Samo nekoliko dana nakon najvećeg trijumfa u povijesti hrvatskog nogometa – osvajanja srebrne medalje na Svjetskom nogometnom prvenstvu – izbornik Zlatko Dalić okupljenim je novinarima u kafiću ispod stadiona u Varaždinu odgovarao na pitanja koja muče naciju. Mnogo se prašine podiglo nakon što se slegla euforija, sam Dalić koji je prije koji dan bio heroj nacije prema mnogima je sad čovjek koji je pokvario spektakularnu proslavu kolajne ispunivši želju igrača da im na dočeku pjeva Marko Perković Thompson. Vijest koju su prenijeli mnogi svjetski mediji, u tonu koji je izazvao polemike u Hrvatskoj, a sve zbog stavova pjevača koje prenosi u stihove, pokvarila je Dalićevo raspoloženje, no nije to jedino što izbornika muči. Njegove misli prenosi portal 24sata.hr, a za početak je odgovorio i na pitanje koje muči nogometne zaljubljenike u Hrvatskoj – ostaje li Dalić na mjestu izbornika nacionalne momčadi.
Prešao preko mnogih stvari
"Odluka je u meni, donio sam je i prije SP-a. Ali dolaskom u Hrvatsku, kad sam vidio veselje naroda, a on je meni najvažniji, onaj običan čovjek. I ja sad moram tu odluku preispitati. Ne zbog sebe, nego zbog emocija tih ljudi. Imam li pravo te ljude iznevjeriti. Jedini cilj mi je bio SP, prešao sam preko nekih stvari preko kojih inače nikad ne bih prešao. Šutio sam, trpio u sebi, trpio sam stvari koje nikad ne bih prešutio. Neovisan sam, ali Hrvatska mi je san. Prešao sam preko nekih stvari, ali nisam zaboravio. Pa, stožer sam slagao četiri mjeseca! To je prva stvar. Druga stvar, u Americi me nakon Perua smjenjuju, zovu telefonom i smjenjuju. Nasreću, bilo je pametnih ljudi koji su to zaustavili."
"Puno je tih stvari... Netko nešto kaže, odmah se pišu priopćenja, a mene napadaju, nitko me ne brani. Ne trebaju mene braniti, branit ću se sam. Ali ne smijem dopustiti da me opet smjenjuju, preozbiljan sam čovjek da se netko sa mnom igra. Šuker je prema meni izuzetan, uvijek je pitao kako ovaj, onaj... Rekao je samo: ‘To je tvoje i radi’. I njemu kapa do poda. Ali ne govorim o njemu, nego o ljudima pored njega. Mora HNS zaštititi izbornika. To me pogodilo. Nisam reagirao jer sam imao krajnji cilj. Već poslije Amerike sam rekao to je to. Ali ostavit ću vremena da razmislim. Isključivo ću ja odlučiti, nitko drugi. Zvao sam igrače, oni su moja obitelj."
Nastavio je:
Najbolje je otići na vrhuncu
"Ne bih htio da se to potencira, ja sam prešao preko nekih stvari, rekao sam vam, ali nisam zaboravio. Nisam i neću. Znate, najbolje je otići kad ste na vrhuncu, otići ću, pa ću se vratiti... I tu kapa dolje Zidaneu, koji je otišao nakon osvojene tri Lige prvaka zaredom. Još ću dobro razmisliti. Nisam na vagi, odlučio sam, ali nakon ovoga slavlja moram opet odlučiti. Ne mogu raditi ako znam da me smjenjuju nakon prvog poraza i da zovu okolo, da nemam pojma. Nije to slučajno išlo... I nakon Grčke su me smjenjivali, bilo je deset ljudi okolo koji su to čuli, a nitko nije reagirao. Više znam nego što pojedini ljudi misle, znam da su i zvali igrače nakon poraza od Perua. Ali nije to važno sad... Da je moglo biti bolje, moglo je. Ako mi netko prijeti, radi ovako, onako, smjenjuje me, što mi to treba? Ajde, pitam vas, što mi to treba? Ne držim figu u džepu, želim reći što mislim. Idealno je da sad odem pa se jednom vratim."
