Kalidoua Koulibalyja u Napulju odmilja zovu Il Vesuvio; s čak 195 centimetara visine i 89 kilograma stasiti senegalski stoper zaista i djeluje poput planine, takve koja je svakog trenutka spremna izbaciti svoj užareni sadržaj i naglo podići temperaturu na terenu. I kako to već biva kad je ova sredina u pitanju, postoje trenuci kad se Koulibaly doista nakratko učini većim od vulkana koji se nadvija nad gradom — barem ako ste Napolijev navijač; Vezuv, uostalom, nije i jedini sličan nadimak koji si je priskrbio, jer zovu ga još i K2 i Zid…
Dramatični rasplet prošle sezone Serie A ponudio je izravni ogled Juventusa i Napolija pet kola prije kraja. Napoli je jurišao po pobjedu kojom bi smanjio zaostatak iza Stare Dame na samo jedan bod i, iako je dominirao, pravih prigoda za pogodak nije bilo puno. Sat je stigao i do 90. minute a rezultat je još uvijek bio onaj s početka, 0:0. José Callejón je u posljednjoj minuti regularnog vremena ubacio iz kornera s desne strane u srce Juveova šesnaesterca, gdje je na lopti trebao biti Mehdi Benatia. No, u tom je trenutku u kazneni prostor poput sjene Vezuva doletio Koulibaly i glavom zakucao golčinu za veličanstvenu pobjedu.
Iako je ta priča na kraju sezone završila još jednim razočaranjem, nitko nije dvojio da je Senegalac jedan od najzaslužnijih za to što je san toliko dugo potrajao.
Koulibaly ima onu rijetku kvalitetu koju žele svi: može dati značajan obol u pokretanju napada, a da pritom ne pate njegova klasična defenzivna zaduženja
Maurizio Sarri trebao je stabilni osigurač za funkcioniranje njegova Sarriballa, a tu je ulogu Koulibaly odrađivao gotovo besprijekorno. I ne samo to, nego je svojoj igri vremenom dodavao dodatne elemente, koristeći nevjerojatne fizičke predispozicije koje posjeduje: on nije samo visok i snažan, nego posjeduje i za stopera jako dobru tehniku, preciznost u dodavanjima, smirenost pod pritiskom, kao i čitanje igre.
Koulibaly je, sad to možete slobodno reći bez da vas netko čudno gleda, trenutno jedan od najboljih stopera na svijetu.
Procijenjen na 70 milijuna eura
Metzova škola nogometa diči se velikim imenima: Robert Pirès, Louis Saha, Emmanuel Adebayor, Miralem Pjanić i Sadio Mané redom su njeni diplomci, a to je i Koulibaly. No, nije se dugo zadržao ondje i nakon dvije sezone s prvom momčadi 2 preselio je u belgijski Genk, što je svakako bila razina više od dotadašnjih nastupa u Ligue 2. Vrlo brzo će i ondje dospjeti na metu većih klubova, a najkonkretniji je s ponudom bio Napoli, koji ga je doveo nakon dviju belgijskih sezona.
Dok je u Belgiji njegov talent radio razliku, u Italiji je ipak trebao tek potvrditi svoje mjesto u elitnijem društvu i pod pritiskom koji takvo okruženje nosi.
Iako je tadašnji Napolijev trener Rafael Benítez eksplicitno tražio njega kao dugoročno rješenje oko kojeg će graditi svoju obranu, ekscentrični predsjednik Aurelio De Laurentiis nije odavao dojam čovjeka koji u Koulibalyja zaista i vjeruje. Po jednoj anegdoti, De Laurentiis je tražio popust od Genka jer je ispalo da je Koulibaly niži nego što je pisalo na internetskim stranicama koje je gledao. Srećom po sve uključene strane, Benítez je bio glas razuma, a na prvom je sastanku s igračem slagao vilice i žlice po stolu u restoranu kako bi što bolje predočio Koulibalyju predviđene linije kretanja i zone u kojima bi se pozicionirao. Ovaj je u tih 15 minuta dao sve odgovore koje je trener želio čuti i suradnja je dogovorena na obostrano zadovoljstvo.
Tog ljeta 2014. bile su mu 23 godine, a njegova tržišna vrijednost bila je u skladu s onime što su Talijani i platili, oko osam milijuna eura.
Od onda je njegova cijena, kao i kvaliteta, išla samo uzlaznom putanjom: danas ga Transfermarkt procjenjuje na 70 milijuna eura — plati li netko toliko za njega, o čemu se već dugo intenzivno spekulira, postat će drugi najskuplji obrambeni igrač u povijesti, jer viši transfer je od braniča ostvario jedino Virgil van Dijk. S Nizozemcem koji mu je vršnjak — Koulibaly je stariji tek 18 dana — ga ponekad i uspoređuju, ponajviše zato jer obojica uz impresivne fizikalije posjeduju i izvrsne tehničke vještine. U odnosu na Van Dijka kod nje možda tek malo više do izražaja dolaze fizičke karakteristike, ali gledati danas Koulibalyja na djelu znači gledati fantastičnog braniča koji djeluje dominantno i samouvjereno. Sposoban je držati visoku liniju i dojam je da gotovo uvijek stiže na vrijeme, zahvaljujući svojoj nogometnoj inteligenciji i odličnom kretanju s loptom i bez nje.
Finale evolucije pod Sarrijem
Benitez je one jedne sezone koliko su surađivali u Napulju pomogao Koulibalyju da razvije svoje obrambene sposobnosti do elitne razine, ali priča se zaokružila kada je na klupu sjeo Maurizio Sarri i počeo impementirati sustav kojim je postupno zaludio Europu. Nije to bila ljubav na prvi pogled; Sarri je isprava na stoperskim pozicijama eksperimentirao s dvojcem Raúl Albiol-Vlad Chiricheș. Međutim, Koulibaly se ubrzo ustalio u sastavu i njegova konačna evolucija u igrača kojeg su danas pune naslovnice ušla je u finalnu fazu.
Pod Sarrijem je Senegalac ostvario opipljiv napredak. Trener je postupno pred njega postavljao sve veća očekivanja u distribuciji lopte iz zadnje linije i općenito sudjelovanja u igri, a on ih je apsolvirao.
“On mi je pomogao da vidim nogomet i igru na terenu drugim očima”, izjavio je kasnije za svog mentora Koulibaly. “S njim je sve predvidljivo i unaprijed isplanirano.”
Bio je tako isplaniran, čini se, i njegov razvoj do ovih zrelih igračkih godina kad u naponu snage očekuje daljnji razvoj karijere. Koulibaly ima onu rijetku kvalitetu koju žele sve elitne momčadi, pogotovo one koje dominiraju posjedom lopte: on može dati značajan obol u pokretanju napada iz prve trećine terena, a da pritom raspon njegovih klasičnih defenzivnih zaduženja ne pati ni na koji način. I koliko god ga lijepo bilo gledati i u Napulju, za očekivati je da će Vezuv na ljeto osvanuti u nekom još većem — ili barem bogatijem — klubu.
