Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

IDEMO OPET

‘UVIJEK, UVIJEK ISTA PRIČA…’: Zašto se Vatrenima protiv Walesa dogodila tragikomedija o kojoj će se još neko vrijeme pričati?

Jednu ćemo Modrićevu riječ izdvojiti, a najbolje opisuje najveći problem doprvaka svijeta

Ima jedan stih, možda i najutjecajnije rock-grupe s ovih prostora, Azre, koji kratko i jasno kaže: “Uvijek, uvijek ista priča”. Po završetku utakmice Walesa i Hrvatske, autoru ovog članka baš je taj stih, iz istoimene pjesme, prošao kroz glavu. Postaje već tragikomično, ali više tragično nego komično, koliko oscilacija nam Hrvatska može ponuditi. Odnosno, koliko se puta kod Vatrenih može ponoviti bljesak genijalnosti i perfekcije, pa odmah zatim udar munje koji ih smrvljuje u prah i stavlja na početak.

Nećemo puno lamentirati, ali ne tako davno, prije svega mjesec dana, imali smo gotovo identičan slučaj sa Slovacima i Azerbajdžanom. Nakon dominacije protiv Slovaka u kojoj su popularni Vatreni slavili s 4:0, uslijedilo je grubo prizemljavanje i remi s Azerima 1:1. Nekoliko tjedana kasnije, parafrazirat ćemo sada Azru, opet ista priča. Mađari su pali s 3:0, a onda su Velšani kod sebe u dvorištu izvukli 1:1.

HRVATSKA JE RAZOTKRIVENA PROTIV WALESA: Isplivao detalj koji dosta toga govori; Nije panika, ali jedna stvar ipak brine…

Igor Soban/PIXSELL

Hrvatska kakva treba biti

Krenimo prvo od one utakmice s Mađarima jer tamo se zaista ima što analizirati, za razliku od onog košmara s Walesom. Hrvatska je na dupkom punom Poljudu i u atipičnoj koncertnoj atmosferi, jer navijači su djelovali poput džuboksa pjevajući sve, od Miše Kovača, Novih Fosila pa do Miroslava Škore, doplovili do visoke 3:0 pobjede i osvete za onaj poraz ranije ove godine. Hrvatska reprezentacija i njezini navijači, primili su u Splitu tri injekcije. Ubrizgana je na Poljudu nova doza (pre)samopouzdanja, nova doza nade za olakšani plasman na Euro, kao i nova doza samouvjerenja da cijela ova priča ima jasnu strategiju i da je sve sasvim u redu.

Ha, zaista se i jest tako činilo, ne možemo to ne priznati. Izbornik Zlatko Dalić vratio je protiv Mađara onaj sustav koji je koristio na Svjetskom prvenstvu s Modrićem, Rakitićem i Brozovićem u liniji, a jasno je odmah bilo kako će, kao i tada, krenuti s visokim pritiskom. Mađari, koji su taktički izrazito loše postavili utakmicu, vrlo su rano otkrili slabe točke. Em su stajali preširoko, em nisu upijali presing, em su kardinalno griješili u trenucima presinga Hrvatske, što je na koncu rezultiralo golovima. Modrić je fantastično osjetio trenutak kada je trebalo izaći na Tamasa Kadara koji je odveć amaterski, čak i bezobrazno podcjenjivački, krenuo iznositi loptu.

JEDNOSTAVNO SI NE MOGU POMOĆI: Pogledajte reakcije britanskih medija na utakmicu s Walesom i kako nazivaju Vatrene

Igor Soban/PIXSELL

Ogromna je pogreška, ispostavilo se na kraju, bila ta što su se Mađari odlučili braniti u srednjem bloku, a ne duboko, što bi im definitvno olakšalo branjenje kontra napada iz kojih je Hrvatska bila najubojitija, odnosno svakako bi izbjegli onakve brzoplete reakcije prilikom presinga. U prvoj su utakmici ranije ove godine držali baš takav pristup i Hrvatska nikako nije mogla dovući loptu u zonu iz koje se može ozbiljnije zaprijetiti.

