To što taj igrač košta duplo više nego prvi do njega, što svojim karakteristikama nije kompatibilan sustavu koji je instalirao trener Željko Kopić i što je antipod neke klupske strategije u kojoj je bio cilj kratkoročnim ugovorima i nekim kvazi-Moneyballom ostati barem prividno konkurentan dok generacija 2000. ne bude spremna preuzeti uloge — sve to nikoga zapravo i nije zanimalo. Kopiću su trebali igrači sasvim drugačijeg profila i za 500.000 po sezoni je mogao birati koga želi. Međutim, logika igre nije bila važna. Bilo je jedino bitno da je pojačanje domaći dečko, a crowd pleaser kakav je bio Caktaš sa slobodnim papirima Kos jednostavno nije mogao propustiti.

U svojoj suštini, populizam je — nazovimo stvari pravim imenom — čuvanje vlastite guzice.

Procesi koji su logični i koji u planu imaju neki dugoročni cilj — bili oni financijski, infrastrukturalni ili sportski — moraju se provoditi bez obzira na to kakav je puls javnosti. Populizam je za takve procese poguban. Uostalom, široke mase obično nisu relevantan pokazatelj kvalitete rada, ni financijskog ni sportskog, jer ljudi u globalu nisu sposobni ocjenjivati procese već vrednuju isključivo rezultat s obzirom da za raščlanjivanje svega što u perspektivi dovodi do tog konačnog rezultata nemaju vremena, znanja ili volje.

Uno di noi

Jasmin Huljaj prije desetak dana nije povukao populistički potez. Nakon poraza od Gorice, Kopić i sportski direktor Saša Bjelanović su ponudili mandate na raspolaganje (kao da im mandat nije stalno na raspolaganju) i hajdukov predsjednik im je dao povjerenje. Druga je stvar to koliko je, s obzirom na stanje svlačionice, taj potez bio dobar. Međutim, tada je Huljaj odbio lokalizirati požar populističkim rješenjem i dovođenjem jakog imena koje bi smirilo javnost. Huljaj je tada odbio dovesti trenerskog Miju Caktaša.

U međuvremenu se požar raširio i izmiče kontroli, a Hajduk i dalje traži prvu pobjedu. Još važnije, usprkos dobrom drugom poluvremenu u Koprivnici i činjenici da je momčad pokazala karakter nakon što je triput gubila i vraćala se natrag, Hajduk i dalje traži igru, jer ono što se pokazuje na terenu još uvijek je ispod standarda i još uvijek ne daje prave razloge za optimizam.

Stoga je sasvim izgledno da će Huljaj ipak posegnuti za šok terapijom i, barem prema navodima novinara koji su upućeni u tekuća zbivanja puno bolje nego mi, smijeniti trenera Kopića. Nejasno je što se točno promijenilo u predsjednikovu stavu u odnosu na period prije desetak dana, ali ključno je da u toj potrazi na umu ima dugoročni cilj i da ne poseže za rješenjima čija je poanta dodvoravanje javnosti.

Barem ako pratimo navode koji se pojavljuju u javnosti, prvi favorit predsjednika Huljaja je Igor Tudor. Uostalom, Split je premali da bi takvi razgovori ostali tajni više od par sati.

Tudor je sasvim legitiman izbor jer o njegovoj trenerskoj kvaliteti se sve zna. Upravo on je potpisao posljednji Hajdukov trofej, a nakon odlaska iz Splita nanizao je impresivne destinacije. Honorar koji će tražiti je vjerojatno iznimno velik, ali kvaliteta košta. Tudor je ime, iza sebe ima CV i karizmu i njegova cijena nije problem jer ima pravo sve to naplatiti.

Problem su dodatni zahtjevi koje je Igor Tudor navodno postavio.

U suštini, Tudor ne bi samo preuzeo trenersku klupu, njegova ambicija je preuzeti sportski segment kluba i kadroviranje struke na svim razinama. Jedan od njegovih inicijalnih zahtjeva je da Stipe Pletikosa preuzme mjesto sportskog direktora, a da veću kontrolu nad B momčadi ostvari na način da nju ponovo preuzme Marijo Osibov.

