Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ZA NET.HR

UŠLI SMO U SVIJET NOGOMETNIH AGENATA: Jedan od najjačih otkrio tajne posla; ‘Mamić je težak, ali ona nas je držala sedam sati…’

Ugledni nogometni agent Vincenzo Cavaliere otkrio je za naš portal kako funkcionoira posao nogometnog agenta, s kim je imao najtvrđe pregovore, kako je pregovarati s Mamićem…

Jeste li se ikada zapitali kako funkcionira pomalo misteriozan svijet nogometnih agenata, osoba koje se brinu o karijerama igrača? Ovih dana, kada je nogomet u pitanju, u glavnom su fokusu transferi, a mi smo povodom toga odlučili malo zagrebati ispod površine i provjeriti što se točno događa u dinamičnom svijetu menadžera nogometaša. Bolji uvid u sva ta zakulisna zbivanja nismo mogli niti poželjeti jer nam ih je opisao pravi “insajder”, čovjek koji se tim poslom bavi, u Hrvatskoj i inozemstvu, već dugi niz godina i to vrlo uspješno.

Ugledni nogometni agent Vincenzo Cavaliere, koji pod sobom ima velika nogometna imena poput Andreja Kramarića, otkrio je za naš portal kako funkcionira posao nogometnog agenta, s čime se sve suočava u vrijeme prijelaznih rokova, kako funkcionira njegova agencija P&P Sport Management, s kime je imao najtvrđe pregovore, kako je to pregovarati sa Zdravkom Mamićem i još brojne druge zanimljivosti.

Cavaliere je javnosti možda poznat i kao direktor NK Zagreba, jer tu je funkciju obnašao od 2010. do 2013. godine, a nakon toga postaje agent. Transferirao je mnoge igrače iz regije, poput Marka Livaje, Marcela Brozovića (zajedno s njegovim agentom Bičanićem), zatim Andreja Kramarića, Marija Pašalića… Radi u agenciji koju je osnovao njegov dugogodišnji prijatelj i partner Federico Pastorelo, a agencija je danas među trima najboljim i najuspješnijim u svijetu.

Marko Lukunic/PIXSELL

NET.HR: Kako se ulazi u posao nogometnog agenta, može li bilo tko postati agent? Što je sve potrebno za obavljanje ovog posla?

CAVALIERE: Ulazi se, rekao bih, čak malo i slučajno, ali, naravno, mora postojati ljubav prema nogometu. Imate u našem svijetu bivših nogometaša, ali imate i pizza majstora, konobara… Bilo tko može postati agent. Da, prije je bilo potrebno položiti ispit za posrednike i trebala se tražiti licencija FIFA-e, a kasnije je to ukinuto i sada se puno Saveza odlučilo vratiti licenciranju jer se shvatilo da je FIFA ukidanjem te regulacije napravila velike probleme. Svatko je mogao i htio raditi ovaj posao, ograničenja za broj zastupanih igrača ne postoje, ali postoje zato kriteriji. Recimo, ako imate previše igrača, ne možete im posvetiti dovoljno pažnje i vremena, što kvalitetan posao zahtijeva. Kada zadobiješ povjerenje jednog igrača, to mu moraš vratiti kroz kvalitetan posao, a fizički se to ne može ako ih imaš previše.

NET.HR: Kako funkcionira vaša tvrtka P&P Sport Management? Koliko igrača zastupa, odnosno zvijezda? Koji su vam bili najunosniji transferi?

CAVALIERE: Zastupamo oko osamdesetak igrača. Jako smo dobro organizirani. Nas je troje, četvero glavnih agenata, ali uz to imamo i desetak ljudi koji rade uz nas. Svatko ima svoje igrače koje prati, stalno putujemo po Europi i posjećujemo klubove kako bismo pripremali poslove unaprijed. Imamo i skaute koji gledaju utakmice. Posljednji najunosniji transfer bio nam je onaj Romelua Lukakua u Inter.

Profimedia

NET.HR: S kojim je klubom bilo najteže a s kojim najlakše poslovati? Je li bilo kakvih suludih zahtjeva nekih klubova ili igrača, odnosno imate li kakvu anegdotu vezanu za neki transfer?

CAVALIERE: Poslovi transfera se moraju pripremati vrlo organzirano i dosta unaprijed. U tom slučaju ne postoje neke veće teškoće… Ali, jako dugo je trajao transfer Andreja Kramarića u Hoffenheim jer Chelsea je imao pravo na Kramarića dok je Andrej bio u Leicester Cityju i nisu nikako htjeli odustati od tog prava. Generalna direktorica Chelseaja, gospođa Maria Granovskaia, je izuzetno teška osoba kada su u pitanju pregovori i držala nas je čak sedam sati za stolom. No, na kraju je sve prošlo u najboljem redu.

