IZ VOLEJA

SAMO JE JEDAN IDEALAN KLUB ZA MANDŽUKIĆA: Nijednog Hrvata ne bismo htjeli vidjeti tamo, ali naš ‘ratnik’ se savršeno uklapa

Komentar: Mandžukiću jednostavno treba vrhunski nogomet, treba mu “nabrijana” atmosfera, trebaju mu jaki protivnici, jaka liga, trebaju mu pravi profesionalci u momčadi

Teško se zapravo prisjetiti je li Hrvatska ikada toliko žalila, ma praktički i oplakivala, odlazak jednog nogometaša, kao što je to bilo u slučaju Marija Mandžukića. Brojne su se, takoreći, legende, opraštale od reprezentacije gotovo tiho i neprimjetno, od ovih novijih poput Ivice Olića, Eduarda da Silve, Darija Srne pa do onih starijih, Davora Šukera, Roberta Prosinečkog, Zvone Bobana.

Dobro, ‘ajde, još su se ovi brončani reprezentativci zazivali neko vrijeme po medijima, ali nakon njih niti jedan nogometaš nije toliko nedostajao reprezentaciji i nije bio toliko omiljen kao Mario Mandžukić. Istini za volju, Mandužkić nikada nije bio golgeter, da zabio respektabilan broj golova u gotovo svim klubovima u kojima je igrao, ali nikada nije bio “killer” pred vratima. Mandžukića su za razliku od ostalih napadača, u karijeri krasile sasvim drugačije karakteristike. A upravo zbog tih atipičnih karakteristika Mandžukić je bio miljenik publike u gotovo svim sredinama u kojima je igrao, a ponajviše u reprezentaciji, koja vjerojatno još dugo neće imati takvog igrača u svojim redovima.

ProfimediaFoto: Profimedia

Karakter

Robustan, neumoljiv, strastven, uvijek gladan uspjeha, agresivan i to katkada možda i previše, nogometaš s možda i najboljom radnom etikom, vrhunski profesionalac, igrač koji je u potpunosti podređen momčadi u kojoj igra, čovjek za obavljanje “najprljavijih” poslova, “hrabro srce” svake momčadi i kapetan iz sjene. Mandžukić je trenutno, ponajprije zbog navedenih karakteristika, možda i najtraženiji slobodni igrač na tržištu i to s 34 godine na leđima, a ne traži ga bilo tko.

Napadače u njegovim godinama obično dovode bogati klubovi iz slabije razvijenih nogometnih sustava, primjerice klubovi arapskih zemalja, kineski klubovi, MLS ekipe. Međutim, Mandžukić je na radaru vrhunskih klubova iz najjačih liga u Europi, ne zbog svojih golova, ne zbog asistencija, već zbog karaktera, profesionalizma i suludo ambicioznog pristupa poslu.

ProfimediaFoto: Profimedia

Messi, Ronaldo, Mandžo

Možemo to staviti i u ovakav kontekst. OK, možda će se činiti malo iskarikirano ili pretjerano, ali, recimo, Lionel Messi je rođeni talent i igra zasigurno najljepši nogomet današnjice, a možda i svih vremena. Cristiano Ronaldo je fenomen kada je u pitanju atleticizam, održavanje forme, slaba sklonost ozljedama i dakako vrstan je talent, a usudit ćemo se reći da je Mandžukić jedan od rijetkih, a možda i jedini igrač kojeg klubovi dovode, ponajprije, zbog njegova karaktera.

Mandžukić u klub ne donosi samo potencijalne golove i asistencije, on donosi puno više. Da skratimo, u četiri i pol godine provedene u Juventusu, Mandžukić je već nakon dvije godine dogurao do statusa “uno di noi”, dakle bio je jedan od “njih”, jedan od navijača, jedan od miljenika kluba. Mandžukić je toliko oduševio navijače, ali prvenstveno suigrače i tadašnjeg trenera Maxa Allegrija, da je jedno vrijeme nosio status ponajboljeg igrača u momačadi.

ProfimediaFoto: Profimedia

‘Uno di noi’

“Highlight” karijere svakako mu je bio onaj čuven transparent s njegovim likom koji se prostirao preko cijele tribine, a kulminat svega bilo je dodjeljivanje kapetanske trake. “Ratnik među ljudima”, tako su ga prozvali i zapravo to je to, to je idealan opis Mandžukića. Ratnik, jer on na terenu to zaista i jest.

O Mandžukićevu razlazu s Juventusom nećemo puno, o tome se ne treba puno diskutirati. Došao je novi trener, nisu mu odgovarale Mandžukićeve kvalitete, nije prepoznao važnost njegova karaktera za cijelu momčad i nije ga znao adekvatno koristiti. Na kraju je Mandžukić bio prisiljen napustiti klub i otići u prvi koji Juventusu ponudi traženu cifru od deset milijuna eura. Prvi se i vjerojatno jedini javio katarski Al-Duhail i Mandžukić je morao otići. Bilo je ili Katar ili tribina do kraja sezone.

