Analiza: neuigranost i manjak agresivnosti uzrok su poraza rukometaša od Danske
Zanemarivanje dobrih akcija iz Poljske pokazalo se pogrešno
Kvalifikacije rukometaša za Olimpijske igre nisu počele uspješno za hrvatsku reprezentaciju. Naravno, poraz 28-24 od Danske na njihovom terenu ne treba shvatiti kao katastrofu, pa niti neuspjeh, ali je ovim porazom Hrvatska dovedena u situaciju da u nedjelju protiv Norveške nema pravo na pogrešku.
Utakmicu je Hrvatska reprezentacija otvorila jako dobro. Posebno je impresivan bio vratar Ivan Stevanović sa 7 obrana za 15-ak minuta, čime je otvorio mogućnost odvajanja na veću razliku. Ipak, problem je najbolje sažeo izbornik Željko Babić koji je u izjavi poslije utakmice rekao da je momčad igrala dobro, ali to nije naplatila. Nekoliko dobrih prilika je završilo na okviru gola, dogodile su se neke neforsirane pogreške, što je Dansku zadržalo u igri. Drugo poluvrijeme Hrvatska je srljala iz greške u grešku, obrana je bila loša i Danska je mirno iskontrolirala utakmicu iako se u jednom trenutku Hrvatska vratila u igru.
Obrambeni problemi
Babić je napravio popriličnu promjenu paradigme u odnosu na prethodnike. Protekom vremena skloni smo romantizirati stvari. Pamte se golovi i atraktivni potezi, a zaboravlja se kako je Lino Červar sva odličja iskovao u vatri fanatične obrane i batinanja protivnika u 3-2-1. Goluža također, jer ne zaboravimo kako je i on je osvajao odličja i unaprijedio obranu. Igralo se ponešto drugačije, s manje udaranja a više blokova, oslanjajući se na trčanje kontri. Obranom se radila razlika, dok se u napadu improviziralo, oslanjalo na kontre i/ili individualne poteze.
Babić naglasak stavlja na napad, dok u obrani pokušava instalirati potpuno drugačiji sustav. Koji nažalost ponekad zakaže. Glavna obrambena postavka je 5-1 s Duvnjakom na prednjem, ali bitnije od same formacije su instrukcije koje su igrači dobili. U ovom sistemu se traži brzo kretanje s puno pomaganja, iskakanje s crte u udvajanje protivnika; preuzimanja a ne prekršaji, presječene lopte a ne blokovi. Naglasak je na pokretljivosti, radi se relativno malo prekršaja, što je dosta drugačije u odnosu na igru koju reprezentativci prakticiraju u domaćim prvenstvima.
Obrana koja je sistemski komplicirana, možemo reći i prilično moderna, ali zbog svoje kompliciranosti traži uigravanje. Upravo je neuigranost i manjak agresivnosti uzrok zbog kojeg je Danska ostvarila uvjerljivu pobjedu.
Buntićevih pet golova zvuči odlično, ali da mu pribrojimo tri izgubljene lopte, nekoliko promašaja i četiri gola koja je Hansen zabio preko njega, ocjena korisnosti više nije toliko visoka. Naravno, krivica za poraz ne leži na Buntiću ni na jednom igraču pojedinačno, ali nešto što je u teoriji trebalo donijeti prednost se nije pokazalo dobrim rješenjem
Čak 17 golova primljenih u drugom poluvremenu, potpuno razmahan Mikkel Hansen koji je ponovo dokazao da je jedan od dva najbolja rukometaša svijeta, manjak oduzetih lopti pretvorenih u kontre, pa i prelazak na 6-0 dokaz su da je utakmica izgubljena u obrani. Naravno, postoje i objektivna opravdanja. Ključni čovjek ove obrane je Marko Kopljar koji igra ozlijeđen što se i jako dobro primijetilo, s obzirom da je nakon prvog sjedanja na klupu oko 20. minute kvaliteta obrane opasno pala.
Igrali smo bez prvog lijeva beka iz Poljske, Sliškovića, tako da je Babić u napadu često igrao s igračima koji nemaju tu obrambenu moć. Međutim, sigurno da je trebao ranije reagirati, što promjenom formacije, što promjenom zadataka, tražiti manje preuzimanja a više dosadnih prekršaja kojima bi razbijao ritam domaćinu.