NET.HR: Kako izgleda proces kupnje, odnosno prodaje igrača koji je hit na tržištu, a kojim se metodama služite kada pokušavate prodati igrača koji recimo nije baš previše popularan?

CAVALIERE: Opet kažem, kada sve pripremite unaprijed i kada ste organizirani sve je puno jednostavnije. No, kada pričamo o hit igračima, jako je važno analizirati klub, trenera, način igre, sustav koji odgovara igraču. Važnu ulogu ima i novac koji neki klub nudi, ali vjerujte mi, to nije uvijek presudno. Pogotovo ako je riječ o mladom hit igraču. Nikada ne možeš sto posto znati da biraš pravi klub, ali kada biraš, uzimajući u obzir neke kriterije, reduciraš rizik na minimum. Primjer ću vam dati s Brozovićem i Kramarićem. Obojica su izabrala klubove u kojima im se nudio manji ugovor u odnosu na ostale ponude, ali na kraju je ispalo fenomenalno jer im karijere cvatu i klubovi im daju nove ugovore.

Profimedia, AFPFoto: : Profimedia, AFP

NET.HR: Jeste li ikada bili u situaciji da odrađujete takozvani panic buy/sell, odnosno da vam u posljednjim trenucima prijelaznog roka kreće realizacija transfera? Ako jeste, možete li nam opisati taj dan.

CAVALIERE: Panic buy nisam nikad radio jer, kao što sam već spomenuo, dosta planiram unaprijed. Ali prodaju u zadnji tren, odnosno panic prodaju jesam. To je bio transfer Marija Pašalića u Chelsea. Hajduk je tada imao financijske teškoće jer kao svi hrvatski klubovi, budžet ovisi 60 ili 70 posto od prodaja igrača, jer u Hrvatskoj nemamo velika TV prava, marketing i velike prihode od ulaznica. Mario je bio na pripremama u Turskoj, stavili smo ga u avion za London i tu smo završili posao. Ja sam tada predstavljao Chelsea.

NET.HR: Često se stigmatizira nogometne agente kao, moramo to tako reći, sumnjive tipove. Zašto se stvorila takva negativna slika oko nogometnih agenata, tko je za to kriv?

CAVALIERE: Ta negativna slika proizlazi iz činjenice da se oko nogometa vrti puno novca i, naravno, kao i u svakom poslu gdje se vrti novac, ima i spekulacije. Nažalost, puno ljudi misli da se tu okreću milijuni, da je lako doći do tih milijuna pa je svatko pokušao prodati i zaraditi od igrača. Od mehaničara, konobara pa do poduzetnika. FIFA-inom odlukom o ukidanju licencija 2014. godine stanje se pogoršalo i nastao je kaos. Druga strana priče je opća financijske situacija na takozvanom Balkanu. Često imate situaciju da neki “investitori”, recimo, ulažu novac u mlade igrače kroz kupnju bilo čega, od automobila do nekretnina, a to stvara problem jer svatko tko ulaže u njih očekuje da im se to vrati višestruko. Ti igrači i obitelji onda postaju ovisni o tim ljudima jer nekako moraju vratiti uloženi novac i samim time prestaju odlučivati o budućnosti igrača. Moram naglasiti da većina agenata radi svoj posao pošteno i rade u korist igrača, što je i logično jer samo ako si pošten i fer prema svom igraču, ako radiš za njegov boljitak, a ne samo da bi zaradio, tada ćeš imati igrača tijekom cijele njegove karijere i na kraju se to isplati. Biti pošten i korektan je svakako dobitna kombinacija.

PIXSELL

NET.HR: Jeste li ikada poslovali sa Zdravkom Mamićem? Ako jeste, možete li nam reći kakav je on kao pregovarač? 

CAVALIERE: Mamić je tvrd pregovarač, ali korektan. Ja sam radio s njim tri posla, odnosno s Dinamom i nikada nisam imao niti najmanji problem.

NET.HR: Kako funkcionira vrednovanje igrača? U ranijem razgovoru rekli ste mi da Olmova realna cijena iznosi 25-30 milijuna eura, a on vrijedi prema TM-u 35 milijuna i neki govore kako ga se trebalo prodati za 40, 50, 60 milijuna eura. Je li to realno, je li realno da Dinamo ili klubovi iz HNL-a traže toliki novac za svoje igrače?