Odmah valja istaknuti kako je jednu od ključnih uloga protiv Mađara imao Bruno Petković koji je, u 4-1-4-1 obrambenoj formaciji (napadačka je bila 4-3-3), cijelo vrijeme tjerao zadnju liniju Mađara u zone gdje je Hrvatska koristila presing. Mađari su zbog toga imali golemih problema. Stalno su upadali u zamke, u koje ih je većinom Petković gurao, gdje im je jedino riješenje bilo ispucati dugu loptu ili dodavanjima upiti presing. Ovo potonje nisu radili, dakle ili su gubili lopte, ili su nabijali prema naprijed ili panično tražili najbrže rješenje kako odmaknuti loptu od Hrvata.

Igor Soban/PIXSELL

Slaba točka i problem s Modrićem

Definitivna slaba točka protiv Mađara bili su bekovi, Tin Jedvaj i Borna Barišić. Obojica su bili vrlo neaktivni prema naprijed, a bode u oči njihov manjak doprinosa igri. Njih su dvojica zajedno uspjela uputiti samo jedan jedini centaršut u cijelom susretu, a možda Dalićevom krivicom, možda svojom, nisu stajali dovoljno visoko da bi uopće sudjelovali u ikakvim kombinacijama.

U današnjem nogometu bekovi igraju vrlo važnu ulogu u kreaciji, a Hrvatska je zbog njihove neaktivnosti prema naprijed konstatno imala dva igrača manje. Problem je to dakle koji se može vrlo lako riješiti pozivom, recimo Domagoja Bradarića ili Josipa Juranovića s druge strane, dok se ne vrati Šime Vrsaljko ili, recimo, promjenom sustava u 3-5-2 i postavljanjem Brekala na poziciju desnog wing-backa… Indikativno, problem se odražava i na cijelu liniju jer Barišić i Jedvaj nisu nimalo kompatibilni sa svojim suigračima u okomici, Rebićem i Perišićem. Možda  nedostaje komunikacije, možda je u pitanju neuigranost, možda i defenzivna orijentiranost bekova, ali činjenica je da na tim pozicijama ima dosta problema.

LUKA OBJASNIO BOLJKU KOJA PRATI VATRENE KROZ KVALIFIKACIJE: Komentirao i odluku Kuipersa uoči pogotka Walesa

Igor Soban/PIXSELL

Međutim, i dalje imamo jedan problem koji je praktični nerješiv, a to je Luka Modrić, odnosno momenti, koji su izrazito rijetki, kada on uzima predah od kreacije ili još gore, kada ne igra. Hrvatska bez Luke Modrića nije ništa nego osrednja momčad, bez ideje, bez kompasa i bez ritma. Gotovo sve što Hrvatska na terenu radi ovisi o tome što će napraviti Modrić, kako u defenzivnom segmentu, tako i onom ofenzivnom jer protiv Mađara igrao je box-to-box, a ujedno je bio i “mezzala”. Bilo da je riječ o ključnom dodavanju, presingu, kreativnosti, brzini tranzicije, ma što god vam padne napamet, o tome vjerojatno Modrić, barem u nekoj mjeri, odlučuje. Što će biti kada njega neće biti, to se bojimo i pomisliti.

Što se ostatka utakmice s Mađarima tiče, sve je išlo vrlo jednostavno. Drugi gol pao je nakon pritiska Rebića na beka Mađarske, što je na koncu rezultiralo onim lijepim pogotkom Petkovića, a posljednji gol pao je na sličan način samo s druge strane, nakon centaršuta na peterac, i to opet zbog kriminalnog postavljanja obrane i nesporazuma s vratarom.

Igor Soban/PIXSELL

Triježnjenje protiv Walesa

Protiv Mađarske, bila je to efikasna, nešto organiziranija i produktivna Hrvatska, kakva bi trebala i biti, ali, eto, kao i nakon Slovačke, nije dugo trebalo čekati na otriježnjenje, samo tri dana. Nećemo sada daviti s time što sve nije valjalo jer smo riječi potrošili i prošli put nakon Azera. Bilo je dobro dok su se Vatreni držali.

