Davis Cup više neće putovati po cijeloj zemaljskoj kugli (bar ne najviši rang, tj. Svjetska skupina), te neće igračima i do četiri puta godišnje oduzimati dragocjeno vrijeme na prenatrpanom kalendaru ATP World Toura. Umjesto dosadašnjih 16 ekipa, natjecat će se njih 18 i sve će biti odigrano u jednom tjednu na jednoj lokaciji, po završetku ATP sezone. Novčane nagrade za igrače će u tom tjednu biti i do 20 milijuna dolara veće, a nacionalni savezi diljem svijeta će dobivati puno veći novac od ITF-a, kao i puno veće premije za pobjede. Na kraju krajeva, ti isti nacionalni savezi podržavaju karijere nadolazećih talenata (ili bi u pravilu to trebali), pa se time automatski širi igračka baza diljem svijeta.

Što se tiče samih tehnikalija, novi će format u veljači imati kvalifikacije za završni tjedan Davis Cupa u kojima će se natjecati 24 reprezentacija. Prilikom kvalifikacija će se zadržati dosadašnji sistem domaćinstva, odnosno igrat će se na terenu jedne ili druge reprezentacije, pa se time donekle napravio kompromis onima koji su se borili protiv novog formata navodeći izostanak Davis Cup mečeva na domaćoj sceni i tvrdeći kako time Davis Cup gubi identitet koji ima dugi niz godina.

Reprezentacije koje pobjede u tim kvalifikacijskim mečevima, njih 12, odlaze na završni turnir na kojem im se pridružuju četiri prošlogodišnja polufinalista — među kojima se trenutno nalazi i Hrvatska — te dvije pozivnice po odabiru ITF-a. Tako će na završnom turniru nastupiti 18 reprezentacija raspoređenih u šest grupa, koje će se od ponedjeljka do četvrtka natjecati u sistemu svatko-sa-svakim, a u četvrtfinale ide šest grupnih pobjednika plus dvije najbolje drugoplasirane momčadi. Petak, subota i nedjelja će tako kompletirati završnicu turnira, a mečevi će se igrati na dva dobivena seta, u dva pojedinačna susreta i jedan susret parova.

Razumijem ogorčenost dijela hrvatskih navijača jer više neće moći u svom dvorištu gledati vrhunski tenis, ali globalno gledano ovo može biti veliki korak naprijed

Za prvog domaćina Davis Cupa u 2019. konkuriraju Madrid i Lille, ali čini se kako će Madrid ipak prevagnuti zbog jakih veza u Kosmos grupi. Iako zvuči apsurdno da Pique, kao otvoreni i ljuti zagovaratelj katalonske nezavisnosti, svim silama dovodi ovakav spekatkl u Madrid, činjenica je da grad ima infrastrukturu koja zadovoljava potrebe ovakvog natjecanja. Teniski centar u kojem se održava i Masters turnir ima dva relativno velika stadiona i puno vanjskih terena za treninge 18 ekipa. Kako u tenisu ništa ne može proći bez snažnog američkog lobija, tako je vrlo izgledno da će sljedeći domaćin 2020. biti Indian Wells, gdje se održava pozati turnir. Njegov vlasnik, ali i vlasnik teniskog centra koji bez problema zadovoljava potrebe ovako masovnog eventa, američki je milijarder Larry Ellison. Da ne bi bilo zabune, Ellison je i jedan od investitora Kosmos grupe.

Iako su ove promjene izazvale ogromne podjele ne samo među teniskim fanovima, već i samim sudionicima teniske industrije, oko jednoga se svi slažu: Davis Cup je žudio za promjenama. Nedostajalo je inovacija i varijacija. ITF ima čak 165 članica koje nastupaju u Davis Cupu, a nerijetko se vide prazne tribine (ako izuzmemo sile kao što su Francuska, Australija, Španjolska,…). Najjači igrači su često preskakali Davis Cup susrete jer su morali usred sezone raditi nelogična putovanja i mijenjati podloge, pa bi se tako jednu godinu konsolidirali, osvojili natjecanje da mogu reći da imaju osvojen Davis Cup, a onda opet preskakali. Tako je Andy Murray osvojio Davis Cup s Velikom Britanijom bez da je pobijedio ijednog top 10 igrača.

