma.
