Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

KRAJ ERE

ŠTO SE, KVRAGU, DOGODILO S FRANCUSKOM? Kako je i zašto pala najjača rukometna velesila i može li se to dogoditi Hrvatskoj

Zar ova Francuska, pogonjena Dikom Memom, Fabregasom, Karabatićem, Porteom, Abaloom, ne može dogurati barem do nokaut faze?

Zvuči nestvarno i jamačno je to možda i najveća vijest Europskog rukometnog prvenstva 2020., ali najveća rukometna velesila, Francuska, oprostila se od natjecanja već u prvom krugu. Nakon što je na otvaranju izgubila od senzacionalnog Portugala, u drugom je kolu doživjela poraz od Norvežana i pakiranje kofera moglo je početi.

Pazite ovo, Francuskoj je ovo prvo ispadanje u preliminarnoj fazi još od 1978. godine. Dakle, gotovo povijesni debakl, katastrofa i debakl, a u novijoj su povijesti jedino 2012. godine ostali bez medalje na nekom velikom natjecanju. Dakako, većina si je postavila logično pitanje, kako se to neokaljanim Tricolorima mogla dogoditi ovakva katastrofa?

Profimedia

Što se, kvragu, dogodilo?

Ima tu zapravo svačega, prava je to mješana salata čitavog niza okolnosti. Francuzi su, uz Nijemce, Poljake i Skandinavce, vjerojatno jedini koji ulažu pristojan novac u izgradnju rukometa, odnosno, cijelog sustava, od ustroja, omladinskih pogona, klupskog rukometa, a ne samo reprezentacijskog, kao što je recimo slučaj u Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji, pa sve do stadiona i kakve-takve nacionalne baze navijača, iako ona zaista nije prevelika kako se možda čini.

Francuzi su uvijek impresionirali širinom igračkog kadra, kako jedan legendarni ode, tako drugi dođe i da se razumijemo, nije niti sada puno drugačija situacija, Francuska je i dalje spoj starih i iskusnih i mladih i eksplozivnih. Samo što, na njihovu žalost, suštinu reprezentacije ipak sačinjavaju “old timeri”, a oni mlađi, oni su sasvim solidni, ali niti blizu klase Karabatića, Narcissea, Omeyera, Guigoua, Guillea, Dinarta i ekipe koja je godinama gazila. Francuzi i dalje u reprezentaciji imaju nekolicinu igrača starijih od 35 godina i koliko se god oni trsili, jednostavno više ne mogu trkački izdržati i iznijeti sami utakmicu kao što su nekada iznosili. A posebice ne protiv mladih i eksplozivnih Norvežana, viceprvaka svijeta, koji su ujedno domaćini i automatizmom imaju naklonjenost sudaca, takve je protivnike izrazito teško svladati, a posebice veteranima.

Profimedia

Kraj ere

Sve su zapravo rekli najugledniji francuski mediji L’Equipe i Le Parisien, koji su složno konstatirali kako je ovo kraj jedne velike ere. I jest. Francuska i njezin izbornik Didier Dinart će uskoro morati smisliti, iznova stvoriti ili redefinirati svoju ekipu u kojoj neće biti Karabatića, Luca Abaloa, Sorhaindoa, Guigoua i ostalih starješina, odnosno, morat će smisliti ili sustav koji će polučivati iste rezultate kao ranije ili smisliti novog Karabatića i još pokojeg superstara da mu iznose i sami dobivaju prvenstva. Jer činjenica je, s njima još mogu pokušati na Olimpijskim igrama i to će vjerojatno biti to…

“Francuska je ostala bez slave! Porazom od Norveške u susretu bez daha suigrači Nikole Karabatića već su eliminirani s Eura. Nisu uspjeli riješiti probleme iz prve utakmice protiv Portugala. Kraj jedne ere”, piše Le Parisien, a slično kaže i Le Figaro. “Razbijeni i eliminirani, plavci su dobili monumentalni šamar. Bez titule i treću godinu, Francuzi su pretrpjeli noćnu moru na Euru i eliminirani su nakon samo dvije utakmice”, piše francuski medij. Francuski se mediji slažu kako je njihova reprezentacija u velikoj krizi, što je djelomično točno. Da, rezultatski su u za njihove prilike u prevelikoj krizi, ali s nekakve realne strane, riječ je tu vjerojatno o fazi prije smjene generacija, ali ovaj put odlaze oni nezamjenjivi.

