Vapaj slavnog Vatrenog: 'Ne radite mi to, molim vas!'

'Brončana medalja osvojena na paraolimpijadi ne vrijedi isto kao i moja bronca osvojena na Svjetskom prvenstvu u nogometu 1998. godine.

18.4.2012.
7:56
VOYO logo

Proslavljeni nogometaš iz legendarne generacije Vatrenih, Mario Stanić, još je jednom progovorio o prijedlogu zakona o sportskim mirovinama. Kako smo već i navikli, o ovoj je temi, bez dlake na jeziku progovorio u svojoj kolumni na portalu Igralište.hr.

Kolumnu Marija Stanića prenosimo u cijelosti:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Morao sam se ponovno osvrnuti na temu naknada (mirovina) za zaslužne sportaše. Mogao sam izabrati i neku drugu, lakšu tematiku, ali ne da mi vrag mira. U prošloj kolumni sam općenito govorio, a sada ću konkretnije spomenuti neke meni osobne nelogičnosti koje se tiču novog zakona o naknadama za iznimne sportske rezultate. Govorit ću o paraolimpijcima i branit ću njihovo dostojanstvo. Osjećam potrebu da im se i ispričam, jer u prošloj kolumni nisam napisao niti jednu riječ o njihovoj degradaciji. Teško mi se izraziti i općenito govoriti o njihovim naporima, teško je govoriti o tome kroz kakva psihofizička stanja oni prolaze. Teško mi je i reći zašto brončana medalja osvojena na paraolimpijadi ne vrijedi isto kao i 'naša' brončana medalja, mislim isključivo na visinu naknade. Zašto se uopće pojavila razlika, da li zbog nedovoljnog razmišljanja, nategnutog proračuna ili u ministarstvu sporta misle da je medalja osvojena na paraolimpijadi manje vrijedna? Mišljenja sam da tu ima svega pomalo.

Ostavljena je mogućnost da u neka bogatija vremena na popis uđu i sportovi izvan OI i medalje s EP-a kaže doministar g. Skansi. Očigledno je da u ovoj izjavi otkrivamo dvije bitne stvari. Prvo - para nema za sve zaslužne sportaše, a drugo, još važnije, nepravda načinjena prema paraolimpijcima uopće nije primijećena od strane onih koji su tu nepravdu nanijeli. O. K. Tko radi taj i griješi. Ljudski je pogriješiti i nema tog čovjeka koji donosi samo ispravne odluke. Ljudski je priznati grešku i pokušati je ispraviti. Toplo se nadam da u ministarstvu sporta rade ljudi koji su toga svjesni. Evo ja sam u prošloj kolumni gadno pogriješio ne napisati niti jednu riječ o diskriminaciji paraolimpijaca! Bio sam previše opijen srećom i napetošću zbog vijesti o naknadama. Uglavnom sam govorio o sebi i svojim osjećajima. Sada, hladne glave vidim koliko je to bilo sebično s moje strane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da skratim priču, odgovorno tvrdim, naravno isključivo u svoje ime, da brončana medalja osvojena na paraolimpijadi ne vrijedi isto kao i moja bronca osvojena na Svjetskom prvenstvu u nogometu 1998. godine. Njihova medalja ne vrijedi isto kao i naša, njihova vrijedi puno više! Zašto to mislim? Eto, zato što se uopće ne može uspoređivati ! Njima je puno teže! To mislim i zato sto sam pogledao Aćimovićev dokumentarac o našem Darku Kralju. Pogledajte film i onda pričajmo o zaslugama, približimo se malo više njihovom svijetu pa onda razgovarajmo o trudu, o treninzima, o znoju kojeg oni prolijevaju. Možemo govoriti i o voljnom momentu kojeg oni imaju. Svejedno je, o čemu god mi raspravljali njihova startna pozicija je puno teža. Njihov put je puno zahtjevniji, kažem vam pogledajte film i sve će vam biti puno jasnije.

Vidio sam i našeg predsjednika g. Josipovića na premijeri filma. Ministar sporta i njegovi najbliži suradnici mogu komotno upitati našeg predsjednika za mišljenje ako im se ne da gledati ili nemaju vremena za taj film. Eto ja vam samo dajem neke prijedloge koji bi mogli proširiti vaša gledišta. Poruka ministarstvu sporta je - Ne radite još jednu grešku koja je puno veća od one prve, sad ste hladnijih glava i puno svjesniji. Nema nikakve potrebe da pravite razlike tamo gdje se one ne mogu i ne smiju raditi. Ako je problem taj nesretni nategnuti proračun i ako ne možete povisiti naknade zaslužnih paraolimpijaca onda možete smanjiti naše i tako poravnati račun. Ne trebate zadovoljavati jednu skupinu na štetu drugih. Ja osobno neću biti sretan zbog toga što primam naknadu koja je veća od naknade jednog paraolimpijca. Uzdignute glave i drito u oči ja ću gledati sve ljude na ovoj planeti, ali pred jednim paraolimpijcem, kad ga sretnem, morat ću spustiti glavu i gledati u nepoznato. Ne radite mi to, molim vas. Dajte da budem ponosan što sam bio djelić velikog sportskog uspjeha, ali dajte da i isto tako paraolimpijci budu ponosni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ponavljam, ako nema dovoljno novaca da njihove naknade podignete na razinu naših onda smanjite nama. Ne morate zbrajati, oduzmite. Samo nam izjednačite zasluge i bit ćemo vam zahvalni i mi i oni, a i vi ćete imati više mira. Ako opet nategnuti proračun neće izdržati i ako prijeti urušavanje sustava onda okrivite nas za bankrot države. Preuzet ćemo mi tu nezahvalnu odgovornost. Mi sportaši u slučaju pucanja proračuna po šavovima svjesno izjavljujemo da smo direktni krivci za takav mogući scenarij. Naše naknade za izvrsne rezultate su bile preveliki teret za prenapregnuti proračun. Eto tako nekako bi to trebalo zvučati.

I za kraj ću citirati rijeci jednog prijatelja - Vlada može biti poprilično sigurna u jednu stvar. Nema lažnih osvajača medalja. Ako koji slučajno i zaluta, pa se kroz doping domogne odličja, vrlo brzo biva prikovan na stup srama i sve mu se oduzima!!! Napravite izmjene i dopune tog novog zakona, izjednačite zasluge sportaša! Da ne bih morao opet pisati treću kolumnu na ovu temu 'Medalje s Europskih prvenstava moraju biti unutra kao i treneri koji su nas vodili'. Očekujem da se oglasi većina zaslužnih sportaša i da stanu na stranu svojih kolega koji su nepravedno izostavljeni s popisa. Valjda nismo zaboravili biti kolegijalni, valjda nismo zaboravili na stari dobri Fair Play!!!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Samit
fnc 15
Gajin svet
Cijena strasti
Hell's kitchen
default_cta
Azbuka našeg života
Tajne vinove loze
Ljubavna zamka
Alvin i vjeverice
Pevačica
default_cta
Obiteljske tajne
Brak na prvu Australija
Volio bih da sam ovdje
Brak na prvu
Playmobil
default_cta
Sumrak saga: Mladi mjesec
VOYO logo