Pep Guardiola i Bayern München: je li svakog gosta tri godine dosta?
Plaća španjolskog trenera je nevjerojatnih 17 milijuna eura godišnje
Pep Guardiola nosi dvije traume iz svoje četverogodišnje trenerske vladavine u Barceloni. Prva je klasični “burnout”: taj ga je posao potpuno emotivno i mentalno iscrpio, “izgorio” je u stalnoj opsesivnoj potrazi za savršenstvom i trofejima, kojih je natukao ukupno 14 – među njima tri španjolska prvenstva, dva Kupa kralja i dva pehara pobjednika Lige prvaka.
No, ona druga trauma, koja je došla kao posljedica prve u posljednjoj njegovoj sezoni na klupi voljenog kluba, više ga je pogodila: osjećaj nemoći da zaustavi zamor momčadi čije su slava i moć, kao i strast za igrom, počele naočigled blijedjeti.
Rummenige ga ovog puta nije spomenuo
“Otišao sam jer sam se potrošio”, rekao je kasnije, pokušavajući se odmoriti tijekom svoje “studijske godine” u New Yorku. “Bio sam na koljenima, nisam više imao novih ideja.”Vratio se nogometu odlučan učiniti sve da mu se ista trauma – barem ona druga – više nikad ne ponovi.
Advent je u Münchenu vrijeme svođenja računa i predstavljanja planova za budućnost.
Godišnja Bayernova skupština tradicionalno je mjesto na kojem se Bavarci pohvale kako su i dalje “puni k’o brod” (24 godine zaredom klub ostvaruje dobitak, što je raritet u svijetu nogometa), ali ono što je ondje izrečeno generalno daje ton ostatku sezone. Lani je predsjednik uprave Karl-Heinz Rummenigge rekao: “Guardiola je blagoslov za Bayern. Napravit ću sve što mogu da ovaj trener i čovjek ostane u Münchenu što je dulje moguće.”
Na ovogodišnjoj skupštini nije nijednom spomenuo Pepovo ime, ali je za medije poručio: “Ne postoji osoba na ovom svijetu koja se ne može u nekom trenutku zamijeniti. Igrači dolaze, igrači odlaze, a isto vrijedi i za trenere. Oni dolaze – i odlaze u nekom trenutku.”
Guardiola se čeka do 19. prosinca
Što se promijenilo?
Klub je u prošlih godinu dana Guardioli u više navrata nudio produljenje ugovora koji ga s Bayernom veže do ljeta 2016. Trener je to jednako uporno odbijao, govoreći da treba još vremena za odluku. Čak i kad mu je na nedavnom formalnom druženju s navijačima prišao čovjek u kostimu Svetog Nikole i pod nos gurnuo “ugovor” (“Iznos plaće napišite sami”, rekao je), ni to nije htio potpisati – ni onako iz fore.
Bayern želi da Pep ostane, ali samo ako se o tome izjasni i potpiše prije Božića, jer je javno obećano da će odluka biti donesena do kraja godine. “Rekli smo da ćemo to objaviti u 2015.”, rekao je Rummenigge i konkretizirao da je krajnji rok nakon prvenstvene utakmice s Hannoverom 19. prosinca.
Inzistiranje na novom ugovoru do 2018.
Guardiola je, kako se čini, još uvijek neodlučan – a Bayernovo požurivanje i pritisak tu baš i ne pomažu. Pogotovo ne zato što Bavarci jasno inzistiraju na tome da novi ugovor bude najmanje do 2018.; sadašnja trogodišnja obveza u Münchenu za njega je bilo nešto o čemu je sigurno morao temeljito promisliti prije prihvaćanja, jer poznato je da je trener u Barceloni svaki put inzistirao isključivo na jednogodišnjim ugovorima.
U Bayernu ni ne pomišljaju na takvo nešto nego se žele osigurati barem na još dvije godine. Ako ne potpiše sad, klub će se naći bez izbora i morat će naći novog trenera od ljeta. Takva situacija nije idealna s obzirom na to da želi osvojiti Ligu prvaka – nešto što je, uz svu filozofiju, inovaciju i auru egzaltiranog genija koje dolaze s Pepom, oduvijek implicirano u njihovoj suradnji. Naravno, bili su u donekle sličnoj situaciji s njegovim prethodnikom Juppom Heynckesom, ali tada je bilo drukčije jer trener je odlazio u mirovinu, a Guardiola je bio slobodan.
Carlo Ancelotti je logičan izbor
Neprihvaćanje produljenja sada bi konkretno značilo i službeno otvaranje sezone lova na najtraženijeg trenera u nogometu, a pitanje je koliko bi to dekoncentriralo Pepa i koliko bi trener na odlasku mogao mobilizirati aktualnu momčad. Što se tiče Bayerna, koji je poznat po dugoročnom planiranju, klub bi vrlo vjerojatno u kratkom roku (već u siječnju) donio odluku o nasljedniku.
Kao logičan izbor nameće se Carlo Ancelotti – trener najvišeg renomea među onima koji su slobodni, ali također poznat po svojoj prilagodljivosti i nešto opuštenijem pristupu, zbog čega bi se vjerojatno dobro snašao u post Pepovoj eri, kad će se rastakati dogme i trebati naći prijelazna rješenja bez puno filozofije i nametanja novih. Iako bi možda netko iz plejade mlađih njemačkih trenera, predvođenih Jürgenom Kloppom i Thomasom Tuchelom, dugoročno bio bolja opcija.
