Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

KELENTRIĆ ZA NET.HR

ŽIVOTNI INTERVJU: Dosad nepoznati detalji trenera koji je drugačiji od drugih; ‘Za mene je u to vrijeme Doboj bio poput New Yorka’

Razgovarali smo s proslavljenim bivšim rukometnim golmanom, sad trenerom u Slogi iz Doboja Marijom Kelentrićem (47)

On je (bio) više od običnog trenera golmana. Za njega govore kako u svom odnosu sa vratarima ima ono nešto više, osim obične suradnje. Svjetski rukometni prvak iz 2003. godine Mario Kelentrić, u proteklih je osam godina snažno utjecao na karijere vratara s kojima je radio. Na golu je proveo 23 godine i jako dobro razumije filozofiju i glavu golmana. Naravno da razumije, jer je i sam to sve prolazio kao aktivni igrač.

NEVJEROJATNO, ALI ISTINITO: Prvo je Mario Kelentrić doživio nepravdu u reprezentaciji, a sad je uslijedio totalni šok; ‘Ma užas’

Po prvi puta samostalno plovi u rukometnim vodama

Sad nakon toliko godina u rukometnim vodama odlučio je u njima zaploviti samostalno. Nakon odlaska iz PPD Zagreba, prihvatio je posao glavnog trenera Sloge iz Doboja, bosanskohercegovačkog prvoligaša koji ima veliku ambiciju vraćanja na staze stare slave.

Jurica Galoic/PIXSELL

Za one koji ne znaju, ali Sloga je u bivšoj Jugoslaviji bio renomirani klub u kojem je osobno on, kad je imao samo 17 godina, kao jedan od najperspektivniih golmana tadašnje države, potpisao prvi profesionalni ugovor. Nazvali smo ga kako bi s njim porazgovarali o novom poglavlju u karijeri, malo i evocirali uspomene, mlađim generacijama rukometnih zaljubljenika pokušali dočarati, otkriti neke Keletove periode iz mladosti, o kojima se ne zna puno. I sami vidjeti, pokušati ući u glavu i izbaciti na “papir” razmišljanje i rukometno shvaćanje čovjeka koji je prava vratarska legenda u Hrvatskoj, ali i šire. Zatekli smo ga na Pagu, na odmoru sa svojim kćerkama…

NET.HR: Zašto se preuzeli Slogu iz Doboja? Pretpostavljamo zbog emocija prema tom klubu…

KELENTRIĆ: “Mene je isto iznenadio poziv iz Doboja, zato što sam se ja u posljednjih 8 godina, od kad sam završio karijeru, bavio samo s golmanima. Međutim, u ovih 30 i nešto godina u rukometu surađivao sam s mnogim trenerima, i kao golman i poslije kao trener i u reprezentaciji Hrvatske i u Zagrebu. No, kad sam razmislio, rekao sam zašto ne. Imam završene škole koje trebam imati za trenera. Jednostavno, u Zagrebu sam bio okupiran tim poslom i nisam uopće razmišljao u smjeru da bi bio bilo gdje glavni trener. S obzirom da se dogodilo to što se dogodilo u Zagrebu, da smo se razišli, htio bih naglasiti kako smo se prijateljski razišli. Tako da je vjerojatno došlo vrijeme da napustim to. Došao je poziv iz Doboja i prvo sam dobro razmislio, da li ja to mogu. Da, mislim da mogu, znam da mogu, i sad otvaram jednu novu stranicu svoje trenerske karijere. Za početak je to Doboj, klub u kojem sam potpisao prvi profesionalni ugovor sa 17 godina, i kao mladić, klinac, došao u prvu jugoslovensku ligu što je bila iznimna čast. Tamo sam počeo profesionalnu karijeru, evo sad u tom klubu počinjem i profesionalnu trenersku karijeru.