ProfimediaFoto: Profimedia

Nedostatak motivacije

Ipak, ostaje pitanje, pa zar ova Francuska pogonjena Dikom Memom, Fabregasom, Karabatićem, Porteom, Abaloom ne može dogurati barem do nokaut faze. Može naravno, ali dojma smo kako su možda ipak malo preležerno ušli u cijelo natjecanje. Možda je nedostajalo motivacije, možda je umor napravio svoje, jer naglasit ćemo Euro se igra u jeku sezone kada su igrači već podosta potrošeni, možda su se previše oslanjali na Karabatića i seniore, možda su jednostavno mislili “lako ćemo mi s njima”. Samopouzdanje je vražja stvar, odlično je imati ga, ali ujedno i opasno jer tanka je granica između samopouzdanja i bahatosti, odnosno, nonšalancije.

“Momci su se dobro borili, postojao je borbeni duh. Imali smo vodstvo, vraćali smo se iz minusa.. Norveška je domaćin i odigrala je dobru utakmicu, nije bilo lako igrati protiv njih. Postoji li kriza? Izvukli smo pouke iz poraza protiv Portugala, a ovo ćemo raspraviti među nama. Ali ne, ne mislim da smo u krizi. Pokušali smo dati najbolje od sebe, i ovo nije ničija pogreška. Možda smo samo na realnoj razini u ovom trenutku”, ovako to vidi Didier Dinart nakon svega.

A ovako Nikola Karabatić… “Mislim da smo odigrali dobru utakmicu. Bili smo koncentrirani, dali smo sve u napadu i u obrani. U završnici smo počeli gubiti lopte, radili smo pogreške koje su nas dovele u poteškoće. Izgubili smo malo samopouzdanja nakon poraza od Portugala… Kriza? Može se i tako reći ako želite. No, važno će biti kako ćemo dalje raditi, s Olimpijskim igrama u fokusu. Što ćemo učiniti s ovim podbačajem i kakve lekcije iz njega možemo naučiti”, kazao je Karbatić.

Profimedia

Kauboji nemaju puno, ali imaju motiva

Možemo na koncu pokušati povući paralelu sa stanjem u hrvatskom rukometu. Hrvatska, za razliku od Francuske, nema strategiju kojom razvija sustav, stvara mlade igrače, stvara ih nekolicina klubova poput PPD-a i Nexea… Hrvatska ne ulaže u razvoj svog rukometa, ne stvara planski bazene u kojima već od mlađih uzrasta formira i uigrava ekipe. Rukomet kao sport se ne promovira dovoljno, marketing je očajan i ne samo u Hrvatskoj već taj posao jako loše odrađuju EHF i IHF, ali u rukometnoj naciji kao što je Hrvatska sramotno je da se za ovaj sport čuje samo u siječnju.

Uz sve to, uz hrpetinu problema s kojima se domaći rukomet bori, Hrvatska je provela i smjenu generacija, zapravo čak možda i dvije, dok Francuzi još jašu na krilima onih s kojima je naša zlatna generacija vodila rovovske bitke. I ne, Hrvatskoj nisu došli novi balići, metličići, džombe, lackovići i dominikovići, baš kao što ni Francuzima neće novi karabatići, došli su neki novi igrači s kojima treba stvarati nešto novo.

Luka Stanzl/PIXSELLFoto: Luka Stanzl/PIXSELL

Je li se išta stvorilo i gdje je danas hrvatska reprezentacija? To tek trebamo vidjeti. Hrvatska na momente izgleda neuvjerljivo, pojedinci čak i nepouzdano. U igri Hrvatske i dalje ima oscilacija, ali za sada se dobrom obranom zanaju premostiti crne rupe u napadu i obratno. Međutim, treba izdvojiti segment koji, recimo, Francuzi nisu imali i zbog kojeg su oni vjerojatno ovako lako i bez ispaljenog metka pali, a Hrvatska, sigurni smo – neće.

Hrvatska je trenutno na Euru do pobjeda nošena nestvarnom motivacijom i zajedništvom, kao nekada davno kada su se dizale zlatne medalje. Da, nema Lino Červar na svim pozicijama svjetske klase, ta čovjek neke pozicije jedva pokrpava, ali taj element sloge i neke interne motivacije koju dodatno rasplamsa jaka podrška s tribina, e to je nešto što Hrvatsku može pogurati, ha barem do nokaut faze, a dalje će ipak prevagu raditi kvaliteta…

Povratak na Net.hr