CAVALIERE: Dinamo je poznat po tome u Europi, da su njegovi igrači jako “skupi”. To je istina i oni mogu dostići velike cijene zbog svega što Dinamo nudi svojim igračima u smislu eksponiranosti na međunarodnoj sceni. Pričam o europskim natjecanjima, dakako. Vrijednost igrača određuje klub koji ga je spreman platiti u određenom iznosu. Dakako, neka se vrijednost igrača procjenjuje i usporedbom sa sličnim igračima u Europi, ali uvijek će vam klub koji prodaje igrača vrednovati svoje igrače više. Na koncu se gotovo uvijek postigne balans i transfer se odradi.

Luka Stanzl/PIXSELLFoto: Luka Stanzl/PIXSELL

NET.HR: Do prije pet ili šest godina cijene transfera su bile gotovo upola manje, a danas se igrači prodaju za više od 200 milijuna eura. Gdje je granica? Treba li stvoriti granicu i tome stati na kraj ili pustiti da se cijene i dalje napumpavaju?

CAVALIERE: To je jedan jako kompliciran slučaj i o tome se raspravlja već neko vrijeme. Vidite, stvar je u tome da top-igrači sa sobom nose i marketinški boljitak, više publike, prodaju dresova, pa su neke cijene zapravo i opravdane. Teško je reći da bi sistem mogao funkcionirati s nekim granicama. Na slobodnom tržištu morate moći dostići najveću moguću cijenu za svaki proizvod koji prodajete, a tako je i s igračima.

NET.HR: Koliko se pri transferiranju igrača zapravo pita igrača, a koliko klub koji ga prodaje?

CAVALIERE: Igrača se najviše pita. Bez pristanka igrača nema niti transfera, ali također je i klub na gotovo istoj razini važnosti. U transferima moraju svi biti zadovoljni da bi se oni ostvarili. Igračeva riječ tu vam je zadnja.

Petar Glebov/PIXSELLFoto: Petar Glebov/PIXSELL

NET.HR: Na koji način tražite nove klijente, koristite li se skautima ili osobno gledate igrače koje biste potencijalno zastupali?

CAVALIERE: Koristim usluge skauta i preporuke, ali nikada ne potpisujem igrača, a da ga prethodno nisam osobno provjerio. U našem poslu, barem prema mom mišljenju, reputacija vam je sve. Ponuditi igrača iza čije kvalitete ne možeš stati sa čvrstim saznanjem da je on kvaliteta za klub kojem ga nudiš, je pogubno. Recimo, u ‘ligi petice’, gdje ja većinom operiram, ako ponudiš igrača koji ne može igrati u tom klubu, lako se dogodi da će te kasnije ignorirati kada im nudiš drugog igrača jer si promašio s prvim. Direktorima i predsjednicima se nudi jako puno igrača na dnevnoj bazi i oni jednostavno eliminiraju sve veze s agentima koji im troše vrijeme bezveze.

NET.HR: Je li bolje da igrač sam obavlja transfere ili u krugu obitelji, ili je bolje prepustiti taj dio agenciji ili profesionalcu poput vas?

CAVALIERE: Svakako je bolje prepustiti rad profesionalcu, on ima iskustva, znanje i širu sliku.

ProfimediaFoto: Profimedia

NET.HR: Kakvo je vaše mišljenje o takozvanim superagentima Jorgeu Mendesu i Minu Raioli, zašto su toliko uspješni?

CAVALIERE: Uspješni su zato što su u datom trenutku uspjeli postati jako važni igrači i onda vam to kasnije ide samo jedno za drugim. Ako predstavljate važne igrače, naravno da imate i važne referencije. Važni igrači lako otvaraju vrata važnim klubovima i tako je lakše prodavati i preporučiti igrače.

NET.HR: Mino Raiola je podosta omražen u svijetu nogometa. Kažu kako postavlja sulude zahtjeve, ucjenjuje i uzima visok postotak od transfera. Ima li toga i kod vas i vaših igrača? I koliko tu ima istine uopće?

CAVALIERE: Mino je jako dobar agent. Novine vole stvarati neke mitološke slike oko svega. Raiola jako dobro radi svoj posao, dobar je agent i mora za svog klijenta odraditi najbolji mogući posao, dakle, naći mu najkompatibilniji klub i ispregovarati mu najbolje moguće uvjete jer mu je taj igrač ukazao povjerenje. A povjerenje se mora vratiti kvalitetno odrađenim poslom. Osobno sam imao neke situacije u kojima su direktori klubova bili ljutiti zbog mojih zahtjeva tijekom pregovora, ali na kraju priče nema tu ljutnje. Klubovi predstavljaju svoje interese, agenti predstave interese svog igrača i nikada ne bi smjeli staviti vlastite interese ispred igračevih, e to vam je pogubno za agenta. Što su tvoji klijenti zadovoljniji, to si bolji agent.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr