Prije osam godina sam igrao jedan od svojih brojnih turnira iz serije Istarske Rivijere. Poznata turneja Hrvatskih futures turnira ima veliku povijest i tradiciju te koja okuplja neke od najboljih nižerangiranih igrača te nadolazećih zvijezda. Termin je idealan za privući vrlo kvalitetne igrače tog nivoa jer su to prvi turniri na zemlji u Europi nakon zimske indoor sezone futuresa. U rano proljeće tako na ovaj turnir dođu svi ljubitelji zemljane podloge i svi oni kojima je jednostavnije sjesti u auto i doći igrati turnire umjesto letjeti preko pola svijeta. Sjećam se jednog od turnira u toj seriji koji se održavao u Vrsaru. Došao sam na taj turnir sa svojim tadašnjim trenerom Goranom Prpićem, s kojim sam volio gledati mečeve drugih igrača na turnirima na kojima sam nastupao.
Naletjeli smo tako za vrijeme kvalifikacija na meč tada 18-godišnjeg Dominica Thiema.
Čuo sam već tada za tog mladog Austrijanca i imao je zaista zapažene rezultate na juniorskom Touru, ali gledajući u njega nisam primjećivao ništa spektakularno. Pripisujem to tadašnjem manjku iskustva i načinu gledanja na tenis, jer je, potpuno suprotno mom dojmu, Prpa rekao da mu se jako sviđa kako Thiem igra. Prpa je uvijek imao oko za taktičke komponente i otkrivanje potencijala u igračima, što mi je više puta dokazao, pa tako nisam sumnjao u njegovu procjenu već nastavio pobliže pratiti Thiemov razvoj.
Već nakon nešto više od dvije i pol godine Thiem je probio top 100. Bilo je to početkom 2014. s njegovih 20 godina. Puno je pažnje skrenuo na sebe, ali ako uspoređujemo to s hypeom kakav su izazivali igrači poput Alexandera Zvereva, Stefanosa Tsitsipasa i Denisa Shapovalova, daleko je manje breme nosio na leđima. Međutim 2016. je krenuo njegov streloviti uspon u sam vrh nakon što je u Buenos Airesu pobijedio Rafaela Nadala na zemlji, a ubrzo nakon toga odigrao i polufinale na Roland Garrosu te ušao u top 10.
Thiem se isprofilirao kao igrač koji pretežito voli zemlju, što je i pokazivao svake godine nakon Australian Opena, kad bi umjesto igranja u Europi u dvorani na betonu birao Južnu Ameriku i zemlju. Zaista, od njegovih 13 ATP titula, čak devet ih je bilo na zemlji. Najbolji rezultati na Grand Slamovima su mu uvijek bili na Roland Garrosu, gdje je dvaput došao do polufinala i jednom do finala.
Kao dijete je prve teniske korake napravio uz tatu koji je bio trener. Puno je bilo očeva i majki koji su svojoj djeci bili treneri, ali i ‘treneri’; otac Wolfgang je, međutim, bio jedan od rijetkih nenametljivih teniskih roditelja, te je, došavši raditi kao trener u akademiju Güntera Bresnika, dogovorio s tim trenerom da preuzme njegova sina Dominica.
Thiem i ove godine dolazi u Roland Garros kao jedan od favorita za osvajanje, ali ipak s većom dozom samopouzdanja nego ranije
Bresnik je bio vrlo poznat trener i puno prije Dominicova dolaska. Iako je tenis počeo igrati tek sa 16 godina, i to samo rekreativno dok je studirao medicinu, isprofilirao se u teniskog stručnjaka i trenirao neka jako poznata imena poput Borisa Beckera, Henria Lecontea, Patricka McEnroea i Ernestsa Gulbisa. Thiem je gotovo cijelu svoju karijeru proveo s Bresnikom, a prvi znakovi da je počelo dolaziti do zasićenja u odnosu pojavili su se krajem 2017. kad je Teamu Thiem pridružen Galo Blanco, Španjolac koji je radio s mnogim mladim igračima. Blanco je Thiemu donio val osvježenja i uz njega je došao do svog prvog finala na Grand Slamovima, prošle godine u Roland Garrosu.
Međutim, nakon 10 mjeseci suradnje došlo je do prekida, a Thiem je do daljnjega putovao malo s Bresnikom, a malo s ocem. Nakon ovogodišnjeg Roland Garrosa Thiem je počeo trenirati s Nicolásom Massúom, Čileancem koji je imao impresivnu karijeru. Bio je top 10, ali ono po čemu ga pamte je osvajanje zlatne medalje u singlu i u paru na Olimpijskim Igrama u Ateni 2004. Jedini je tenisač u povijesti kojem je to pošlo za rukom, a i dan-danas su to jedine dvije zlatne medalje na Olimpijskim Igrama za Čile. Suradnja između njih dvojice je na početku djelovala slično kao i s Blancom — Massu je bio tu da donese osvježenje i da Thiem i Bresnik ne provode cijelu godinu skupa, jer nakon provođenja toliko vremena zajedno (više nego s ženom i djecom) dođe do zasićenja.
