IZ VOLEJA

SVE JE POČELO RUŽNIM OTKAZOM KOVAČU: Kako je Bayern u pola godine postao najopasniji klub, a Müller jedan od najboljih u Europi

Dolaskom gotovo anonimnog klupskog vojnika, Hans-Dietera Flicka, dotadašnjeg pomoćnog menadžera, mnogi su navijači Bayerna ostali skeptični

Prije malo više od pola godine naslovnice portala i sportskih tiskovina, kako onih njemačkih tako i onih europskih, vrištale su o velikoj krizi u njemačkom prvaku minhenskom Bayernu. Činjenica je, Bayern je igrao loše, srljali su iz “crne serije” u “crnu seriju”, atmosfera u svlačionici bila je tmurna, igrači su se sukobljavali s trenerom, međusobno, prepucavali su se preko medija… Sve u svemu, bili su na rubu točke iza koje više nema povratka.

Taman kada je atmosfera došla do točke ključanja, Uprava je na vrijeme otpustila ventil i eliminirala Niku Kovača iz jednadžbe. Nažalost, napravili su to na vrlo ružan način, uz previše drame, uz previše spletkarenja i zakulisnih igara, ali tada vjerojatno nisu bili niti svjesni da su napravili možda i najbolji potez u novijoj povijesti kluba.

ProfimediaFoto: Profimedia

‘Privremeni’ trener

Dolaskom gotovo anonimnog klupskog vojnika, Hans-Dietera Flicka, dotadašnjeg pomoćnog menadžera, mnogi su navijači Bayerna ostali skeptični, pa čak i razočarani. Htjeli su neko zvučno, provjereno kvalitetno, trenersko ime, a dobili su “caretakera” bez neke značajnije trenerske poleđine, ali Flick je valjda samo čekao šansu da pokaže svoje umijeće i vrlo je brzo mu je uklonjen onaj prefiks “privremenog trenera”.

Flick je promijenio način igre Bayerna i to vrlo brzo. Kovač je njegovao aktivan nogomet, preferirao je posjed, oslanjao se uvelike na individualne sposobnosti svojih igrača, prije svega na driblingu svojih ofenzivaca koji su tako stvarali višak, a Flick je malo zaokrenuo priču. Pokušao je s reaktivnom igrom, počeo se igrati puno jači “pressing”, podigao je zadnju liniju bliže centru, iskoristio je motorične i tehnički potkovane Davida Alabu i Jeromea Boatenga na stoperskim pozicijama i ostavio je Alphonsa Davisa, superbrzog beka, u prvoj momčadi. Joshuu Kimmicha je ustalio u veznoj liniji i riješio ga muke igranja na desnom beku, iskoristio je trkačku moć i sjajan pressing Leona Goretzke, koji je praktički tandemski igrao s Kimmichom i ispred njih je u međuprostor postavio Thomasa Müller.

Profimedia

Redefinicija

Flicku je promjena filozofije zapravo bila ključan potez. Kovač je u potpunosti zanemario sudjelovanje obrane u igri, dok je Flick praktički počeo temeljiti svoju igru baš na njima. Posljedično, zbog aktivnije igre obrambenih igrača proradio je i Bayernov napad, odnosno veza. Postali su okomitiji, agresivniji, a zahavljujući kvaliteti koju Bayern posjeduje u napadu i efikasniji.

Redefinirao je uloge krilima, uključujući i hrvatskom reprezentativcu Ivanu Perišiću koji je ponovo u formi i igra vrhunski nogomet, zatim veznjacima, a pogotovo Kimmichu je podigao postotak dodavanja po utakmici, ali jednom je čovjeku Flick u potpunosti promijenio karijeru i učinio ga trenutno možda i jednim od najboljih na svijetu. Spomenuli smo ga maločas, a riječ je o Thomasu Mülleru. 

Profimedia

Uskrsnuće Müllera

Nekako se ispod radara, barem ovdje kod nas, provukla vijest da je Bayernov Thomas Müller postavio rekord Bundeslige po asistencijama u jednoj sezoni. Nijemac je ove sezone namjestio čak 21 gol, a prije njega taj je rekord držao Kevin de Bruyne i to još u dresu Wolfsburga s 20 asistencija. Međutim, jedna je činjenica u Müllerovu slučaju vrlo zanimljiva. Naime, već su mnogi i zaboravili, on je prije malo više od pola godine bio potpuno autsajder u momčadi Bayerna.