Galerija
Traži poštovanje
Upitan je Dalić utječe li na njegovu odluku neka ponuda...
"Ma kakva ponuda? Mene nikad, pogotovo kad je Hrvatska u pitanju, ne zanima novac. Zaradio sam. Obitelj i ja nismo megalomani, živimo skromno. Ali volio bih otići u neki klub u Europi i napraviti nešto. Uopće nije bitna ponuda u mojoj odluci. To nije primarno. Jedino ako me zovu Real ili Barcelona, no zbog novca neću ići, želim respekt. Ja ga dajem svima. Imam ugovor još dvije godine, ali sam ću odlučiti hoću li ići. Dajte mi još nekoliko dana, da sjednem i odlučim. Ne bih htio da to sad ispadne glavna stvar, samo vam želim reći što me mučilo, pa nisam balavac. Krvavo sam stekao svoje ime, sad će dvojica ili trojica odlučivati o mojoj sudbini. E, pa nećete. Sam sam sve stvorio i sam ću otići, ako treba."
Priznao je potom što ga još muči..
"Nisam bio sretan poslije finala, još žalim za tim. Hrvatska je morala biti svjetski prvak, morala! Nisam se veselio u avionu, ali kad sam vidio feštu, bilo mi je malo lakše. Ali ostaje žal, morali smo biti svjetski prvaci... Bili smo bolji, presudio je penal koji se ne svira u finalu. Pet puta se sudac vraćao na kameru, ako nisi siguran to ne sviraš. I to nas je dotuklo, nismo se imali snage vratiti. Nikad neću prežaliti finale, to će mi cijeli život biti u glavi, ali Hrvatska je svjetski prvak..."
Galerija
I nek' pate
Finale, tvrdi, neće pogledati.
"Nisam i neću! Vjerujete li da nisam vidio ni golove? Ništa nisam vidio od tog finala, ni golove. Ne mogu to gledati. Morali smo biti prvaci. Nisam vidio ni onaj prekršaj nad Griezmannom..."
Potom se složio s konstatacijom da tog prekršaja možda i nije bilo, a onda je tema postala – doček i Thompson na njemu:
"Devedeset posto ljudi pjeva ‘Lijepa li si’ i sad će pet posto onih kojima smeta odlučivati? E, pa nećete! Igrači su rekli mi hoćemo tu pjesmu i ta pjesma će biti. I sad da tih pet posto pišu protiv nas? Mi kad krenemo na stadion, u autobusu svira ‘Lijepa li si’. I što je tu loše? Domovina, ljubav, emocija, država, jedinstvo, sloga... Dođem u svlačionicu, prije izlaska na teren, trešti ‘Lijepa li si’. I unutra je naboj. Završi utakmica, pobijedimo, opet to pjevamo. U čemu je tu problem? A ovih pet posto koji hoće nas preobratiti, neka pati koga smeta. I nek’ pate. A da će meni odlučivati s kim ću i kako slaviti? E, nećete gospodo. Ne odlučujem ja i što će ti ljudi na svojim zabavama slušati. Ne odgovara vam? Pa nemojte doći na Trg. Ali poštujte tuđe. Mi nismo slali negativne poruke. Emocija, ljubav. I sad nam netko to želi uzeti. E, pa nećete. Ni meni ni igračima."
'600.000 i oni pitaju tko je pjevao?'
"Nažalost, mi se bavimo pitanjem tko je pjevao. Pjevao je tko je zaslužio, pa pjevao je onaj koga su igrači izabrali... Luka je rekao, želim toga i toga, nema tu negative. Nisam ja ni lijevo ni desno, samo za Hrvatsku. Umjesto da ovo iskoristimo, mi se bavimo time tko je pjevao, što koga briga tko je pjevao? Ostanite kući. Je li ja pitam nekoga na partyju tko pjeva? U Bihaću veliki natpis, za Hrvatsku. Zar to nije ponos? I oni pitaju tko je pjevao? Kako vas nije sramota, milijun ljudi slavi. Ajde da je bilo nas 30 u Varaždinu ili 150 u Zagrebu, pa, je*i ga, ajde.... Ej, 600.000 ljudi i oni pitaju tko je pjevao?"
