'Zašto ja ne bih bio izbornik Hrvatske, a Niko...'

Dan prije sudbinske utakmice s Turskom, u 'Jedan na jedan' doveli smo Roberta Kovača, legendu čija je životna sudbina vezana baš za te Turke.

10.11.2011.
11:56
VOYO logo

Mlađi brat Kovač nam je otkrio kako se on sjeća tragičnog gola koji je Hrvatsku koštao polufinala EURO-a, kako je postao dio HDZ-ovog spota 'I moj brat Robert također' i otvoreno progovorio o temi 'braća Kovač kao izbornici Hrvatske'.

Igra se 31. minuta produžetka. Klasnić je upravo zabio povijesni gol za polufinale Europskog prvenstva. Do kraja ima desetak sekundi, Turci kreću s centra, njihov golman se sprema na ispucavanje... što vam u tom trenutku prolazi kroz glavu? Uf, teško, teško pitanje. Mogu ti reći da nikad nisam gledao taj gol koji smo primili. Još i dan-danas me boli poslije toliko godina da smo mogli tako primiti gol. Danas čovjek razmišlja kako se sve to moglo desiti, da Rakitić tako ispucava loptu i da su naša dva napadača stala ispred golmana koji je ispucavao tu loptu, sve bi bilo drugačije... Ma ne znam...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vi zapravo nikad niste pogledali tu snimku? Nisam mogao gledati tu snimku, nisam mogao...

Na loptu je skočio Šimunić, ali protivnički igrač ga je izgurao i spustio loptu pred Semiha Sentürka. Ispred njega ste ostali i vi i Vedran Ćorluka – i zablokirali... Šimunić je skočio, ali su dvojica, trojica skočila u njega. Ja bih rekao da je bio i prekršaj, koliko se mogu sjetiti, jer snimku nisam poslije nikad gledao. Ali on je njega malo gurnuo i Šimunić nije mogao očistiti tu loptu. I taj, ne znam sad kako se zvao, turski napadač, koji je na europskom prvenstvu zabijao golove k'o lud, pogodio je rašlje i izbacio nas je.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gledao sam snimku puno puta. Vi i Šimunić ste krenuli, pa stali kao da ste se bojali da ćete jedan drugom zasmetati. Zašto nitko nije ušao u blok? A ja sam htio ući i meni se čini da me je čak malo očešala lopta, nisam sad isto siguran, teško je to reći. Već je toliko prošlo, a ne mogu pogledati tu snimku da sa sigurnošću mogu reći kako je sve bilo.

Tada ste imali 34 godine, igrali ste u Borussiji iz Dortmunda, da smo ušli u polufinale, bio bi to i vaš životni uspjeh, kruna karijere... Ma je, mi smo bili u dobroj formi, i to cijela reprezentacija. I kvalifikacije, baš nam je išlo i onda onako ispadneš... To je, ono, bol neviđena.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako je to izgledalo poslije u svlačionici, sjećate li se toga? U Hrvatskoj je bio dan žalosti, pa i više dana... Ma bilo je igrača koji su plakali, ma i ja sam plakao. Ne znaš hoćeš li tješiti nekog do sebe ili sam sebe kako ti je. Svi se pitaju kako je ovo moguće, u biti si već bio u polufinalu i onda si ispao. Samo smo gledali jedan u drugoga. Onda ti, kao stariji igrač, dođeš suigračima pa ih tješiš, pokušavaš ih malo dignuti... Ali nema riječi, malo je bilo riječi za tješenje.

EURO je završio kao u nekom snu, a onda se dogodio pad u igri naše reprezentacije... Pa je, mi nismo više tako dominantni kao u kvalifikacijama za EURO 2008. Mislim da je tu malo nedostajalo i sreće. U Ukrajini nam je falilo sreće, a u Zagrebu smo zakazali i tu smo izgubili Svjetsko prvenstvo...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što je uzrok tom padu u igri? Kad je Bilić preuzeo reprezentaciju igrali smo kao Njemačka, danas na trenutke 'pužemo' terenom kao bivša Jugoslavija... Polako se to vremenom razvijalo u krivom smjeru, nama je postalo bitnije držati loptu nego ići okomito prema golu i stvoriti neku priliku. Svi danas žele igrati kao Barcelona, ali Barcelona je jedna jedina, to je druga kvaliteta igrača. Oni drže loptu, ali u svakom trenutku mogu ubrzati akciju i zabiti gol. A ti kad ovako igraš kao mi, sam sebe zaustavljaš. Mora se više ići prema naprijed i okomito prema golu. Čim oduzmeš loptu protivniku, imaš šansu, prostor ti je otvoren. Ako to odmah ne iskoristiš, protivnik se povuče i onda je gotovo. Tada imaš probleme kao mi u Gruziji, oni se povuku, ti držiš loptu, ali nemaš šansu, ništa nisi stvorio... to je problem.