Još u eri Nike Kovača, Müller je u prvih deset utakmica dobivao gotovo neznatnu minutažu i samo je jednom na terenu proveo tek nešto više od sat vremena. No, čak je i s tako mizernim vremenom na terenu uspio skupiti četiri asistencije. No, potkraj Kovačeve vladavine, Müller je već bio na margini i uvelike se spekuliralo o njegovu odlasku već u siječnju.

E sada, kako bismo stavili stvari u neki kontekst, valja spomenuti neke, tek naizgled trivijalne, činjenice koje će objasniti koliko je Nijemac zapravo važan i znamenit minhenskom divu. Prezime Müller u Bayernu ima poseban značaj, dakako zbog “Bombardera” Gerda Müllera, ikone kluba i vjerojatno najslavnijeg igrača bavarske momčadi svih vremena. Thomas Müller je dijete kluba i od samih početaka, posebice zbog toga što je također napadač, doduše sa specifičnom ulogom, susretao se s usporedbama s velikom Gerdom Müllerom, iako njih dvojica nisu ni u kakvom srodstvu. Ali imati jednog kvalitetnog Müllera u Bayernu, navijačima je bilo jednostavno neprocjenjivo.

Profimedia

Sukob s Kovačem

Kroz godine Thomas Müller je postao ikona kluba. Uredno je odbijao sve transfere, poput onog Manchester Uniteda, čak i kada je bio na vrhuncu i kada je vrijedio impresivnih 75 milijuna eura. Zbog toga je postao istinska zvijezda kluba i miljenik navijača. Nadalje, zbog vrlo jake karizme, duhovitosti i dječačkog šarma, omiljen je u svlačionici i kroz godine se promaknuo u svojevrsnog lidera, a gotovo svi treneri koji su godinama upravljali bavarskim divom, koristili su upravo njega kao svoju produženu ruku. Koristi ga sada i Hansi Flick, ali ne zbog pritiska javnosti već čovjek jednostavno zna kako ga koristiti. Nažalost, neki treneri, poput eto Kovača jednostavno nije znao.

Može se tu pomalo kriviti i Müllera, koji se nimalo nije ustručavao podbadati Kovača putem medija, koji je javno kritizirao njegovo vođenje kluba i dovodio u pitanje njegove odluke i kojeg su pojedini njemački mediji označili su baš njega kao lidera pobune protiv hrvatskog trenera. No, može se malo kriviti i Niku Kovača.

Profimedia

Raumdeuter

Naime, Kovač nikako nije mogao pronaći ulogu Mülleru u svojem sustavu. Müller je, kao što smo kazali, specifičan napadač, odnosno “raumdeuter”. Vjerojatno niti jedan napadač na svijetu nema tu ulogu na terenu i može se čak reći da je Mülleru to postao i nadimak.

Što točno Müller radi na terenu i zašto je toliko poseban? Njegova uloga ne bazira se u potpunosti na taktičkom sistemu i zato ga je teško uklopiti u neki sustav, ona se zapravo temelji na njegovoj individualnoj sposobnosti i to vrlo specifičnoj. Müller zapravo djeluje tako da se sa široke pozicije ubacuje u prostor i operira u njemu poput lovca, no nerijetko umjesto izravnog udarca prema golu, bira kombinaciju sa suigračem.

Koršitenje područja u kojima nema prevelike fluktuacije igrača je u njegovom slučaju ključno i zato najbolje djeluje u međuprostoru, na poziciji drugog napadača s ogromnim radijusom kretanja. Ima perfektno čitanje igre i već instiktivno okupira prostore na terenu u kojima prolazi ispod rada braničima i čuvarima, a onda se s tih pozicija, gotovo neprimjetno uključuje u igru i radi pomutnju u redovima protivnika. Njegova se uloga, pomalo metafizički, dosta oslanja na sreću i čisti instinkt, a to ga čini nepredvidivim za protivnika, ali opet, kao u Kovačevu slučaju, problematičnim za uklapanje u sustav i jasno definiranje uloge.

Neprocjenjiv igrač

Müller nije naročito tehnički nadaren, nije niti predobar dribler, niti izvanserijski dodavač. Dapače, katkada djeluje šeprtljavo, nezgrapno i nedorečeno, zbog čega se godinama susretao s epitetom precijenjenog igrača, ali način na koji manipulira prostorom i protivničkom obranom, njegova iznimna nogometna inteligencija, ekscentrični stil igre te način na koji čita igru karakteristike su koje ga čine uistinu unikatnim i neprocjenjivim igračem.

