Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

NIJE HTIO ŠUTJETI

EKSPLOZIVAN INTERVJU VESELINA VUJOVIĆA ZA NET.HR: ‘Zbog toga sam upravo njemu rekao da umre. Uvijek sam bio na udaru zbog svog karaktera’

Razgovarali smo s trenerom PPD Zagreba Veselinom Vujovićem (58) nakon prve pobjede zagrebaša u Ligi prvaka ove sezone

Nakon jučerašnje prve pobjede u Ligi prvaka od kad je na klupi PPD Zagreba i prve pobjede općenito ove sezone u elitnom natjecanju za “vječnog” prvaka Hrvatske, možemo reći da Veselin Vujović sad lakše diše. Zagrebaši su u praznoj Areni Zagreb pobijedili norveški Elverum u izuzetno uzbudljivoj utakmici s puno uspona i padova. Protiv najslabijega protivnika u skupini A na kraju su slavili 30:27 (16:13) u sklopu 9. kola.

Goran Stanzl/PIXSELL

[VIDEO] KAOS U ZAGREBU: Vujović potpuno izgubio živce i prešao granicu dobrog ukusa: ‘Umri bre više da te ne gledam’

Sedma sreća

Tako su točno dva mjeseca trebala Vujoviću da iz svog sedmog pokušaja dođe do prve pobjede sa Zagrebom u rukometnoj Ligi prvaka, odnosno bio je to deveti pokušaj za PPD Zagreb (imaju i jedan remi), ali nije u dvije utakmice Vujošević vodio momčad. Nije to bila neka specijalno dobra predstava Vujovićevih izabranika, ali ovog su puta bolje reagirali na neke stvari. Nije tu bilo one mlitavosti koja jako ljuti Vujovića. Čini se kako je igračima došlo iz gu*ice u glavu, kako se ono kaže u narodu. Dobro da je, zato što je frustracija u momčadi do ove utakmice bila velika.

PPD ZAGREB KONAČNO UPISAO POBJEDU U LIGI PRVAKA: Pali su Norvežani, ali jedna stvar izgleda zaista poražavajuće i demotivirajuće

Dobro se to vidjelo prošlu srijedu u Breastu u SEHA ligi, kad je Vujović poludio na svog igrača na minuti odmora. Tad se jako dobro moglo vidjeti koliko je ozbiljna već frustracija zbog nemoći momčadi koja nikako da krene s mrtve točke. Stoga, pobjeda protiv Elveruma nije obična, bilo kakva. Itekako je bitna i zbog mira u kući, samopouzdanja igrača i “krvi koju su sad ovi mladi lavovi nanjušili”, kako nam je to sam Vujo rekao u razgovoru dan nakon utakmice…

Marin Tironi/PIXSELL

‘Ovo je bitno za samopouzdanje čitave momčadi’

“Smatram da nije to sad bilo tako dobro od nas, ali je ipak bolje i pobjeda je najbitnija. Imali smo težak tjedan, opet smo imali crnu rupu u drugom poluvremenu koja je za nas tako nekako već i uobičajena. Momčad se odjednom ugasi, bude totalno bez energije, ali sreća nas je pomazila i došli smo do bodova. Ovo je bitno za samopouzdanje čitave momčadi.

VESELIN VUJOVIĆ ZA NET.HR: ‘Nikad u životu nisam trpio ucjene, tako sam tada mislio. Pa zar se Červara moglo trpiti, a mene nije’

Dobro je i to što smo imali energiju koja u ovim ranijim utakmicama nije postojala. Momčad je imala kemiju, zajedništvo, međusobno su se bodrili, griješili, padali zajedno, dizali se…. Takvi smo došli do pobjede u toj utakmici i zadržali kakve-takve šanse za prolaz u drugi krug. One su, doduše, male ali mi se nećemo predavati.