Katarska priča nije trajala dugo, pola godine, a Mandžukića je očito smetao tamošnji nogomet, pristup igri i činjenica da je liga vrlo slaba i što je njemu najgore, navijača gotovo da i nema, a posebice ne onih koji dišu i žive za klub, baš kao i on. A činjenica je, ne može se baš disati i živjeti za umjetni Al-Duhail.

ProfimediaFoto: KARIM JAAFAR / AFP / Profimedia

Savršen klub

Mandžukiću jednostavno treba vrhunski nogomet, treba mu “nabrijana” atmosfera, trebaju mu jaki protivnici, jaka liga, trebaju mu pravi profesionalci u momčadi, treba mu izazov koji će ga goniti da čak i u 35. godini bude bolji. Srećom, nogometni svijet ga je dobro upoznao i to se najbolje vidi u ovom prijelaznom roku.

Hrvata, barem ako je vjerovati napisima iz raznih europskih medija, potražuje gomila vrhusnkih klubova. Spominjali su se Inter, Milan, Fiorentina, Lazio, Manchester United, spominjala se i Rusija, odnosno Lokomotiv iz Moskve, ali jedan klub u moru potencijalnih ponuđača čini se gotovo savršenim za Mandžukića.

Teško da bi ijednog našeg igrača voljeli gurnuti pakao turske lige, pogotovo kada se spominju klubovi iz “lige pet”, ali Mandžukiću je Fenerbahče trenutno možda i najbolji odabir. Zapravo, Hrvat bi se savršeno uklopio u njihovu viziju, kao što bi se oni vjerojatno uklopili u njegovu. Rijetko koji navijači u Europi s tolikim fanatizmom prate neki klub kao što to rade navijači Fenera. Turski velikan ima fan-bazu od gotovo 30 milijuna navijača, odnosno prema nekim tamošnjim mjerenima 35 posto Turaka navija baš za Fener. Nadalje, klub je to koji izuzetno cijeni hrvatske igrače i trenere, tamo je status božanstva imao Miki Rapaić, igrao je sjajno i Stjepan Tomas, a trenirali su ih svojevremeno dvojica najboljih hrvatskih trenera svih vremena, Tomislav Ivić i Otto Barić. 

ProfimediaFoto: Profimedia

Idealan ‘fit’

Nedavno su u Feneru htjeli vidjeti i Nenada Bjelicu kao trenera i htjeli su Nikolu Kalinića u napadu, ali ti su se poslovi izjalovili, no Fener nije odustao od Hrvata. Prema napisima turskog Fanatika, posao s Mandžukićem mogao bi biti uspješno kompletiran. Turci su još zimus glasno navijali da Mandžukić dođe ili u Fener ili u Galatasaray, ali tada je Mandžukić još bio u Juventusu i pregovaralo se s brojnim velikanima koji su, realno, bili puno veći igrači od turskih klubova, a posebice od Fenera koji je već neko vrijeme osrednji klub lige bez nekih većih ambicija.

Međutim, sada grade novu priču. Žele opet napasti vrh, doveli su klupsku legendu Emrea Belozoglua na mjesto sportskog direktora i dali mu odrješene ruke, a kako ovaj savršeno poznaje klupski DNK, zna točno na koji način probuditi uzavrelu navijačku krv, odnosno vratiti identitet klubu. Mandžukić je savršen “fit” za Fener, njegove će karakteristike i osobnost navijači, a samim time i klub, cijeniti puno više nego recimo u Italiji ili Engleskoj.

ProfimediaFoto: Profimedia

Potencijalna legenda kluba

U Feneru ga čeka mjesto u prvoj momčadi, status glavne zvijezde, ključnog igrača, brzo bi ga mogli dočekati transparenti na tribini, dakako kada epdiemiolozi dozvole povratak na tribine, lako bi ga mogla u kratkom roku zapasti uloga kapetana ili lidera. Ili barem kapetana iz sjene, kao što je bio u Juventusu, gdje nije nosio traku, ali je svojim ponašanjem na terenu dizao suigrače i pozivao navijače na glasniju podršku, a to katkada znači puno više od golova i asistencija.

Velimo, turska liga nije za svakog igrača. Mediji su tamo nemilosrdni, klupski čelnici nerijetko su tipovi sumnjive prošlosti i upitna morala, ne igra se neki spektakularan moderan nogomet, tempo je jako žestok, ali u Mandžukićevu slučaju i to konkretno s Fenerom, imamo savršeno poklapanje. Mogu mu osigurati pristojnu plaću, kakvu i zaslužuje, mogu mu osigurati izazov, garantirati mu minutažu, kvalitetne suigrače, sve bolje vodstvo kluba i moguću borbu za naslov, a zauzvrat će Turci dobiti ono što su sanjali, novu potencijalnu klupsku legendu, tipa koji će 90 minuta, ma i 120 minuta, neumoljivo preoravati teren i strastveno predvoditi svoju momčadi.


*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.

Povratak na Net.hr