Logična rješenja

Logično pitanje koje se mora postaviti je odakle ideja da Pletikosa može biti Hajdukov sportski direktor? Na stranu njegovo igračko ime i ugled među navijačima Hajduka, ali Pletikosa nema ama baš nikakvo iskustvo u operativnom obavljanju tekućih poslova jednog kluba niti ijedan drugi oblik kvalifikacija za to mjesto.

Ako bi Tudor sam birao svog sportskog direktora i postavljao trenere po klubu, to bi značilo raspad hijerarhije i ovisnost o jednom čovjeku. Akademija bi se urušila

Poanta je u tome da je Igor Tudor kao trener jako dobra ideja. U ovo ludilo koje vlada oko kluba možda je najbolje staviti nekoga tko ima karakter kao što je Tudorov. Međutim, on nema želju biti samo trener jer trener ne bira svog sportskog direktora i trener ne postavlja želje u kojima kadrovira trenerske pozicije po Akademiji. Očita Tudorova ambicija je preuzimanje upravljanja sportskim segmentom kluba i u takvom angažmanu Tudor nije legitimno nego potpuno populističko rješenje na koje Hajduk jednostavno ne smije pristati.

Ako bi Huljaj prihvatio zahtjev po kojem bi Tudor birao sam svog sportskog direktora i kad bi mogao postavljati trenere po klubu, to bi značilo potpuni raspad hijerarhije i potpunu ovisnost o jednom čovjeku. Akademija bi se urušila, jer nijedan normalan šef ne bi dopustio da netko drugi postavlja ljude za koje je on zadužen, a s tim bi se raspao i jedini dio kluba koji ima mjerljive sportske rezultate i u kojem je napredak očit. Valjda je svima jasno kako je to apsolutno nedopustivo.

Igor Tudor je domaći čovjek, ime koje je prepoznatljivo u širokim masama, trener koji iza sebe ima karizmu i ugled. Njegovo imenovanje trenerom, a Pletikose sportskim direktorom ugasilo bi požar i smirilo situaciju. Međutim, kao i u Caktašovu slučaju, rješenja koja se zasnivaju na pulsu javnosti nemaju uvijek dobar rezultat. U takvim odlukama potrebno je poštovati procese koji su logični i koji u planu imaju neki dugoročni cilj. Ako je Hajduk na strateškoj razini odlučio razvijati svoje igrače i ako je došlo vrijeme koje se čekalo jer generacija 2000. dolazi na scenu, onda je potrebno pratiti logiku tog procesa i povlačiti poteze. Suština Ere Ante Palaverse nije ni sam Palaversa i njegova igračka afirmacija, ni naslov, ni milijuni eura od prodaje — to su sve tek eventualne posljedice koje se moraju još krvavo zaraditi. Suština je u traženju logičnih rješenja unutar vlastitog pogona, jer ono što je imalo smisla prije dvije godine danas više nema smisla.

Kobno prilagođavanje

To što mandatu Nadzornom odboru traje još tri mjeseca ne znači da oni koji u njemu sjede imaju pravo čuvati vlastite guzice i pristajati na populističke poteze. Igor Tudor kao trener s faraonskim ovlastima u kadroviranju je izravno poništavanje svih hijerarhijskih razina u klubu, razbijanje svega sustavnog što se stvorilo kroz zadnje tri godine i uništavanje zadnjeg oblika stabilnosti. Da, rješenje je koje će smiriti javnost i možda na kraju ispadne bolja opcija od ikoga drugoga, ali logika je pogrešna i cijena takve kocke je jednostavno previsoka.

U romanu Daniela Quinna Priča o B opisuje se slučaj žabe koju se stavi u vodu i onda se tu vodu polako zagrijava. Kako se temperatura vode povećava, tako se žaba prilagođava i podiže svoju tjelesnu temperaturu, sve do trenutka kad voda dođe do točke ključanja. Otprilike u tom trenutku žaba će pokušati iskočiti, ali neće više imati snage s obzirom da je svu energiju potrošila na povećavanje temperature i zato će uginuti.

I nije žabu ubila niti budala koja ju je stavila u lonac ni visoka temperatura. Žabu je ubila odluka da trpi situaciju i da se konstantno prilagođava, sve dok nije postalo prekasno.

Ako imate ideju i dugoročni cilj, onda morate vjerovati da radite pravu stvar te poštovati etape procesa čak i kad postoji veliki pritisak širokih masa. Prilagođavanje često bude kobno. Vrućoj vodi ili javnosti, tako je svejedno.