Razbili smo Francuze totalno! Uvijek sam govorio, ako imamo dobrog golmana, teško nam bilo tko može parirati! Duvnjak je bio strašan, ne treba zanemariti ni ove ostale, ali Mirko, Mirko je bio maestralan! Da nije bilo njega, ne bi bilo ni kontri, on je zavio Francuze u crno. Kompletno, dojam je fenomenalan, Francuze smo ovoga puta baš ponizili!
Ali početak je bio lud. Mi smo svi skočili kad su isključili Vukovića. Ono je bilo za dvije minute, ali za crveni karton ni blizu: kakav crveni karton, pa tek je počela utakmica. Igrači su našpanani, takve stvari se događaju, ja sam mislio da će mu možda dati žuti karton ili dvije minute. Mi smo kod kuće svi skočili, bilo je tu psovki, nema člana porodice kojeg se sucu nismo sjetili!
Ali da ne griješim dušu. Suci su korektno odradili posao. I oni su isto bili pod velikim pritiskom, možda je par odluka bilo na francusku ili našu stranu, ali sve je to bilo u granici korektnosti, tu nema priče. Evo, sad mi se prolio šampanjac dok pišem ovo. Ali kakva je samo bila naša obrana s Mirkom na čelu. Kad pogledaš učinak svih njihovih vanjskih igrača, oni su zabili možda tri, četiri gola svi kupa. Dakle, jasno je koliko je naša obrana bila dobra, kako smo ih zatvarali, kako smo uvijek bili u kontaktu, koliko je to bilo pokretljivo. Ti snažni Francuzi, onakvi igrači, onakve snage i visine, da imaju tako nizak postotak šuta, pa to je stvarno nevjerojatno.
To je u biti najbolji pokazatelj snage naše obrane. Karabatić, Narcisse, Barachet i Accambray, sve strašni šuteri, zabili su zajedno tri gola. Ma nema, Alilović je bio savršen, svaka mu čast. Sad kad smo napravili ovu našu navijačku postavu, to nećemo mijenjati sve do kraja.
To je nešto posebno, nema Lackovića, nema Vukovića, nema Balića, a mi razvalimo ekipu koja hara svijetom već sedam, osam godina. I sad ću reći nešto o Baliću. Duvnjak je izrastao u pravog igrača, u vođu reprezentacije, ali mi bismo s Balićem bili još jači, nikako slabiji. Sto posto. On je pozitivac. Njemu svi igrači posvećuju golove, vidjeli smo koliko ga cijene, on bi samo pomogao, nikako odmogao.
Ali idemo dalje. Danci nas čekaju u polufinalu i odlična su ekipa. Sad trebamo zaboraviti Francuze kao da nikad nismo igrali s njima. Ja ću biti razočaran ako Hrvatska ne osvoji zlatnu medalju, s ovakvom igrom, s ovakvim pristupom. Danci zaslužuju svaki respekt, ali nije bitno protiv koga igramo. Bitno je da i dalje funkcioniramo ovako. Nama u ovoj igri ne može nitko parirati. Jer ovo kakvu mi kontru i polukontru igramo, to je čudo. I kako sam ja sve ovo doživio, mislim da smo pobjedom protiv Francuza preuzeli primat u svjetskom rukometu. Jer kad se pogleda kojom lakoćom i dominacijom mi rješavamo sve protivnike, to je nešto posebno. A naši igrači su u najzrelijim godinama i mislim da ćemo sljedećih pet godina vladati svjetskim rukometom.
Kako sada stvari stoje, očekujem veliko finale Hrvatska – Španjolska. Nisam otpisao Slovence, ali da se polufinale Slovenija – Španjolska igra na nekom neutralnom terenu, bilo bi tu borbe. Ovako je teško očekivati bilo što drugo osim pobjede Španjolaca. I nemojte misliti da su Španjolci kalkulirali u grupi. Igrali su oni protiv nas do kraja, dođemo li mi ovakvi u finale i ako suđenje bude korektno, pobjeda je naša.
Zato šaljem poruku našima za kraj. Ne smijemo se zaustaviti na Francuzima, moramo otići do kraja jer, jednostavno, lijepo nas je gledati kako igramo. I to je to, dragi moji. Navijajte i dalje.
specijal-201301070685004-SP u rukometu 2013