Je li dio razloga i u tome što naši igrači danas nisu više 'gladni', svi su u velikim klubovima, imaju osiguranu egzistenciju... Nije to razlog, nije to razlog. U početku su tu bili mlađi igrači koji su sa Slavenom bili u mladoj reprezentaciji, Dudu, Ćorluka, Modrić, oni su bili novi, mladi, htjeli su se dokazati i dokazali su se. Onda se Eduardo ozlijedio, malo je pao u igri, što je i razumljivo poslije takve ozljede. Ma znate što? Fali nam ona želja, ta strast: 'Na pobjedu i dat sve od sebe!' Ja ne bih rekao da oni ne žele i sada dati sve od sebe, ali oni su u nekom grču, neki strah je tu, pogotovo nakon što se nismo plasirali na SP. Možda su uzrok i kritike medija, javnosti, sve to utječe na igrače.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Plaše li vas oscilacije u našoj igri? Prije Grčke bi čovjek potpisao pobjedu i onda se desi onakav podbačaj, gdje kao igramo napadački, a ne stvorimo pravu šansu. Skoro pa neobjašnjivo... To ti je taj strah, ti znaš da možeš sve dobiti i sve izgubiti. Trudiš se, ali kako krene utakmica, sve ide u lošem smjeru, pa se počneš braniti. Najgore je što ni ti Grci nisu bili nešto fenomenalni. Ali oni su iskoristili svoje šanse i zabili.

Vi i brat definitivno falite ovoj reprezentaciji, još kad se tome pridoda izostanak onog 'starog Eduarda,' jasno zašto se ova momčad tako muči iz godine u godinu... A, čujte, ja sam uvijek davao sve od sebe. Moj stil igre je uvijek bio borbenost i nikad nisam dozvoljavao da mi netko prođe i zabije gol. Ja sam takav, kao i moj brat, naravno. Mi smo to u Njemačkoj stekli – boriti se do kraja, a pogotovo smo bili ponosni igrati za Hrvatsku kao djeca iz dijaspore. Ne znam, ali očito je da fali jedan vođa. Ja znam iz Bayerna, uvijek je bio jedan vođa, bio je jedan Kahn, imali smo i jednog Effenberga, i uvijek kad ti ne ide onda on s nekom akcijom proba dići ekipu. I to je ono što nama fali. Ti moraš biti i glasan nekad, podviknuti na suigrače, sve je to dobro prijateljstvo, ali treba baš postojati vođa koji vuče ekipu kad ti ne ide. To je bitno. Kad ti ide, onda je nebitno imaš li ti vođu ili nemaš vođu. Ali kad ti ne ide, onda je bitno imati vođu koji te diže u jednom trenutku, koji ti daje opet neku snagu i nekom akcijom zapali ekipu. To Hrvatska nema trenutno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tek danas se vidi koliko je Niko značio toj reprezentaciji. I vi, naravno, ali on je kao stariji brat i kapetan tu bio alfa i omega, praktički izbornik na terenu. Pa dobro, on je bio u sredini igre, povezivao je obranu s napadom. On je bio onaj klasični centarhalf i svojom borbenošću je sve pokrivao, sve kupio, nije bilo lopte gdje njega nije bilo. Koliko je nama u obrani bilo lakše dok je on igrao! Jer kad imaš jednog dobrog zadnjeg veznog ispred sebe koji sve kupi, ti imaš manje posla. I sad kad gledaš koliko smo mi primili golova u kvalifikacijama za Svjetsko i sad za EURO, to je... Ne znam jesmo li kad toliko primili toliko golova.