NET.HR: Pričajte nam malo o prvim igračkim danima u Doboju. Za neke su oni nepoznanica…

KELENTRIĆ: Ja sam iz Gradačca, tamo sam rođen. To je mjesto 60-esetak km udaljeno od Doboja. Jednostavno, Sloga Doboj je u bivšoj Jugoslaviji, posebno u BiH, bio jedan od najboljih klubova, stabilan prvoligaš. I kad dobijete poziv iz takvog jednog kluba, u moje vrijeme je to bilo kao da sam potpisao za Barcelonu. Bila je to iznimna čast za mene. Makar sam bio još mlad, srednjoškolac, morao sam tamo završiti i četvrti razred srednje škole. Nije bilo jednostavno, moram priznati. Međutim, ono što me veselilo, što mi je bilo vjetar u leđa, u Doboju su prepoznali moj talent i kvalitetu. Sad ispada da su oni bili proroci, jer su prepoznali moj talent. Jednostavno, bila je velika čast igrati za Slogu Doboj u to doba. Posebno kad imaš 17 godina. Bio sam možda čak u to vrijeme najmlađi igrač jugolige. Kao što sam rekao, velika je to čast. Danas sa 17 godina u našim ligama neki igrači ne igraju. U to vrijeme je bilo jako teško doći u takav jedan klub. Ali evo, oni su me prepoznali, dali mi priliku. Normalno, poslije se dogodio rat. Kako bi moja karijera išla da se to sve nije dogodilo, ne znam. Otišao sam drugim putem i mislim da sam napravio dobru karijeru. Ma bio sam baš klinac. Uf, sad kad razmišljam, za mene je Doboj tada bio kao New York. Bilo je teško ispočetka, trebao sam se na sve to naviknuti, profesionalni rad. Ali evo, na kraju je sve ispalo dobro. I samo lijepe uspomene nosim iz toga grada i vremena.

HRVATSKI JUNAK IZ SJENE: Jučer viđeno od Šege i Ašanina njegov je potpis; No, za njega nije bilo mjesta u autobusu za Austriju

Sloga je bila itekako respektabilan klub u Jugoslaviji

NET.HR: Mlađi ne znaju, ali Sloga je bila nekad respektabilan klub u Jugoslaviji…

KELENTRIĆ: Je, bio je dosta respektabilan, imala je dosta kvalitetnih igrača. Dosta su se bazirali na svoj omladinski pogon, kao i na klubove koji su bili u okruženju, tako da je u klubu uvijek igralo 70-80 % igrača iz Doboja. Sad, kako sam ja došao u Slogu, moram se zahvaliti Vojislavu Rađi koji je predsjednik kluba, nekad smo zajedno i igrali, on me i pozvao. On ima ideju vratiti dosta igrača iz Doboja. Već smo i doveli 4 do 5 igrača koji su rodom iz Doboja, tako da se vraćamo korijenima. Doboj je uvijek davao dobre i kvalitetne igrače. Normalno da je jugoslovenska liga bila jaka i kvalitetna, tako da se teško dolazilo do reprezentacije, ali neki su čak i bili reprezentativci bivše nam države.

NET.HR: Rekli ste da želite klub vratiti na staze stare slave, tamo gdje pripada. Koliki je period potreban za takvo što, je li to uopće i moguće i u kakvom je stanju klub danas?

KELENTRIĆ: Zadnjih nekoliko godina Sloga je imala dosta problema. Od poplava, kad se čak i jednu godinu nisu uopće ni natjecali, nisu imali mogućnosti se natjecati. Međutim, grad Doboj je stao iza kluba i želi napraviti, hajmo to kazati, prvaka Bosne i Hercegovine, da igra SEHA ligu. To su neke ambicije. Koliko će trebati, da li ćemo mi to uspjeti, vidjet ćemo. Vrijeme je pred nama. Nisu danas baš neki uvjeti za sport, s obzirom na koronu, ali baš je to pozitivan primjer jednog kluba i grada koji je stao iza svog kluba, i uložio je maksimalno svoja sredstva. Imamo taj peh da ove godine nećemo igrati u Doboju, iz razloga što je srušena dvorana i gradi se nova Arena za 3 i pol tisuće ljudi. I to je znak da će se u Doboju igrati vrhunski rukomet. E sad, samnom ili poslije mene… No, ovo je u današnje vrijeme jako pozitivan primjer ulaganja grada u jedan sportski kolektiv.