Drago mi je što vidim svoje momke sretnije, zadovoljnije, nadam se i gladnije pobjeda. Iako, ja sam se malo našalio s njima kazavši im nakon pobjede da su tri, četiri mjeseca bili u mišjoj rupi, kako ih nije bilo nigdje, kako se niti za osobnu kartu nisu smjeli slikati a sad nakon prve pobjede odmah stavljaju objave na društvene mreže, Instagrame, slavi se… Tako da je bilo smijeha malo na tu temu, ali u principu sve je bolje i drugačije kad se pobijedi”, kazao nam je Veselin Vujović u uvodu razgovora koga smo upitali na koji je način prodrmao igrače? Jer, bilo je teško, igrači su izgledali dosta pogubljeno i nesigurno, imali su manjak samopouzdanja što je normalno u takvoj situaciji, a na terenu nikako da krene. Korak naprijed, nazad dva. Poput nekog lošeg plesa…

‘Umri bre više da te ne gledam’

“Jučer kad sam došao u Arenu nisam uopće ulazio na teren nego sam otišao ravno u svlačionicu jer sam se bojao prazne dvorane. Ok, bila je prazna ali opet bilo je više ljudi nego što sam očekivao. Rekao sam svojim igračima ‘slušajte, nemojte razmišljati o tome koliko će ljudi doći i da vam to bude motiv. Evo, ja da sam u Zagrebu, da nisam trener momčadi i da imam nekih obveza, ne bi možda odlučio doći na utakmicu gledati Zagreb-Elvorum, što zbog rezultata i stanja na tablici, što zbog svega toga. Neka budu na utakmici naši članovi obitelji, naša familija, to nam je dovoljno. Ali, napravite sve da date sve od sebe protiv suparnika. Ako je danas 500 da slijedeći put bude 1000 ljudi. Vi dovodite publiku, ne dolazi ona sama. Samo vašim odnosom na terenu, prema zadacima, e na taj način ćete ih dovesti u dvoranu. To je jedini način. Znate, ljudi to prepoznaju, ljudi znaju i vide, jako dobro vide kad se neko bori, kad želi nešto napraviti za boje svog kluba, za svoju zemlju… Tako da eto, malo sam s njima na tu temu pričao”, objašnjava nam Vujović s kojim nas razgovor odvodi i prema spomenutoj situaciji u Brestu. Vujović je tada svom igraču za vrijeme time-outa, vidno naživciran, rekao:

“Umri bre više da te ne gledam”.

Naravno, situacija je odjeknula u medijima i na društvenim mrežama. Vujović je poznat kao temperamentan trener koji se zna izderati na svoje igrače. Nije jednom plasirao izjavu koja se odmah našla pod povećalom. On nema dlake na jeziku, reći će sve što mu je na duši, što smatra da u tom trenutku mora reći. U redu, ovo je ružno zvučalo, ali dosta je toga u priči kako tko gleda na stvari. Netko će kazati kako, primjerice, u odgoju djece nije dobro galamiti na njih ili, ne daj Bože, udariti ih. Ima i onih koji će, pak, kazati i koji govore kako je “batina iz raja izašla” i kako se galamom puno toga postiže. Trener ponekad mora zagalamiti na igrača. Trener galami na svoje igrače kako bi ih malo prodrmao, probudio. Dobro, granica se neka mora znati, ali isto tako ne treba od buhe raditi slona…

‘Moja izjava i situacija dobili su u medijima negativnu konotaciju’

“Ta moja izjava i situacija dobili su u medijima negativnu konotaciju. Radi se o igraču Aleksu Vlahu. Rekao sam mu prije utakmice da mora reagirati, pomaknuti se, da previše promašuje zicere, da je odsutan. ‘Ajde molim te živni malo, povućeš se kao da umireš’. Takav mi je bio komentar, ali kad sam isp*zdio onda sam mu rekao u stilu: ‘Dobro, sad kad umireš, pa ajde onda umri više je*ote’, razumijete me što vam želim reći… Uopće nisam bio svjestan svega toga, ali moram vam nešto kazati kad je već bilo toliko komentara na tu temu, i u Sloveniji i u Hrvatskoj, a i šire. Ja njima ne mogu poslati poruku putem Twittera, Facebooka, SMS-a i Instagrama ‘dajte molim vas zapnite malo, molim vas igrajte’…