‘S Guardiolom se nikad ne zna’
“U Bayernu se još od kraja prošle godine potiho pripremaju za Pepov odlazak i rade pod pretpostavkom da će mu do 2016. morati naći nasljednika”, za Telegram kaže Raphael Honigstein, Guardianov kolumnist i ekspert za Bundesligu.
“S Guardiolom se nikad ne zna, jer već se i ranije znao predomišljati oko takvih stvari, ali mislim da neće ostati – da to želi, mogao je staviti potpis u bilo kojem trenutku tijekom zadnjih pola godine ili godinu dana. Vjerujem da će opet uzeti godinu dana slobodno, pa zatim otići u Premier ligu”, zaključuje Honigstein.
‘On nije graditelj dinastije kao sir Alex Ferguson’
Marti Perarnau imao je privilegij da čitavu godinu u stopu prati Guardiolu tijekom njegove prve sezone u Bayernu, vodi duge razgovore s njim, njegovim suradnicima, igračima i klupskim dužnosnicima. Rezultat svega je knjiga Pep Confidential (Herr Pep u španjolskom izdanju). Kad sam lani u ovo vrijeme razgovarao s njim, bio je potpuno uvjeren da njegov junak odlazi nakon tri minhenske godine.
“On nije poput sir Alexa Fergusona i ne bi mogao provesti jako dugo vremena u jednom klubu. On nije graditelj dinastije, njegov pristup poslu nevjerojatno je intenzivan, u potpunosti ga okupira i mentalno troši”, rekao je tada.
Tri opcije
A sada?
“Pep nije još definitivno odlučio, to je ono što mogu sa sigurnošću reći”, tvrdi Perarnau. “Zbog toga nije želio pregovarati ni s Bayernom, a niti s nekim drugim klubom. Znat ćemo više oko 20. prosinca, a do tada su sve samo novinarske spekulacije. Postoje tri opcije. Produljiti ugovor s Bayernom, potpisati za neki drugi klub, gotovo sigurno engleski, ili uzeti odmor od svega. Za svaki scenarij postoje uvjerljivi argumenti, ali samo on zna hoće li ostati pri prethodnoj odluci da su tri godine dovoljno ili će se predomisliti.“
https://twitter.com/BreatheSport/status/672894988104155136
Financijska strana priče pritom i ne igra neku posebno bitnu ulogu. Bayern plaća Pepa nevjerojatnih 17 milijuna eura godišnje, a spominje se da mu nude povišicu na 20 milijuna. No, kad ste bogat čovjek, dva-tri milijuna više ili manje ne mogu biti presudni – više su pokazatelj respekta i statusa nego neka realna motivacija. Katalonac, uostalom, istu ili sličnu sumu može dobiti u bilo kojem od elitnih europskih klubova u koje poželi otići.
Osim Engleza, u igri može biti još samo PSG
Guardiola je poseban među današnjim trenerima po tome što ga svi žele i gotovo svi su spremni otpiliti svog aktualnog stratega ako im se pruži prilika da dovedu njega. Real Madrid, kao i Barcelona, u startu otpadaju, svaki zbog svojih razloga; osim engleskih klubova u igri je eventualno još samo PSG – kako zbog Pepovih poslovnih veza s Katarom, tako i zbog statističkog podatka o prosječnom posjedu lopte od 63,2 posto.
Kao što je poznato, Pep je fetišist posjeda i po njemu je to temelj svake taktike, jednostavno način na koji želi igrati. Kad je dolazio u Bayern, taj je klub bio drugi u Europi po ovom postotku, odmah iza Barcelone. Danas je PSG drugi iza Bayerna (koji u prosjeku ostvaruje gotovo apsurdnih 67,7 posto), dok se engleski klubovi u čijim se kombinacijama spominje vrte oko 56-57 posto – naravno, u neusporedivo izjednačenijoj ligi od njemačke ili francuske.
Vađenje izjava iz naftalina
Vjerojatno najveći argument za ostanak je činjenica da nigdje, pa više ni u svojoj Barci, Pep ne može naći ovakve igrače – univerzalne i savršeno pogodne za ono što on želi igrati – kao što sada ima u Bayernu. Ipak, sigurno kod njega postoji žeđ za novim izazovima, a znao je dati do znanja da je Premier liga ono što ga u budućnosti najviše zanima.
Novinari vade iz naftalina njegove davne izjave o fascinaciji tradicijom Manchester Uniteda, kao i onu “da može zamisliti sebe na Old Traffordu”. Ne treba zanemariti ni to da je ondje sada Louis van Gaal, jedan od onih koji su utjecali na njegov svjetonazor, kao i onih koji su prije njega oblikovali igru i Barcelone i Bayerna.
Prijatelji u Manchester Cityju
City ga neskriveno vabi već godinama – ondje su Txiki Begiristain i Ferran Soriano, dvojica njegovih prijatelja i bivših suradnika koji su angažirani sa zadatkom da jednom dovedu Pepa, koji će donijeti toliko željeni “holistički” pristup. Arsenal po nekim stvarima (uglavnom neuspješno) imitira Barcu. Liverpool sada ima Kloppa, a opcija po kojoj bi Pep zamijenio Mourinha u Chelseaju trenutačno se nikako ne čini realnom.
No, za sada su to sve samo spekulacije, kako kaže Perarnau; odluka još nije pala. Kad bi u Dinamu imali smisla za humor, mogli bi danas pokušati dekoncentrirati Pepa puštanjem rock-klasika grupe The Clash prije utakmice Lige prvaka: “Darlin’ you got to let me know…”
Tekst je objavljen 5. prosinca u tiskanom Telegramu