NET.HR: Sloga će vam biti prvi samostalni posao trenera u karijeri, ali iskustva vam ne manjka. Nema straha, samo izazov…

KELENTRIĆ: Straha sigurno nema. To je moje prvo iskustvo, istina. Normalno da nije isto voditi golmane i čitavu momčad, biti prvi trener gdje moraš dosta toga raditi. Međutim, imam dolje pomoćnike, oni su prošle godine vodili klub. Glavni i pomoćni trener sad će meni biti pomoćnici. Tako da će mi suradnja s njima isto puno pomoći. Jednostavno, od nekud se mora krenuti. Meni je Sloga dala tu priliku za koju sam im beskrajno zahvalan, da vidim da li se uopće ja i mogu baviti tim poslom. No, s obzirom na moje iskustvo u rukometu, mislim da mogu dosta kvalitetno obavljati taj posao. Jednostavno, ja ću isto učiti iz treninga u trening. Vidjet ćemo što će na kraju ispasti. Htio bih uspjeti u novoj karijeri, u lijepim sam godinama ali još relativno mladim. Tako da je perspektiva ispred mene. Trudit ću se postati što bolji trener. Normalno da mi je cilj jednog dana, za pet, deset, petnaest godina, biti izbornik reprezentacije Hrvatske ili glavni trener PPD Zagreba. Nikad se ne zna. Kako bi Lino rekao, moramo pucati na Mars da, ako i fulamo, završimo među zvijezdama.

NET.HR: Kakav vam je igrački kadar u klubu? Vidimo da ste doveli Rusa Junjina, a povratak Dejanovića i ostanak Stankovića također će vam mnogo značiti…

KELENTRIĆ: Mi smo u principu posložili momčad. Ostalo je 70-80 % igrača od prošle godine. Doveli smo Rusa Artema Junjina na poziciji desnog vanjskog. Vratili smo Đurđevića iz Banja Luke, prvo krilo Borca. Doveli smo Dejanovića, starog iskusnog golmana koji je još u dobroj formi. Na tim pozicijama smo dosta pokriveni. Tražimo još lijevo krilo i mislim da smo ga našli. Imamo jako dobrog srednjeg beka iz Crne Gore Stankovića. Mislim da ćemo biti konkurentni za čak, bojim se reći ali i da napadnemo prvo mjesto, da budemo prvaci BiH. Mislim da je momčad zrela za to.

‘Dosta sam utjecao na karijere Stevanovića i Ivića’

NET.HR: U proteklih ste osam godina kao trener golmana u PPD Zagrebu ostvarili posebnu suradnju i snažno utjecali na karijere vratara s kojima ste radili. Stevanović, Ivić, Ašanin, Kastelica… Bili ste im puno više od običnog rukometnog trenera. 

KELENTRIĆ: Ne mogu baš reći za nikoga da je bio moj projekt. No, mogu reći da sam počeo raditi s Ivićem i Stevanovićem, a ja sam tad isto bio tek na početku svoje karijere trenera vratara. Stivi je bio jedan dobar golman koji je većinom branio po hrvatskoj ligi, nije branio u boljem klubu. Tako da je njemu to bilo prvi put da igra Ligu prvaka, a Ivić je pokazivao da je stvarno jedan od najvećih talenata na ovim prostorima. Mogu za Ivića kazati da sam mu udario dobre dobre temelje. Žao mi je što je otišao prerano van, po meni, ali to sam već nekoliko puta rekao. Sigurno da sam utjecao na karijeru Stevanovića, koju je okrunio poslije vrhunskim obranama i u hrvatskoj reprezentaciji, evo i dan danas. Tako da su njih dvojica, ne mogu kazati moj projekt, ali mogu reći da su golmani na čije sam karijere dosta utjecao.

Goran Stanzl/PIXSELL

NET.HR: Negdje smo čuli, pročitali, stoji nam bar u glavi kako ste upravo vi zaslužni što je Stivi završio u reprezentaciji? Jer ste urigirali da mu se da prilika.