Protiv Walesa nije to toliko loše izgledalo u prvom poluvremenu, ali problemi kad-tad izađu na vidjelo. Bez Brozovića, koji je izostao zbog kartona se očito ne može. Svaka čast Mateu Kovačiću, ali na ovoj poziciji i u ovoj ulozi ga više ne bismo voljeli gledati u reprezentaciji. Iako je bio na njemu prekršaj prilikom pogotka Walesa, odluka da ide tražiti zahtjevnije rješenje ograđivanjem bila je loša odluka i na koncu mu je lopta oduzeta te je nastavljen napad. Zatim vidimo, po tko zna koji put, pad koncentracije u obrani i propuštanje najopasnijeg velškog igrača u šansu, koju ovaj prihvaća i zabija. Protiv Mađara Brozović je bio defenzivni vezni, takozvani korektor, a sada je tu poziciju držao Kovačić koji je ipak nešto više ofenzivniji od Brozovića. Ovaj put ponovo su zakazali bekovi, Brekalo je bio jedini na bočnim pozicijama koji je odrađivao nekakav koristan posao. Ostatak ekipe, nažalost nimalo opasan, posebice Perišić koji je ponovo igrao neku svoju utakmicu pritom ne sudjelujući u nenapadačkim segmentima igre.

Obrana je, kao i protiv Azerbajdžana tamo prije mjesec dana, odigrala ispod razine. Osim što su dobili dva žuta kartona zbog očitog pada koncentracije, koja će Lovrena i Vidu isključiti za sljedeću, odlučujuću utakmicu za plasman na Euro, obojica su bili daleko ispod svoje razine. Loš dan valjda.

Sanjin Strukic/PIXSELL

Što je pošlo po zlu?

Problem se javio i s prenisko postavljanim veznim igračima, Modrić je ovaj put morao igrati defenzivnije i više pomagati obrani jer Wales, kao i Kovačić jer je netko morao pomagati obrani, odnosno, iznositi loptu duboko sa svoje polovice. A znamo svi što se dogodi ako se Modrića počne odmicati od ofenzivnijih pozicija, odnosno ako mu se uskrati kreacija. Gasi se igra. Bilo je tu nekih greškica, ali ništa drastično. Ništa drastično poput recimo pristupa ovoj utakmici. Pustit ćemo Modrića sad da kratko, svojim riječima, objasni što se zaista dogodilo Hrvatskoj protiv Walesa.

“Zakomplicirali smo, moglo je to već sve biti riješeno, ali nažalost je tako. Uvijek si zakompliciramo stvari kroz svake kvalifikacije, praktički do zadnjeg kola ne znamo hoćemo li ići ili ne… Teško mi je sad odgovoriti zašto nam se to događa, morat ćemo to analizirati. Morat ću pogledati utakmice da vidim gdje je problem. Povedemo i opustimo se, ne zabijemo drugi gol koji bi dodatno nas osnažio i bilo bi nam lakše. Kako je samo 1-0, nesvjesno se opustimo i igramo neku alibi igru, ne preuzimamo dovoljno rizika da pokušamo riješiti utakmicu još jednim golom kao u Slovačkoj i protiv Mađarske. Iz prve ruke, čini mi se da je to razlog”, rekao je to vrlo iskreno Modrić nakon Walesa.

Sanjin Strukic/PIXSELL

Alibi

Jednu ćemo Modrićevu riječ izdvojiti, a najbolje opisuje najveći problem doprvaka svijeta, a to je – alibi. Upravo je tako odigrana utakmica s Walesom, kao i ona s Azerima, kao i mnoge nakon srebra na Svjetskom prvenstvu. Dalić je skromno pokušao preuzeti odgovornost na sebe kada je kazao kako je samo njegova pogreška bila onaj kiks protiv Azerbajdžana govoreći kako on tada nije bio u formi i kako je on pogriješio s nekim odlukama. A nije to baš tako, zar ne? Da, izbornik je tu da motivira i ne sumnjamo da je nekako i motivirao, ali opet ne može se samo njega kriviti za, kako Modrić kaže, alibi-igru. Može ga se kriviti što nije pravovremeno reagirao i prodrmao ekipu nekim zamjenama ili što nije instruirao drugačije, ali opet mora dio tereta pasti i na leđa igrača koji su možda ipak, nošeni onom utakmicom na Poljudu, malo podcijenili Velšane.

Svi su indikatori za tu tezu prisutni. Bilo je tu puno nervoze, što je rezultiralo brojnim kartonima i prekršajima. Padovi u koncentraciji bili su prečesti, bezidejnost u kreaciji, loše postavljanje u tranziciji i da ne nabrajamo. Jednostavno, to nije bilo to.

Sada će se Vatreni, većinski svojom krivicom, morati vaditi i spašavati plasman na Euro protiv Slovačke u Rijeci, a nadajmo se kako nakon toga nećemo morati slušati Azru.

Povratak na Net.hr