Je li vama Bilić na odlasku dao do znanja da mu je žao što napuštate momčad i da je svjestan koliko mu značite za reprezentaciju? Niko je na ovo pitanje odgovorio doslovno s: 'Nije, nije. On je već imao spremnu zamjenu...' Ja sam pričao tih dana sa Slavenom i on mi je dao do znanja kako bi htio da ostanem. Međutim, ja sam mislio da nema smisla forsirati bezveze u 36. godini. Ne bi bilo ni za mene dobro, a možda ni za reprezentaciju. A za neko priznanje, istina je da mi nije dao neko priznanje, kao ni bratu. Ali, čujte, to priznanje uvijek imaš od ekipe, to je meni bilo najbitnije, kako te suigrači prihvaćaju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prognoza za petak i prvu utakmicu s Turskom. Čovjek nakon Grčke više ne zna što može očekivati... Ma meni je isto teško reći jer ne znam kakvi su Turci. Isto su im ozlijeđeni neki bitni igrači. Znam samo da je Hiddink lukav i da će sigurno stvoriti neku ekipu koja će nama raditi velike probleme. Nama je najbitnije u Turskoj prvo ne izgubiti, a ako izgubimo, onda da bude 1:0, da možemo popraviti stvar u Zagrebu.

Svi se nadamo i navijamo za Hrvatsku, ali što ako se ne plasiramo? Što ako jedna ovakva momčad, odnosno tako kvalitetni igrači ne odu na drugo veliko natjecanje zaredom? To bi bila katastrofa. Jedno se veliko natjecanje još i može propustiti, iako je i to već ružno i katastrofa, ali dva natjecanja... To je baš ono... Ma ne bih ni razmišljao o tome, da vam iskreno kažem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vi ste se od karijere oprostili pomalo kao Mirko Filipović: 'Vrijeme je da se posvetim obitelji, da uživam u onom što sam stvorio, ja sam svoje dao.' Nije bila ključna ozljeda. Pa da, nije bilo ozljede. Mogao sam ja još hrvatsku ligu igrati, ali kad dođe vrijeme da se teže motiviraš, onda je pošteno otići sam, i zbog sebe i zbog drugih. Dolaze mlađi igrači, brži, ali mogao sam još igrati u našoj ligi koja nije tako jaka.

Kako komentirate nastup vašeg Dinama u Ligi prvaka, sve se to malo pretvara u jednu neugodnu situaciju gdje se sada broje samo golovi u mreži Dinama. Ma ne možemo mi pratiti ovo što igraju Ajax i ostali u našoj grupi. Dinamu je najbitnije bilo da zbog novca upadne u tu najjaču ligu, da mladi igrači stječu iskustvo. Naravno, ružno je vidjeti da nisi zabio ni gol, ali to je realnost našeg nogometa. Možda za dvije tri godine, ako ova ekipa ostane na okupu dođe i neka pobjeda. Međutim, očekivati danas neke pobjede u tom vrhunskom nogometu, to nema smisla.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prognoza protiv Reala u Madridu za desetak dana? Ja sam igrao u Madridu s jačim ekipama, pa sam gubio 5:3, ili 3:0, to je tako...

Ajde, konkretno, 's koliko' mislite da bi ta utakmica mogla završiti... Uh, pa to je teško reći. Ovisi koliko Real bude htio igrati. Ako Real odigra 90 minuta maksimalno, onda će biti ružno za nas, ali ako zabiju dva, tri gola i onda potegnu ručnu, bit će malo bolje. Ma nije to sramota. Vi kad gledate Real, to je brz nogomet, oni idu prema golu, nije to Barcelona.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Izgledaju puno jači nego prošle godine... Uigrani su više, ali opet kad dođe Barcelona bit će svašta. Vidjet ćemo koji će nogomet biti uspješniji, Realov direktni prema golu ili držanje lopte i čekanje na šansu.