Transparentan sam čovjek i mene su i u Zagreb i u reprezentaciju Slovenije pozvali jer sam takvog karaktera, takav kakav jesam, da igračima prenesem na svoj način, onako kako znam, ono što im je činiti na terenu kako bi bili bolji, uspješni… Prije svega svi oni znaju koliko ja njih volim. Prvo svojim igračima pokažem ljubav i kažem im da kad god ja na njih galamim, vičem, da se moraju dobro zamisliti što su to debelo za*ebali. Jer, ako netko tko nekog voli galami na njega, znači da su napravili veliko s*anje.

‘Da je bilo kakvog otpora bilo prema meni oni ne bi ovako odgovorili kao što su to napravili protiv Elveruma’

Da je bilo kakvog otpora bilo prema meni, i od Vlaha i od čitave momčadi, oni ne bi ovako odgovorili kao što su to napravili protiv Elveruma. Nitko u klubu na tu temu nije samnom razgovarao, ali nitko. Nitko u ekipi poslije utakmice u Brestu, kao niti za vrijeme puta nazad, nije to spomenuo, niti je Vlah to tako shvatio tragično, dok to netko na RTL-u nije to pustio, dobronamjerno, zlonamjerno, ne želim ulaziti u to. Svi oni znaju zašto su mene ovdje doveli.

Kad bolje razmislim, svi oni koji su me voljeli prije tih nekih mojih ispada i izjava, oni će me i dalje voljeti. Oni koji me nisu voljeli, oni me i dalje neće voljeti. Ta kritična masa kod mene se ne mijenja. Prosječni čovjek pamti moju izjavu, vijest o meni dva dana, a već treći, četvrti dan se toga neće sjećati. Uvijek sam bio na udaru zbog mog karaktera. Ali, rukomet je takva igra. Puna kontakta, adrenalina. Moraš pokazati snagu, karakter, m*da na terenu, sve ono što ti treba u ovom sportu da dođeš do pobjede”, rekao nam je Vujović i u potpunosti nam se otvorio:

Hrvoje Jelavic/PIXSELL

“Nikad nisam uvrijedio igrača na osobnoj osnovi, nikad mu nisam opsovao porodicu, sve što kažem, kad zagalamim, to je trenutni pokušaj vađenja iz neke negativne situacije, zbog motivacije itd… Svjestan sam da sam ja javna osoba i da kao takva trebam snositi odgovornost za sve što kažem. Jasno mi je da me javnost komentira, tako i treba biti.

‘Snosim odgovornost i idem dalje, pa gdje doguram – doguram’

Snosim odgovornost i idem dalje, pa gdje doguram – doguram. U trenucima kad se počnem pitati, bilo zbog rezultata ili nečeg drugog ‘što je meni ovo trebalo’, onda se pojave ljudi koji su me u Zagreb doveli. Gobac, Šupuković, Jović, Valčić, ljudi koji apsolutno bolje rezoniraju i analiziraju situaciju od mene i oni mene smiruju na jedan fin i prijateljski način, da ne pregorim u svemu tome. Govore mi da je ovo samo jedan prolazni period kad bi mi trebali napraviti neke filtere, vidjeti i odlučiti tko od ovih momaka može a tko ne odgovoriti visokim zahtjevima takog visokog nivoa, kakav nas slijedeće sezone čeka u jedinstvenoj grupi u Ligi prvaka.

Također, da izaberemo ili ako uspijemo pronađemo pojačanja, te da formiramo jednu zdravu momčad. Ja sam sebi postavljam velike ciljeve. Nikad ne mogu dopustiti kazati onako non šalantno ‘ajde, ovu sezonu smo kiksali, budemo mi to već slijedeće’. Ne, u svakoj utakmici moramo ići do kraja. U subotu putujemo u Szeged i tamo ćemo napraviti sve da pobijedimo. Isto ću tako pristupiti i PSG-u. Jer, samo tako mogu naučiti svoje igrače da postanu pravi, karakterni, da počnu pobjeđivati. Ako mi budemo gubili utakmice prije nego što one počnu, onda na nju nije trebalo niti doći”, iskreno će Veselin Vujović koga smo upitali i zašto je momčadi samopouzdanje ponekad na nuli, odnosno zašto su igrači na treningu super, razvaljuju, lete terenom, ali kad dođe utakmica onda dođe do neke blokade?