KELENTRIĆ: Dobro, ne mogu baš tako kazati. Sigurno da mi treneri, bez obzira jesmo li u stožeru reprezentacije ili ne, razgovaramo. Stevanović je dobio priliku svojoj kvaliteti i formi koju je donio iz kluba. Imao je malo i sreće u nesreći, kako se ono kaže, jer se na tim pripremama ozlijedio Pešić i Ivić. Mislim da je to bilo 2016. godine uoči Eura u Poljskoj. Na tim pripremama se pokazao jako dobar i, jednostavno, prenio je tu formu iz kluba, otišao je na to prvenstvo i svi znamo kako je branio. Bio je jedan od najzaslužnijih, možda i jedini zaslužan za osvojenu broncu na EP-u u Poljskoj.

NET.HR: Što možete reći za Slovenca Urfa Kastelicu, golmana Frisch Auf Göppingena?

KELENTRIĆ: Za njega mogu reći da je kao i Filip Ivić, jedan od najvećih talenata koje sam trenirao. Došao je, radili smo, i mislim da je imao dobre dvije sezone u Zagrebu. Po meni, isto je otišao prerano u Njemačku, Trebao je ostati još godinu dvije i mislim da bi možda bio čak i najbolji golman svijeta. No, sad je njegova karijera bila malo prošle godine uzdrmana. Međutim, nadam se da će ove sezone ipak pohvatati konce i pokazati sve što zna. Po meni je on jedan od najboljih golmana te generacije na svijetu.

NET.HR: Govori se, priča se i piše kako ste vi više od golmana, običnog trenera, da razgovarate s igračima, popijete pivu ako treba, zapjevate, sve što je potrebno. Da ste tu uvijek uz njih. Da imate taj prijateljski odnos s njima. Koliko je to i u kojoj mjeri dobro?

KELENTRIĆ: Dobro je ako imaš dobre ljude oko sebe, vratare koji ti nisu iskorištavali, koji su izvlačili stalno nešto pozitivno i dobro. Ja nisam tip koji će galamiti. Imati bič u ruci jer mislim da od toga nema koristi. Tako da smo uvijek gajili te prijateljske odnose. No, nikad se nije narušila relacija trener – igrač. Uvijek se znalo tko je trener, a tko igrač. U mojem slučaju to je bilo jedno super iskustvo, i dan danas se čujemo. Vjerojatno ćemo biti u kontaktu dokle god smo živi. To je nešto što će ostati, to prijateljstvo. To je moj način rada. Normalno da ću neke stvari morati sad korigirati. Lako je s dvojico – trojicom biti prijatelj, ali s 20 njih je to malo teže. I to će mi biti jedan od zadataka u novoj trenerskoj karijeri.

Igor Kralj/PIXSELL

‘Mi golmani smo neobični, ne mogu reći da smo ludi’

NET.HR: Kažu za golmane da su malo “ludi”, da moraš jedino biti “lud” da tu poziciju igraš?

KELENTRIĆ: Hahaha, pa ne znam. Mislim da ja nisam lud hahaha. Dobro, to povezuju s našim poslom, jer nije lagano niti ugodno kad ti netko uputi šut od 120 – 130 km na sat sa dva tri metra, pa te lopta pogodi. U tom pogledu, ne može svatko biti golman. Ne bi rekao su ludi, mogu kazati da smo neobični. Nije lako biti golman danas u rukometu, pa niti u nogometu.

NET.HR: Bojite li se da bi koronavirus, situacija oko toga, moglo drastično utjecati na rukometnu budućnost? Jer, sve je nekako neizvjesno…

“Normalno da je. Ne samo u BiH nego i u Hrvatskoj, pa i u cijeloj Europi. Pratim, gledam pitanje hoće li se igrati SEHA liga. Pitanje hoće li se igrati Liga prvaka, u kojem formatu. Mislim da je to samo privremeno. Dugoročno, neće toliko utjecati. Možda nadolazeća sezona ne bude neka, s obzirom na sve to, no mislim da kad se nađe cjepivo za koronu, da će se publika normalno vratiti. Dugoročno mislim da neće puno utjecati, ali trenutno su svi pogođeni time. Sve je neizvjesno. Evo, počinjemo pripreme 27. srpnja, teško je tempirati formu kad ne znaš da li ćeš početi sezonu 15. rujna, 15. listopada, ili uopće nećeš započeti. No, to je globalni problem u čitavom sportu. Mi ćemo spremati, pripremati igrače kao da je sve normalno, pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.

Povratak na Net.hr