Thiem je tako na valu osvježenja došao do svoje prve Masters 1000 titule i to u Indian Wellsu, što je bilo teško za očekivati s obzirom da je ipak zemlja njegova najdraža podloga, a dotad je igrao dva finala na turnirima Masters serije, i to oba na zemlji u Madridu, gdje je mala nadmorska visina. Da priča bude još impresivnija, u finalu IW-a je pobijedio Rogera Federera, koji je zaista igrao dobro u tom trenutku, a to je Roger kasnije i potvrdio osvojivši Miami. Tjedni su prolazili, a Thiema je sve teže bilo vidjeti s Bresnikom, pa je tako uoči turnira u Barceloni došla i službena potvrda kako Thiem više ne radi s Bresnikom, te da je Massu njegov full time coach.
Ono što je Massu donio Thiemu (osim osvježenja) je varijacija u igri. Austrijanac inače najčešće na reternu stoji jako daleko, a onda svojim projektilima odguruje suparnika od terena te sebe približava osnovnoj crti. Nakon toga kreće njegova uobičajena agresivna igra sa zadnje linije i kad uhvati suparnike u mlin, ne ispušta ih. Međutim s Massuom je počeo i ulaziti u reterne, više mijenjati tempo i češće se pojavljivati na mreži. U maestralnom meču protiv Nadala u polufinalu ovotjednog turnira u Barceloni pokazao je svu raskoš svoje igre i ponovno nas podsjetio koliko agresivan može biti, ali i pokazao dozu samopouzdanja koju je izgradio s Massuom. U finalu je pobijedio Daniila Medvedeva.
U prvoj izjavi nakon prekida suradnje s Thiemom, Bresnik je izjavio da se Thiema i dalje “doživljava kao klinca”. I zaista, većina svjetskih medija i dalje priča o Thiemu kao o “igraču nove generacije”, iako mu je već 26. Došlo je već puno mlađih igrača u vrh svjetskog tenisa, ali valjda zbog dugovječnosti velike trojke on i dalje u očima nekih promatrača spada među ‘klince’.
Već se godinama postavlja pitanje tko su ti ljudi koji bi trebali nasljediti Novaka Đokovića, Nadala i Federera i Thiem je bio među igračima koji su se postavljali kao kandidati. Prokletstvo nose svi igrači koji su na vrhunskom nivou a dolaze nakon njih jer je ljestvica postavljena na najviše razine u povijesti tenisa. Tako da Thiemu činjenica da je zadnje tri godine minimalno dolazio do polufinala u Roland Garrosu ne pomaže previše jer ga se automatski uspoređuje s nekim od Trojke. Đoković je jedini od njih kojeg je Thiem uspio pobijediti na Grand Slamovima, i to u Roland Garrosu 2017. kad su krenuli Noletovi problemi s laktom. S Federerom ima pozitivan omjer od tri pobjede i dva poraza, ali se nikad nisu susreli na Grand Slamu.
U pohodu na svoj prvi Grand Slam, kojem se Thiem sigurno s pravom nada već u Roland Garrosu za manje od dva mjeseca, gotovo sigurno će morati pobijediti Nadala. Osim ako mu netko ne učini tu uslugu prije nego što se susretnu u ždrijebu. Nadala je Thiem pobijedio četiri puta, ali nikada u meču na tri dobivena seta. U prva tri pokušaja na Grand Slamovima je gubio sva tri puta s 3:0 u setovima (sva tri u Roland Garrosu), a prošle godine na US Openu je izgubio 7:6 u petom.
Thiem je poznat po tome da igra jako puno turnira u sezoni i da ne uzima preduge trening blokove. Za nekog tko je član društva top 10, Thiem zaista igra jako puno pa je tako u 2016. i 2017. godini odigrao čak 27 turnira u sezoni, u 2018. ‘samo’ 24 jer je imao tri Davis Cup susreta. Ove godine se, uz suradnju s novim trenerom, počinju pokazivati promjene i u kontekstu broja turnira. U zadnje tri godine, Thiemu je Roland Garros bio 14. turnir po redu u sezoni, a ove godine će biti 11. ukoliko nastupi u Madridu i Rimu, što je za očekivati s obzirom da su to Mastersi na njegovoj najdražoj podlozi.
Sve ukazuje na to da Thiem i ove godine dolazi u Roland Garros kao jedan od favorita za osvajanje, ali s obzirom na sve ipak s većom dozom samopouzdanja nego ranije. Bez obzira na to što Nadal i Đoković u zadnja dva mjeseca ne izgledaju dominantno, oni uvijek na Grand Slamu budu u najboljem mogućem izdanju. Pridodajmo njima Federera koji je odlično odigrao Ameriku u ožujku i koji prvi put nakon tri godine dolazi na zemlju s nekim od svojih skrivenih asova u rukavu i dobivamo vrhunsku uvertiru u zemljani Grand Slam, a Thiem izazov da napokon na velikoj sceni potvrdi da može protiv najvećih u povijesti.
Nije loše za lika koji je djelovao tromo pri jednoručnom bekendu na Istarskoj Rivijeri.