Tko je vaš favorit – Ronaldo ili Messi? Oni su dva različita igrača, ali meni je draži Messi. Ja sam volio Maradonu jako, a Messi igra kao Maradona, čak i više zabija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što mislite o Biliću kao o treneru i o njegovoj navici da ne želi javno priznati neke stvari koje nisu dobre u igri naše reprezentacije, a svi ih vide? On kao trener stoji iza svoje ekipe. On u ekipi kaže što je loše, a ne želi to iznositi u javnosti. Ja mislim da ako je nešto loše, moraš to reći igračima, ali moraš reći i javno da bi i igrači razmišljali o tim stvarima. Ako ti uvijek kažeš novinarima da je sve dobro, ne znam... Igrači moraju osjetiti što su odradili, ili što nisu odradili... Inače, Bilić kao trener, teško je procijeniti, o svakom treneru govore njegovi uspjesi. Ja sam bio dobar s njim, ali drugačije je to u reprezentaciji i u klubu, s trenerom s kojim si stalno.

Kakav bi, po vama, brat Niko bio kao trener i izbornik? Ma on bi bio pravi trener. Obožava nogomet, uporan je, sada uči u Salzburgu, on je baš tip koji bi mogao biti dobar trener, pa i vrhunski trener.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Evo jedan pogled u budućnost. Npr. za pet godina na klupi Hrvatske – Niko izbornik, i brat Robert također – kao pomoćnik... Ahaha, čekaj, a zašto ja ne bih bio izbornik, a on pomoćni trener, ha?

Pa on je stariji brat, valjda postoji neki red? A dobro, dobro. A zašto ne? Sve je moguće u nogometu... Dobro, sad ozbiljno, ja se tek upuštam u te trenerske vode, ali mislim da Niko ide pravim putem, da uči od početka, od osnovnih stvari, mislim da će on kad-tad biti prvi trener, i kad skupi iskustvo može biti i izbornik. A sad, hoćemo li mi biti ikad zajedno kao treneri u reprezentaciji, to će pokazati vrijeme, ali bilo bi lijepo, to je sigurno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

http://www.youtube-nocookie.com/v/mEGtMkL6e7o?version=3&hl=en_USIgrali ste u Njemačkoj, Italiji, živjeli u velikim europskim gradovima, Torinu, Münchenu, a karijeru završili u Zagrebu. Sada ste tu, živite na Šalati. Gdje vam je bilo najljepše? Svugdje je bilo lijepo, ali nema sumnje, ovdje u Hrvatskoj mi je najljepše.

Koliko je supruga Anica utjecala na izbor klubova u kojima ćete igrati? Naravno da pričam sa svojom ženom o zajedničkoj budućnosti, ali odluka o mojoj karijeri opet na kraju pada s moje strane. Dogovaramo se, ali odluka je moja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ajde, priznajte, tko je gazda u kući? Vi ili Anica? A pa uvijek je žena gazda kuće.

A znači došlo je već do toga, obično je u početku muški gazda, a žena preuzme malo poslije... Ma nije, nek' ona kući, a ja ću vani, hehehehehehe.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Izbori su pred nama i ne mogu ne pitati za onaj predizborni spot koji ste Niko i vi snimili za HDZ. Mnogi su vas zapamtili po onoj slavnoj rečenici: 'I moj brat Robert također.' Kako danas gledate na sve to? Ma ja ga nisam ni snimao. Mene je moj brat samo spomenuo.

Ma je, istina, ali nekako je na kraju percepcija ljudi bila kao da ste i vi bili u spotu... Tako je ispalo na kraju, da. Ali znate, mislim da je to prije bila drugačija situacija. Sad, ja ne znam. Sanader je na suđenju, njemu se mora i dokazati to sve. Možda Niko danas ne bi to snimio da je znao neke stvari, ne bih sad želio komentirati svog brata, ali bila je to sasvim drugačija situacija.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Biste li vi snimili takav spot? Ja danas ne bih snimio taj spot sigurno, mogu reći za sebe osobno. Ali, to je bila sasvim drugačija situacija, prije, ni ne znam ni koliko više, šest, sedam godina.

Toma
Otok iskušenja
Senorita 89
Versailles
hABAZIN VS. mAGYAR
default_cta
Brak na prvu
Hell's kitchen
Trumbo
Ljubavna zamka
Vlakovi
default_cta
Pevačica
Obiteljske tajne
Brak na prvu Australija
Cijena strasti
VOYO logo