Promjene u napadačkom sistemu
Rekli smo kako Babić težište igre prebacuje na napad. U Poljskoj je napad funkcionirao odlično, obrana je bila pokretač napada s obzirom na koncentraciju prema presijecanju lopti. Igrao se moderan rukomet, brzi centar kroz čitavu utakmicu, na postavljenu obranu složeni napadački setovi s puno križanja vanjskih igrača, ulasci krila na crtu pa i igranje s dva pivota. Već nakon jednog turnira se vidio pomak, jer se igralo s puno manje oslanjanje na individualnu kvalitetu nego što je bio slučaj kod prethodnika.
Protiv Danske kao da je napravljen korak unatrag. U Poljskoj smo bili svjedoci da je temeljna poluga za funkcioniranje napada bila igra Karačić–Marić, koja u petak nije dobila gotovo nikakvu priliku. Babić se odlučio na pojednostavljivanje sistema, i postavljanje 3 vanjska igrača moćna u igri 1 na 1. Cindrić, Pavlović i Buntić su iznimno potentni u probijanju protivnika, ali im nedostaje kreacije za druge, te je patila tečnost napada.
Poseban problem su bile izgubljene lopte i isforsirani šutevi, što je Dancima otvaralo mogućnosti za tranzicijski napad.
S obzirom na to koliko je duboka bila obrana Danaca, strateški odluka možda i nije bila toliko loša u teoriji, ali manjak izrađenih šuteva za bekove, nestvaranje viška na krila i samo jedan gol pivota jasan je pokazatelj kako ni napad nije bilo na potrebnoj razini. Dodatno, sva trojica su loši obrambeni igrači, što također utječe na realnu procjenu učinkovitosti.
Buntićevih pet golova zvuči odlično, ali da mu pribrojimo tri izgubljene lopte, nekoliko promašaja i četiri gola koja je Hansen zabio preko njega, ocjena korisnosti više nije toliko visoka. Naravno, krivica za poraz ne leži na Buntiću ni na jednom igraču pojedinačno, ali nešto što je u teoriji trebalo donijeti prednost se nije pokazalo dobrim rješenjem, te možemo zaključiti kako je zanemarivanje uspješnih akcija iz Poljske bila pogreška.
Manjak koncentracije
Kad uzmemo u obzir kako je poraz od -4 ostvaren uz čak četiri promašena sedmerca i nekoliko zicera, gotovo bez ijedne kontre, dolazimo do saznanja da smo, usprkos problemima u obje faze igre, uz samo malo koncentracije mogli riješiti pitanje plasmana u Rio. Stevanović je imao odličnu predstavu na otvaranju, ali nekoliko njegovih obrana nije materijalizirano jer su Danci skupljali lopte i zabijali iz drugog pokušaja. Na ovoj razini, uz takve dekoncentracije, uz čak četiri promašena sedmerca teško je očekivati dobar rezultat. Danci nisu bili savršeni ali zasluženo su odnijeli pobjedu.
U Poljskoj je napad funkcionirao odlično, obrana je bila pokretač napada s obzirom na koncentraciju prema presijecanju lopti. Igrao se moderan rukomet, brzi centar kroz čitavu utakmicu, na postavljenu obranu složeni napadački setovi s puno križanja vanjskih igrača, ulasci krila na crtu pa i igranje s dva pivota. Protiv Danaca kao da je napravljen korak unazad
Mjesta za uzbunu jednostavno nema. Utakmicu s Bahreinom treba odraditi imajući na umu Norvešku, odmoriti ključne igrače u oba smjera. Bahrein nije ekipa dorasla ovoj razini stoga bi bilo razumno dati poštedu Duvnjaku i Kopljaru, pa i Štrleku. S Norveškom ove godine imamo i dobra i loša iskustva, te nam nikako nisu nepoznanica. Očekuje nas još jedna kvalifikacijska utakmica i potrebno ju je odraditi na razini. Tu neće biti mjesta za dekoncentraciju, manjak agresivnosti i pozicijska gubljenja u obrani.
Babić mora razmisliti i o napadu, koliko je ispravno razmišljanje prebacivanje na individualni naglasak u igri u kontrastu na naznake vrhunskog rukometa koje smo pokazivali na Europskom prvenstvu u Poljskoj. U utakmici s Norveškom će postojati doza pritiska, ali ova momčad je pokazala kako je sposobna nositi se s time. Na njima je da to opet dokažu.