Ne treba izostaviti i činjenicu da je zbog iznimne trkačke moći i golemog radijusa kretanja odličan igrač za “pressing” i što je važno naglasiti, voli slijediti loptu i se vratiti u obranu te pomoći suigračima pri vraćanju posjeda. U kombinaciji s Goretzkom i Kimmichom, pa povremeno i Alcantarom, sačinjava možda i najbolji trio veznih igrača u Europi, uz onaj Liverpoolov, Cityjev i Realov.

Kovač je bio trener koji mu nikako nije mogao pronaći ulogu i očito nije znao kako ga adekvatno koristiti pa ga je koristio više iz nekog respekta prema njemu samom i prema navijačima. Hrvat je imao jasan i jednostavan sustav koji se temeljio na aktivnoj igri s loptom, u kojem je Müllera koristio striktno na dvjema pozicijama, polušpici i napadaču te mu je davao simplificiran set zadataka koji ovaj nije mogao adekvatno ispuniti, a limitirao ga je upravo tamo gdje je najjači u “free roamu”. Na kraju mu je doveo i Coutinha, koji igra izravno na njegovim pozicijama i Müllera je Kovač ubrzo eliminirao iz jednadžbe, ne znajući tada da je upravo iz one veće eliminirao sebe.

ProfimediaFoto: Profimedia

Ključni igrač Bayerna

Müller je ispao iz momčadi, a Kovač je onda bio primoran suočiti se s Müllerovim nezgodnim karakterom, da ne kažemo prepotencijom i bahatošću, a na koncu je zbog Müllerova statusa božanstva u momčadi i navijačkog idolizriranja nastala i velika pobuna zbog koje je Kovač otišao. No, da je kojim slučajem Hrvat ostao, Bayern bi danas vjerojatno izgubio ključnog igrača i čovjeka koji im je ove sezone možda osigurao, barem, naslov prvaka.

Dolaskom Hansija Flicka, Mülleru je ekspresno vraćena uloga koja mu najviše odgovara – ona “raumdeutera” s početnom pozicijom na desnoj strani. Rezultat? Preporod i 17 novih ligaških asistencija i ukupno 25 ako se pribroje one iz Kupa i Lige prvaka te čak 12 golova u svim utakmicama Bayerna.

Štoviše, Müller je danas opet ključni igrač kluba, ponajprije zbog sjajne kemije s udarnom iglom, napadačem Robertom Lewandowskim koji je ove sezone uvelike zahvaljujući Mülleru dogurao do 53 gola u svim utakmicama. A onda i zbog toga što je Flick, za razliku od Kovača, prepoznao važnost Müllera u momčadi, njegovu ofenzivnu i defenzivnu ulogu, njegovu lidersku crtu i karizmu koja se odražava ne samo na igrače Bayerna već i na protivnike, za koje je, kada bi god bio pravilno korišten, bio prava napast.

Müller je, još jednom kažemo, jedinstven igrač, ali već je zagazio u 31. godinu života i to znači da neće još dugo igrati na ovako visokoj razini, stoga je nekako lijepo vidjeti ga, još barem malo, u najboljem izdanju.

Profimedia

Pohod na vrh Europe

Na koncu, vratit ćemo se još kratko na Bayern. Nijemci su prema kladionicama drugi favoriti za osvajanje Lige prvaka, malo iza Manchester Cityja. Podsjetimo, samo još jednom, prije pola godine su bili u rasulu i na korak od debakl-sezone, a danas su ponajprije zahvaljujući sada već hit-treneru 55-godišnjem Hansiju Flicku, jedna od najboljih ekipa u Europi. U prošloj su utakmici Lige prvaka protiv Chelseaja, činilo se čak s pola gasa, dominantno slavili s 4:1. Slijedi im četvrtfinalna utakmica s Barcelonom, koja je otprilike u istom stanju kao što je bio Bayern prije odlaska Kovača i prognozira im se prolaz iz više razloga.

Prvi je taj što doista igraju vrhunski nogomet, neporaženi su u proteklih 19 ligaških utakmica, a u Ligi prvaka nisu doživjeli niti jedan jedini kiks, čak niti remi. Drugi je razlog životna forma Lewandowskog, Mullera, Kimmicha, Alabe, Boatenga, dakle igrača iz svih linija, a treći segment tiče se upravo toga da je Bayern prvi završio s ligom nakon korona- prekida i imao je najduži vremenski period za rekuperaciju, odmor i najkvalitetnije pripreme za nastavak Lige prvaka.

Složili se vi ili ne, Bayern je danas savršen i odlično podmazan tenk spreman za pohod na vrh Europe.

Povratak na Net.hr