Objašnjenje zašto dolazi do blokade kod njegovih igrača

“To se događa zato što oni sumnjaju u svoju kvalitetu. Onda se nagomilaju porazi, pa su komentari oko njih negativni. Sve to ima svoju logiku. Komentari su svakakvi, od da oni nisu za to pa do toga da su promašeni slučajevi, da je klub pogriješio s njima. Kad pričate mački da je miš, ona će nakon nekog vremena početi govoriti da je miš. Kad joj govorite da je lav, ona će govoriti da je lav. To sve djeluje na psihu.

Marin Tironi/PIXSELL

Zato je ova pobjeda velika, ali nemojmo sad poletjeti, nemojmo skakati visoko i od pobjede raditi ne znam što više nego što u stvari je. Ali, pobjeda protiv jakog protivnika je bitna za samopouzdanje, da ovi mladi lavovi osjete krv, shvate da mogu, da svatko ima slabu točku u igri, da moraju i mogu postati bolji. Ima u momčadi igrača koji nikako da odgovore mojim zahtjevima, ali ti igrači i sami znaju u kakvoj su situaciji, oni to sami osjećaju po rotacijama, nekim određenim situacijama, izmjenama u sastavu, po šansama koje dobijaju. Ne znam, vidjet ćemo što će biti s takvim. Ja sam trener koji se, u principu, jako rijetko odriče igrača. Ako netko baš ne može, a ja sam ga doveo, istu krivicu snosim ja što sam pogriješio u procjeni. Ne može samo on biti kriv. Odgovornost za neke stvari moraju biti šire. Mi ćemo situaciju dobro analizirati, nadam se da ćemo naći najbolje riješenje za sve”.

Otišlo u tri godine 19 igrača

Od onog Zagreba koji je Vujović vodio prošli put ostao je samo Zlatko Horvat. Otišlo je u tri godine 19 igrača. Puno previše da bi se nešto ozbiljno napravilo. Samo se gomilaju igrači, bez neke selekcije, analize igrača pojedinačno. Tko može igrati obranu, tko ne može, koliko nam je igrača točno potrebno za pozicije, tko u biti može igrati u oba pravca, što današnji moderni rukomet i zahtjeva? To su pitanja na koja bi u Zagrebu trebali imati odgovor, točnije na koja su trebala imati adekvatni odgovor… Uz to, događa se to da neki igrači nemaju niti empatiju za situaciju u kojoj se klub nalazi, a kamoli za nešto više, odnosno vrijednost odgovoriti na sve postavljene zahtjeve trenera i struke u klubu…

Hrvoje Jelavic/PIXSELL

“To je ono što ja govorim. Izgubi se utakmica, a ja idem kući kao da sam lud. Nikome se ne javljam na telefon, kući ne razgovaram niti sa suprugom nego buljim u televizor. Neću večerati nego u tom trenutku hoću crknuti. A netko tko je zaj*bao pet prilika na terenu, kompletnu utakmicu, ode u šetnju ili ga vidim na društvenim mrežama da se tamo krevelji, smije, da ga boli briga. Pa tko je ovdje lud?! Protiv Spartaka iz Moskve u regionalnoj ligi dobit će priliku igrači koji su do sad manje igrali, pa da i njih vidimo. U Szegedu ćemo pokušati slaviti. U zimskom prijelaznom roku ćemo probati dovesti neke igrače, vidjet ćemo što će biti. Ali, mi ne odustajemo. Imamo viziju, imamo cilj koji želimo ostvariti. Ima puno posla, ali vjerujem u nas”, zaključio je Veselin Vujović.


Povratak na Net.hr