Prošlo je točno 30 godina otkako je svijet Formule 1 naglo utihnuo, 30 godina otkada je Velika Nagrada San Marina postala samo sjećanje na taj koban događaj, 30 godina otkada nas je napustio jedan od najvećih vozača u Formuli 1, Ayrton Senna.
Potpuno neočekivano, svoju posljednju utrku života odvozio je 1. svibnja 1994., kada je u sedmom krugu na stazi u Imoli u zavoju Tamburello izgubio kontrolu nad bolidom i izletio sa staze. Njegova smrt otada je promijenila svaki aspekt ovoga sporta.
Sigurnosne mjere u F1 morale su biti promijenjene, a dvije nesreće istog vikenda dodatno su potvrdile sve za što se veliki Senna zalagao. Međutim, izgleda da su dva života trebala biti izgubljena kako bi se njegove riječi ozbiljno shvatile.
Vikend u Imoli bio je jedan od najmračnijih u povijesti ovog sporta. Najprije je Rubens Barrichello pri teškom sudaru završio bez svijesti, ali je na svu sreću prošao bez većih ozljeda. Zatim je na dan kvalifikacija Austrijanac Roland Ratzenberger pri udarcu od 300 km/h izgubio život, na istom onom zavoju na kojem je dan poslije Senna zauvijek otišao.
Ayrton je bio jedan od onih koji su s bolidom bili kao jedno, a svoje je umijeće iz vikenda u vikend pokazivao na različitim stazama. I ne moraš biti ljubitelj Formule 1 da bi ga primijetio na stazi. Vjerovao je za sebe da je najbolji ikad, a upravo tako je i vozio.
Nije mu dugo trebalo da pokaže kakvim talentom barata. Sve je, kao i inače, krenulo iz kartinga gdje je odmah pokazao da može biti prvak. Pobjede su se nastavile nizati, ali ponude za Formulu 3 nisu stizale. Naljutilo je to tada mladog Brazilca koji je u tom trenutku umalo odustao od sporta. Međutim, želja je bila jača od ponosa.
Nakon osvojene svjetske titule u Formuli 3, odlučio je odbiti ponudu Mclarena i u sezoni 1984. voziti za Tolman, tada osrednju momčad. Prvi bod osvojio je već u drugoj utrci karijere, a prvu pobjedu osvojio je godinu dana kasnije za momčad Lotus.
Svi su znali da će veliki Senna sigurno biti svjetski prvak, a godina 1988. upravo je to i potvrdila. Pobijedio je Ayrton u bolidu Mclarena, a ujedno i protiv momčadskog kolege, najvećeg rivala i tada dvostrukog svjetskog prvaka, Alaina Prosta. Naredne su sezone donijele zauvijek zapamćene borbe između ove dvojice nevjerojatno talentiranih vozača.
Senna je s britanskom momčadi osvojio 3 svjetske titule (1988., 1990., 1991.), a posljednji je put na najvišoj stepenici stajao 1993. godine, a onda je za njega sve krenulo nizbrdo. U narednoj je sezoni vozi za Williams koji je na kraju imao iznimno nespretan bolid koji Brazilcu nije nimalo odgovarao.
U prve dvije utrke te sezone (1994.), prvi puta u karijeri, nije osvojio niti jedan bod, a zatim je uslijedila Imola…
Ayrton Senna, neustrašivi vozač koji će zauvijek ostati u sjećanjima kao briljantan um koji je na stazama vozio kao nitko prije. Kišni čovjek, kako su ga zvali, zbog njegove nevjerojatne vožnje u kišnim uvjetima. Vozač koji je dugo vremena držao rekord za najviše prvih startnih pozicija (65 pole positiona u 161 utrci). Kralj Monaka, koji je kneževinom apsolutno 'vladao' i osvojio ju rekordnih šest puta. Senna kojeg danas možemo vidjeti u Imoli samo kao kip koji će uvijek podsjećati na taj 1. svibnja 1994. godine.
