Ubojice divova siju strah gdje god da se pojave. Ne samo na terenu, gdje su beskopromisnim napadačkim nogometom već otpuhali Real Madrid i Juventus, što im je i donijelo taj novi nadimak, nego i u medijskim nastupima.
“Ne zanima nas to jesmo li favoriti ili autsajderi”, izjavio je Ajaxov trener Erik ten Hag pred polufinalne okršaje Lige prvaka. “Naravno da poštujemo suparnika, ali oslanjamo se na vlastite kvalitete. Polufinale je super, ali nećemo sjediti na lovorikama, želimo više i bolje i znamo kako doći do toga.”
Ten Hag pokazao je s kakvim samopouzdanjem raspolaže njegova momčad u ovom trenutku. I dok je svijet s nestrpljenjem iščekivao prvi sudar Tottenhama i Ajaxa u njihovoj povijesti, jedan čovjek se hvatao za glavu. Vjerovatno samo direktor Spursa Daniel Levy zna konačne troškove izgradnje novog White Hart Lanea na kojem je dočekao goste iz Amsterdama, ali Mauricio Pochettino svakodnevno osjeća posljedice takve investicije.
Donny van de Beek je pogodio nakon akcije u čiju su završnicu stigla sedmorica Ajaxovih igrača. Agresivnost. Hrabrost. Nezaustavljiva sila
Bez ozlijeđenog kapetana Harryja Kanea i suspendiranog Sona Heung-mina, Tottenham je završio s Fernandom Llorenteom u vrhu napada. Krpao je Pochettino i vezni red, u kojem je Victor Wanyama bio jedini defenzivno orijentirani igrač. Sa skučenim manevarskim prostorom, bez dubine u napadu i ravnoteže u veznom redu, procijenio je da rasporedom s petoricom igrača u zadnjoj liniji može najbolje odgovoriti na izazove koje Ajax nosi sa sobom.
Dodatnim obrambenim igračem trebao je smanjiti horizontalne distance među igračima zadnje linije kroz koje se gosti inače s lakoćom provlače i omogućiti iskakanje vanjskih stopera Tobyja Alderweirelda i Jana Vertonghena iz zadnje linije na suparnička krila, čijim uvlačenjem Ajax stvara višak u sredini terena i dobiva platformu za kombinatoriku. U planiranju kako usporiti Ajax, Pochettino je, međutim, podcijenio želju gostujućih igrača za nadigravanjem i energiju koju ulažu u svaku napadačku ili obrambenu akciju. To ga je koštalo.
Pochettino mijenja
Svojom odlukom da pokuša osigurati obrambenu stabilnost tako šte će zaigrati s trojicom stopera dodijelio je jasne obrambene zadatke Ajaxovoj napadačkoj liniji, koja je zahvaljujući geometriji domaće momčadi mogla cijelo vrijeme igrati blizu gola Huga Llorisa i vrebati šansu za brzu tranziciju po osvajanju lopte.
Tottenham gradi napad od golmana koji u nedostaku boljih opcija pod pritiskom Dušana Tadića prebacuje loptu uz desnu aut-liniju za Kierana Trippiera. Engleski reprezentativac bi kao bočni u formaciji 5-3-2 radi svog pozicioniranja obično imao dovoljno vremena da smiri loptu i odabere opciju za nastavak napada u sudaru sa ekipom koja igra u 4-2-3-1, ali tu do izražaja dolazi Ajaxova agresivnost. Dok je lopta još u zraku, Nicolás Tagliafico s lijevog beka iskače na Trippiera i ulazi u duel s njim, a vezni igrači odsijecaju preostale opcije za dodavanje. Tottenham ostaje bez ventila preko kojeg će rasteretiti napad i postaje još jedan objekt koji će nezaustavljiva sila pomaknuti prije ili kasnije.
Svega 15 minuta je trebalo gostujućoj momčadi da iskoristi nastalu situaciju i dođe do prednosti. Donny van de Beek je pogodio nakon akcije u čiju su završnicu stigla sedmorica Ajaxovih igrača. Agresivnost. Hrabrost. Nezaustavljiva sila.
Pochettinu je vrlo brzo postalo jasno da mora mijenjati ako želi imati bilo kakvu šansu u amsterdamskom uzvratu. Ne može se uzdati isključivo u obranu, mora raditi na destrukciji Ajaxovih napada u njihovu začetku. Mora dati Ajaxu onakvu utakmicu kakvu gosti ne žele igrati.
Iz tog razloga pomiče Vertonghena na lijevi bok, a Dannyja Rosea gura u vezni red. Tottenham je rombom u veznom redu dobio igrača više na tom dijelu terena i vratio ravnotežu. Trebalo je još pronaći način kako otupiti Ajaxovu agresivnost kojom je blokiran pristup golu Andréa Onane. Vertonghenova ozljeda i uvođenje (iako nedovoljno spremnog) Mousse Sissoka pred kraj prvog poluvremena značajno je pomogla u ostvarivanju tog cilja. Dominantne fizičke predispozicije francuskog veznog igrača i ranije su tijekom sezone pomagale Spursima u sličnom okolnostima. S njim na terenu Pochettino je konačno mogao početi koristiti i Llorenteove kvalitete; Španjolac je dotad bio igrač manje na terenu.
Strah u kostima
Tottenham je prestao komplicirati i umjesto toga odlučio preskakati igru koristeći Llorenteovu visinu i Sissokove kvalitete u borbi za druge lopte. Zahvaljujući zakrčenoj sredini terena konačno je domaćima uspjelo staviti loptu pod svoju kontrolu, nakog čega su dijagonalama proigravali bekove koji su i nakon promjene formacije ostali zaduženi za davanje širine svojoj ekipi.
Zahvaljujući kockanju gostujućih krila sa svojim pozicioniranjem kojim se nastoje staviti u što bolju poziciju u slučaju eventualnog kontranapada, Trippier i Rose postaju slobodni igrači u Tottenhamovu posjedu lopte. Romb u veznom redu privlači Ajaxove vezne igrače, koji se oslanjaju na obranu čovjek-na čovjeka, dok napadači domaće ekipe vežu stopere Daleya Blinda i Matthijsa de Ligta, pri čemu ogroman posao radi Dele Alli utrčavanjem iza njihovih leđa te time sa sobom povlači Joëla Veltmana, nakon čega Davinson Sánchez bez problema pronalazi Rosea. Spursi su na ovaj način uspjeli stvoriti par pristojnih šansi, udvostručiti broj udaraca prema golu u odnosu na prvo poluvrijeme i staviti Ajax pod ozbiljan pritisak, ali promjene rezultata nije bilo.
Iako je David Neres bio bliži ovjeravanju prolaska u finale nego Spursi izjednačujućem golu, za Pochettina je viđeno u drugom poluvremenu dovoljno za nadu kako stvari može okrenuti u svoju korist u uzvratu.
Za eliminiranje Ajaxa trebat će mu ipak više od toga. Nemilosrdni u ostvarivanju svog nauma i nezainteresirani za događanja izvan svog univerzuma, Ten Hagovi su igrači samouvjereni u toj mjeri da suparnicima ulijevaju strah u kosti svojom pojavom, tjerajući ih da odustanu od svoje igre i prihvate podređeni položaj. Tlak im ne raste ni kad ih odvuku u blato. Pochettino će morati smisliti nešto drugo, konačni sudar s nezaustavljivom silom se bliži.