Nezaobilazna tema bio je i Nikola Kalinić, napadač kojeg je Dalić s Mundijala u Rusiji potjerao.
"O tome neću pričati. To je moj poraz i neuspjeh. Odluka je da dobije medalju, hoće li je uzeti ili ne, to je njegova stvar. Ja sam katolik, praštam. Ne mogu zaboraviti neke stvari, ali normalno da ću mu oprostiti. Ja nikad nisam prvi na potezu, nikad prvi ne pucam."
Europski prvaci
Optimizam Dalić ne gubi, uvjeren je da svjetsko srebro Hrvatska može nadograditi europskim zlatom.
"Uvjeren sam da ova generacija može biti europski prvak. Siguran sam u to. Ako bude sve u redu, cijela generacija bi trebala ostati na okupu. Luka Modrić? On još može iznijeti Euro, sigurno. Takve je građe, konstitucije, sigurno može. A hoće li, to ne znam. Najbolji je na svijetu, osvojio je četiri Lige prvaka, što će više? Što ima dalje? Ali kad vidite kako ljudi na cesti plaču, kako skaču... To je nezamislivo. To mu je motivacija."
Priznaje Dalić i da je pred finale spavao odlično i otkriva koja je bila najteža utakmica Vatrenih na SP-u u Rusiji.
"Najmirnija noć. Spavao sam najbolje. Prije Danske je moj sastanak s igračima trajao minutu, a to je bila najteža utakmica. Danska je bila najveći test. Jer ako izgubimo, što smo napravili? Ništa. Što bi nam značile tri pobjede u skupini. Ništa. I još primimo gol u prvoj minuti. Uoči utakmice sam ih pozvao i rekao: 'Dečki, ovo je vaša utakmica, vi mene ne trebate'. Pokazao sam im video naših golova, slavlja i video hrvatske vojske... I to je bilo to. I kad smo kod Danske, naš minus je Danska. Bio sam sretan kad sam saznao da neće igrati Larsen, njega je maknuo iz momčadi. Vidim nema ga u momčadi, kažem - super. Uđe drugi i ubije nas iz auta. Nismo se pripremili za taj dugi aut."
Idealnih 11
Kad bi morao sastaviti idealnu momčadi prvenstva Dalić bi je sastavio od jedanaestorice hrvatskih nogometaša. Odbija pomisao i da na poziciji lijevog beka, onoj koju su držali Strinić i Pivarić, postoji bolji igrač pa tako kaže:
"Pa koji je to lijevi bek bio bolji od našeg? Marcelo? On ode naprijed i zaboravi na obranu. Uostalom, ispali su prije finala."
Galerija
Govorio je Dalić i o povjerenju koje ima u svoje igrače...
"Jako im vjerujem. Nikad nisam ušao u sobu igračima, nikad. Imam povjerenja u njih. I bilo mi je jako žao nekih igrača. Kao da je bilo lako Ćorluki i Badelju na klupi. Miki je bio moj čovjek u prvih 11 te spletom okolnosti nije ulazio i to mi je jako žao. Rekao sam mu 'sorry'. I kad sam ga zvao da uđe protiv Engleske, sprintao je i ušao tri minute. Badelja mi je najviše žao, ali Brozović je igrao super. I Ćorluka je shvatio da Vida i Lovren igraju dobro."
Ljudski i pošteno
...ali i o zajedništvu koje se vidjelo kroz utakmice, proslave pobjeda i na dočeku u Zagrebu.
"Bio sam dolje u autobusu veći dio puta, onda vidim da je gore otišlo malo predaleko, počela je i kiša, sklisko, otišao sam gore malo kontrolirati. Bilo je opasno, pogotovo kad smo ušli u Savsku. Žice, dalekovod, struja... Ruka mi je stalno bila na Vidinim hlačama, i Luka je pazio na njega, Suba ga je spasio da ne padne. Svi smo pazili jedan na drugoga, to je isto odraz svega. Netko je viknuo: 'Pazi, nadvožnjak', pa smo svi legli. To je to. To je zajedništvo."
Njegova tajna uspjeha?
"Ma, nisam mađioničar, samo sam radio posao kako se radi. Ljudski, pošteno", zaključio je Dalić.