Što se organizacije tiče, velika većina nacionalnih saveza je od organizacije Davis Cup evenata imala samo gubitke. Amerikanci kojima tenis jedva ulazi u 10 najpopularnijih sportova u zemlji bilježe i do pola milijuna dolara gubitka prilikom organizacije susreta.

Hrvatski teniski savez ipak dobro živi od Davis Cupa, jer naši igrači redovito ostvaruju odlične rezultate pa se HTS tako hrani ITF-ovim premijama, ali to ima računicu isključivo zato što HTS konstantno pronalazi gradove u našoj zemlji koji su spremni preuzeti kompletne troškove organizacije na sebe. Onog trena kad se ne bude mogao naći grad koji će financirati domaćinstvo Davis Cupa, i HTS će bilježiti gubitke te će mu Davis Cup biti samo teret. Ono što je za nas najveći gubitak u novom sistemu jest što domaća publika više neće moći vidjeti svoje najbolje igrače u kvalitetnim susretima i što na račun domaćinstva Davis Cupa nećemo privući neke nove klince u Osijeku, Varaždinu, Zadru i ostalim gradovima gdje je nastupala naša reprezentacija.

Reakcije među najboljim igračima su uglavnom pozitivne.

Rafael Nadal, Novak Đoković i Andy Murray su apsolutno podržali nova pravila uz objašnjenje kako sad napokon mogu nesmetano nastupati za svoje reprezentacije, kako će savezi imati više novca i kako će se tenis popularizirati kroz prodaju još više TV prava. S druge strane imamo ljutite Grega Rusedskog i Lleytona Hewitta, koji tvrde da su ovo ekstremne promjene te da sve miriše na ubijanje tradicije i pohlepu. Kolike je polemike novi sustav natjecanja izazvao pokazuje i situacija u Londonu, gdje su se nacionalni teniski savez i All England Club našli na suprostavljenim stranama. Savez je protiv, a Wimbledonska gospoda za promjene. U jeku tog teniskog rata Roger Federer je, kao pravi Švicarac, ostao neutralan.

Propusti u organizaciji postoje, pa tako Australija i Austrija za tri tjedna trebaju igrati susret za ulazak ili ostanak u Svjetskoj skupini, a bez obzira na ishod i jedni i drugi će dogodine završiti u kvalifikacijama, pa se time stavlja predstojeći susret pod jedan veliki upitnik. Nitko sa sigurnošću ne može tvrditi hoće li biti bolje ili lošije, ali smatram da treba biti otvorenog uma. Razumijem ogorčenost dijela hrvatskih navijača koji neće više imati luksuz da u svom dvorištu gledaju vrhunski tenis, ali globalno gledano ovo može biti veliki korak naprijed. Najlakše je čučati u mraku i kukati kako ne valja, a onda odbiti bilo kakvu promjenu i nazvati je “previše ekstremnom”. Skeptika je mnogo, baš kao što ih je bilo i uoči Laver Cupa i NextGena, pa se ispostavilo da su ti događaji plijenili puno pozornosti i napravili puno za tenis u ovih godinu dana. Ne treba tapkati u mraku i stvari prepustiti slučaju. Ako ne probamo, nikad nećemo znati.

Hrvatskoj će tako u budućnost ostati tek mogućnost domaćinstva kvalifikacijskog turnira u veljači što, naravno, neće biti ta težina i ta kvaliteta na kakve smo navikli. Nemoguće je očekivati da će Hrvatska ikad biti domaćin završnog turnira, tako da će na kraju veliki gubitak novog sustava biti rijetka prilika da svoje igrače vidimo pred domaćom publikom. S druge strane, HTS će dobivati veća sredstva od ITF-a, s kojima će uz dobro vodstvo — ako ga bude — moći raditi na privlačenju i razvoju novih klinaca. Svi se slažu da su promjene nužne, ali se ne slažu oko načina promjene sustava. Koliko god ljutiti bili navijači, moraju biti svjesni da cilj ITF-a i tenisa općenito nije samo zadovoljavanje trenutne publike, već privlačenje nove.